Mala svijeća

mt_ignore

Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.

 

Sretno putniče!

 

Na krilima zmaja

Zmajevi su istrebljeni s Zemlje, ali samo iz 3D dimenzije. Oni se danas vračaju iz viših dimenzija da pomognu i zaštite ljude u njihovoj transformaciji svijesti. Iako su nepravedno oslikani u zapadnoj kulturi kao krvoločni reptili, oni su u biti toplokrvna bića koja donose mudrost i spoznaju, odnosno daju jasnu sliku. Riječ 'dragon' (zmaj) u korijenu nosi značenje riječi 'jasno vidjeti'. Istočne kulture i danas poštuju zmajeve. Čovjek ima pravo zatražiti pomoć zmajeva iz viših dimenzija. Dapače može ih i usvojiti, odnosno 'imati' jednoga ili više zmajeva koje može uvijek pozvati kad mu treba pomoć. Njihova svrha je povezana s komunikacijom, putovanjima i pronalaženjem osobnog fizičkog i metafizičkog puta, ali se mogu prizvati i za rješavanje jednostavnijih situacija kao npr. izbjegavanje gužve u prometu. Na naš poziv se rado odazivaju i drago im je da su potrebni.

mt_ignore

Oduševljen ovim novim saznanjem odlučio sam malo testirati svoje zmajeve na putovanju. Vožnja starom ličkom magistralom je uvijek izazov, naročito radnim danom zbog brojnih kamiona i tegljača ili u špici sezone. 'Naoružan' znanjem o zmajevima, htio sam napraviti od relativno stresne vožnje, dobru zabavu. I tako je i bilo. Osjećao sam kao jedno s autom koje je klizilo po cesti bez napora, jednostavno lepršalo kroz zavoje, nisam vozio prebrzo, taman toliko da se motor uopće ne čuje od lakoće pokreta. Osjećao sam se kao da sam vozim po cesti, svi su se brzo sklanjali s puta, skrečući negdje ili su išli još brže pa ih nisam ni registrirao. Svoje zmajeve sam zamišljao i vidio ih ispred sebe, ispred auta, kao neobuzdane i lepršave životinje koje veselo lete mijenjajući visinu, mašući repom, uvijajući se i previjajući se, kao da su tek sad okusili pravu slobodu.

To je trajalo sve dok ispred mene nije došao auto koji je vozio sporije, ne puno, ali dovoljno da me malo izbaci iz mog veselog plesa s zmajevima. Kad sam došao do povoljne prilike da ga preteknem i već dao gasa, u daljini sam spazio policijsko auto s strane puta, očigledno su s radarom hvatali brze vozače. Što kazati, nego svaka čast zmajevima, znaju i kad treba usporiti, očigledno su me spasili jedne kazne za prebrzu vožnju. Ovaj spori vozač ispred mene je nakon nekog vremena skrenuo na benzinsku pumpu, odradio je svoju 'ulogu' i tako sam opet imao prilike letjeti odnosno vratiti se lepršavoj vožnji koja je trajala sve do kraja puta. To stanje svijesti u kojem sam vozio s zmajevima na relativno dugačkom putu mogu opisati kao čisti entuzijazam, veselje, lakoća, ona vibracija kad ti sve ide od ruke i sve se slaže onako kako treba. Moram priznati da je teško opet biti u tom stanju svijesti i to na tako dugi period, naročito u svakodnevnom životu, tek kad pišem o ovom događaju prisjećam se tog mog oduševljenja.

Međutim, od ovog događaja skoro svaki put kad sjednem u auto i idem u potencijalnu gradsku gužvu zovem svoje zmajeve i vožnja uvijek bude ludo brza i lagana s obzirom na gužvu, semafori se otvaraju, auti se slažu ispred mene onako kako treba da ih sve preteknem, sve štima. Iako je možda glupo koristiti tako moće saveznike za rješavanje prometnih gužvi i traženja mjesta za parking, dobro se sjećam izjave jednog duhovnog vodiča koji je rekao da ljudi češće padaju u očaj i traže pomoć anđela i vodiča iz viših dimenzija kad ne mogu naći parking mjesto nego kad imaju ozbiljne životne probleme. 

U ovim izazovnim vremenima planetarne transformacije svaki čovjek ima pravo na pomoć iz viših dimenzija i to u svakom aspektu svog života, ma koliko se činio trivijalnim kao vožnja autom ili traženje parking mjesta. Treba biti otvorena uma, zatražiti i prihvatiti pomoć nebeskih sila i to ne samo kad ispred sebe imamo stresne ili naizgled neriješive situacije, već kad želimo da budemo veseli i zadovoljni svakom sekundom u našem životu, odnosno da od 'uobičajenog dana u uredu' napravimo feštu bez ikakvog povoda i da ga pretvorimo u još jedan dan u raju.

Ovdje u priču upadaju Serendipitiji, višedimenzionalna bića koja pomažu u otvaranju desete čakre i čine našu svijest otvorenom za usklađivanje s naizgled slučajnim događajima, a koje smo upravo mi sami tražili bilo svjesno bilo podsvjesno. Svatko od nas je imao takav dan ili bar jedan period u danu, kad nam se sve događalo u savršenom vremenskom slijedu, harmonično, skladno, skoro kao u Verdijevoj operi, a slušanje Verdija je bar za mene ekstaza sreće. Moj primjer je mobitel kojeg izbjegavam držati kraj sebe i kad prođem kraj njega par puta tokom dana i kad me onda netko taman tada nazove, opa, kažem sebi, ovo je nešto dobro i obično se tako i dogodi ili bude neka narudžba, novi posao ili interesantan razgovor s slično-mislećim čovjekom. Slično je i perfektni tajming kad se npr. opuštam i drijemam na kauču, probudim se i idem napolje u garažu nešto obaviti i taman dođe poštar i donese mi paket kojega sam željno čekao i odmah mi ga preda u ruke. Kad se ovakve sitnice, a možda kasnije i krupnije stvari (stvar percepcije) počnu događati u nizu tokom dana ili u nekom periodu, shvaćam koliko sam blagosovljen i sretan. I stvarno moram priznati kad na početku dana krenem s jednostavnom i jasnom molbom Serendipitijima da mi pomognu da sve što imam u planu obaviti tokom dana ide glatko i jednostavno, bez problema, obično tako i bude.

Kao kreator rodnog imanja mogu reći da osjećam nevjerovatan vjetar u leđa u svim svojim projektima i pothvatima otkad sam na tom malom komadiću zemlje počeo saditi svoje biljke, te malo više pažnje posvećivati starim stablima koja su već bila na njemu. Došao sam do tog stanja svijesti da za sve dobro što mi se događa 'krivim' svoju staru lipu za koju imam osjećaj da mi želi pomoći i da mi u biti i pomaže u svim mojim ljudskim 'avanturama'. Biti dostojan te dobrote, je za mene još jedan zadatak i izazov koji me vodi k mojoj boljoj verziji čovjeka ili možda prema mom istinskom biću. Ova priča potvrđuje Anastazijinu tvrdnju da rodno imanje može pomoći svom kreatoru da lakše ostvari svoj plan.

Sve ovo gore se može isto tako protumačiti univerzalnim zakonom privlačenja koji jednostavno kaže da dobijamo nazad od svijeta ono što vibriramo, odnosno što emitiramo iz sebe. Ako smo u svom ritmu, vortexu, tada nam sve ide od ruke, vrijeme, ljudi i događaji. Volim slušati Abrahamova učenja od Ester Hicks i stvarno nije teško shvatiti da živimo u vibracijskom svemiru i da s svojim vibracijama stvaramo svoj mali svijet koji se okreće oko nas. Međutim, ovo tumačenje je malo dosadno i volim svoj opus shvaćanja svijeta oko sebe uvijek širiti novim stvarima. Počevši od Priča iz Davnina, malih domačih, pa sve do Harry Pottera, uvijek sam volio magični svijet vila, čarobnjaka, patuljaka, elementala prirode, zmajeva. Ako Maureen Germain kaže da zmajevi i Serendipitiji postoje u višim dimenzijama i da su nam spremni pomoći, zašto ne obogatiti svoj svijet i otvoriti vrata za još jednu suradnju, spoznaju i još jedan element osobne moći. Ako Don Croft kaže da s običnim malim orgonitom može neutralizirati zračenje mobitelskog odašiljača, ja kažem to, to, to mi treba. Ako Joe Dispenza kaže da je svojim mislima izlječio svoju ozljeđenu kičmu, ja kažem, hvala ti brate, odsad i ja sebe liječim svojim mislima i vibracijama.  

mt_ignore

Smatram da je svaka ideja ili spoznaja koja nosi novu informaciju, širi polje svijesti, koja grije srce, koja osnažuje i vrača vjeru u samog sebe, u svoje tijelo, u svoj duh, u dobrotu prirode koja nas okružuje, te vjeru u podršku svemira i svih zvijezda na nebu uvijek dobrodošla i uvijek ću je prihvatiti ma koliko bila nevjerovatna i graničila s čarolijom. A što je čarolija nego nešto nevjerovatno danas, koje postaje uobičajeno sutra. Sve je stvar percepcije.

Joseph Chilton Pearce je u svojoj knjizi Magično dijete ustvrdio da mi kao djeca i živimo u svijetu magije i vidimo bića i pojave koja kao odrasli više ne vidimo jer su nas naučili da u njih više ne vjerujemo. Možda trebamo opet oživiti to magično dijete u sebi i gledati na svijet oko sebe široko otvorenim očima kroz čaroliju i igru. Možda je upravo takav i svijet oko nas, magičan, čaroban i mističan i samo čeka našu novu ideju i zapovijed da je izvrši, samo smo zaboravili na tu našu moć ili možda bolje rečeno mogućnost igre s svemirom.

Ovaj tekst daju jasnu sliku o čovjeku, nositelju božanske iskre kao vrlo moćnom biću koji iza svojih leđa ima podršku cijelog svemira te može ostvariti, biti, imati i kreirati sve što poželi! Samo je potrebno biti svjestan svoje osobne moći, uskladiti svoju svijest i vibraciju s time i koristiti tu moć mudro za ostvarenje svog originalnog plana s kojim je svatko od nas došao na Zemlju. Svi smo mi u biti čarobnjaci, jer svaki put kad pomičemo granice naših spoznaja, kad obogaćujemo iskustvo s novim stvarima koje su nam prije izgledale nedostižne, doslovno kreiramo čaroliju. 

Svjestan svoje moći i svojih mogućnosti, ja ću se pridružiti željama male Maše iz Anastazijinih priča, zamahnit ću svojim čarobnim štapićem odnosno svojom maštom, svojim mislima i svom svojom energijom i reći ću: Abrakadabra, neka bude onako kako ja kažem, a kažem da će na Zemlji zavladati Dobro!

Reference

 

Wizard Dream - Peter Grundy

Tiho budi

mt_ignoreDolaskom zime priroda se vraća u stanje mirovanja, spavanja, sna. U svom snu i hibernaciji, biljke i životinje se povlače u sebe, razmišljaju, sanjaju i kuju planove za nadolazeće proljeće. Stabla pažljivo planiraju svoje korijenje kako bi se prilagodili i podržali novi rast, nove grane, svoje nove plodove koje zamišljaju kako rastu u proljeće. Svaki korijenčić, svaki listić, svaka grana biva pažljivo isplanirana. Priroda iz stanja nemira, akcije i razigranosti prelazi u stanje mira, tišine, mudrosti i sna. Ptice kao da nestanu u neku drugu dimenziju, a šumom i livadama zavlada beskrajna tišina. Srne i ostale životnije kojima zima ne smeta, graciozno i s pažnjom idu po snijegu ne želeći uznemiriti uspavanu prirodu.

Kad pada snijeg i ono malo životinjica koje su aktivne po zimi, stane i pažljivo osluškuju, kao da svatko želi čuti kako pahulje padaju na tlo. Tišina snijega koji pada je fascinantna i očaravajuća. U svojoj bijelini, nevinosti i čistoći, majka Zemlja nas podsjeća na ono nevino i čisto u nama, na sjajnu kristalnu svjetlost koje obitava u svakom od nas. Njena ljepota i gracioznost, mirnoća i mudrost vraća nam naš unutarnji mir i vjeru u našu snagu i dobrotu, našu unutarnju ljepotu.

Doba zimskog solisticija je doba kontemplacije, mira, planiranja, dubokog sna i unutarnjeg putovanja. Ovo je doba kad je mudro usporiti sve svoje vanjske aktivnosti, rekapitulirati događanja iz prošle godine i donijeti planove za iduće razdoblje. Upravo kako nas i priroda uči da bi trebali raditi. Svaki plan, ideja i misao začeta u ovom razdoblju mira i tišine, ima više šanse da se ostvari u budućnosti. Zašto ne sanjati i planirati svijetlu budućnost? Najsjajnije snove i planove imati i živjeti. Koje su granice naših snova, dokle može ići naš um i srce?

mt_ignore

Naši preci su poštivali činjenicu da se uoči i za vrijeme zimskog solisticija pojačavaju energije koje čovjek može upotrijebiti za svoju dobrobit. Skoro sve stare građevine i hramovi su bili posloženi na način da se obilježi zimski solisticij, a sam solisticij su slavili raznim svečanostima i obredima kojima su dodatno fokusirali te jake energije za vlastitu dobrobit te za dobrobit prirode slaveći život. Oni su živjeli u skladu s zvijezdama, s prirodom, s kozmičkim energijama.

Naši preci su posebno poštivali stabla. Stablo je simbol života. Katolički običaj kičenja bora/jelke za Božić je kopiran i preuzet od naroda i kultura koje su prethodile kršćanstvu, a koje su pogažene i asimilirane u nasilju i krvi raznim križarskim pohodima. Dok su naši preci slavili zimski solisticij slaveći život i poštujući prirodu, nikad ne vršeći nepotrebnu sječu stabala i uništavanje šuma, naše današnje društvo i dalje promovira nasilje podržavajući bezumnu sječu jelki koje se kite za Božić. Jelka je stablo koje cvijeta uoči zime, koje je u zimskom periodu puno života, a njena aura, životno polje je najjače. Prekidajući taj životni uzlet nepotrebnom sječom, umjesto života tim činom se promovira smrt i uništavanje.

mt_ignore

Pokušavajući dokučiti značaj petokrake zvijezde na vrhu jelke koja se i danas stavlja kao ukras na Božićnu jelku, Leonid Sharashkin (prevoditelj Anastazijinih knjiga) shvaća da je to u biti cvijet jelke koji se pojavljuje uoči zimskog solisticija kad jelka cvate. Taj cvijet je obično u obliku peterokrake ili šesterokrake zvijezde. Ovo je zaključio nakon što je umjesto posječenog (mrtvog) bora ili jelke u svoju kuću donio malu sadnicu jelke, živog stabla u punom jeku razvoja života koje je baš procvjetalo uoči Božića. Pitajući se zašto se lampice stavljaju na bor, shvatio je to dok je jednog jutra gledao odsjaj sunčevih zraka na injem prekrivenim iglicama bora kraj kuće. Tada stablo jednostavno svijetli nevjerovatnim odsjajem. Ovaj prizor je fascinantan i djeluje kao najljepša scenografija iz bajke. Svatko tko je ovo doživio zna o čemu se radi.

mt_ignore

Moja poruka, kako samom sebi, tako i onome tko me čita je jednostavna: budimo u skladu s nadolazećim zimskim solisticijem (21.12) i iskoristimo ga za povlačenje u sebe, u svoj mir i tišinu, za svoje unutarnje putovanje. Praktično to znači, malo više meditacije, izleta u prirodu, zapisivanje planova i misli u svoj dnevnik ili sungejzinga, jer su zalasci i izlasci sunca u ovo vrijeme veličanstveni i šteta ih je ignorirati. Osim ovog plesa sunca, ovaj period ove 2018.g. donosi i 'hladni' puni mjesec koji će se pojaviti 22.12, te meteorsku kišu.

Zamišljajmo i planirajmo svoju svijetlu budućnost jer su nam u ovom periodu na raspologanju energije podrške i dobrobiti. Sve zvijezde stoje iza naših svijetlih planova i intencija. Poštujmo prirodne i kozmičke zakone, poštujmo poruke predaka, ne uništavajmo biljke i stabla radi nekih običaja. Slavimo život u nama, poštujući i slaveći život oko nas, našu prirodu, našu majku Zemlju.

 

Leonid Sharashkin o Božiću: ne uništavajmo stabla, slavimo život

 

Winter Wonderland / Baby, It's Cold Outside - T.S. Miller & Steph Ciotta

 

Tišina vs Buka
Čovjek koji živi u skladu s prirodom u ovom periodu zimskog solisticija bi se trebao pripremiti za period tišine i unutarnjeg putovanja, planiranja i kreiranja budućnosti. Kako je i sam Victor Schauberger primjetio, koji je veći dio svog života proveo u šumi, samo je u tišini moguće kreirati i stvarati, stoga je možda ovo period u kojem je mogućnost kreacije najizraženija. Kad dođe proljeće i topliji dani, ono što smo ovih dana planirali i kreirali svojim mislima, samo izlazi na svjetlo dana, manifestira se u fizičkoj stvarnosti. To je način na koji priroda i čovjek funkcioniraju. Svaki umjetnik, svetac i mudar čovjek je svoju mudrost i inspiraciju pronašao u okrilju stabla, šume, planine, nekog usamljenog mjesta u prirodi.

Ako ovaj prirodni ritam života usporedimo s onim što se događa u ovom periodu Božića i Nove Godine u današnjem ljudskom društvu, jasno se može primjetiti da je sve naopako. Umjesto uživanja u miru i tišinu, ljudi trče okolo po dućanima u ludoj potrošačkoj groznici, u stresu i strci. S petardama i ostalim pirotehničkim sredstvima stvara se dodatna buka. Gradski život je inače bučan, kaotičan i stresan, a u ovom periodu prije zimskog solisticija i prije Božića (25.12.) ta ludnica dobiva još veće ubrzanje kad većina ljudi troši energiju stvarajući još veći nered, veću gužvu. Razni dućani, banke i ostale poluge sistema sve to potiću davajući razne popuste, akcije, božićnice u obliku kupona za hranu i slične mamce koje tjeraju čovjeka da cijeli dan bude u 'shopingu'. U tom ludilu, sasvim je jasno da nitko ne može razmišljati, kontemplirati, ne može se okrenuti sebi i svom unutarnjem putovanju.

Poznavajući malicioznu, parazitsku (energetski vampiri) i plašljivu (boje se osviještenih ljudi kao vraga) prirodu sila koje žele kontrolirati čovječanstvo i koje su i izmislile sve religije kao snažne poluge kontrole nad ljudima, danas mi je sasvim jasno da Božić, naročito datum kad se slavi (25.12) nema veze s rođenjem Isusa kako se proklamira, već ima jednu jedinu svrhu, a to je da čovjeka liši snažne kreativne i dobrobitne energije koje Sunce i sve zvijezde nude u periodu zimskog solisticija (naročito ta tri dana poslije samog zimskog solisticija), koji je možda najznačajniji kozmički godišnji događaj. Čovjek koji nema jasnu viziju, jasan cilj u život je čovjek kojim se lako upravlja. On ide kako puše vjetar, tamo gdje ide većina.

U ovo doba jakog kozmičkog svjetla, sve ove podvale, sve ove perfidne tehnike kontrole uma masa sad postaju jasno razvidne. Neću nikoga osuđivati, niti ću se ljutiti na sile koje žele kontrolirati čovječanstvo. Svatko ima svoj program s kojim je došao ovdje, u ovu dimenziju, u ovo vrijeme i prostor. Moj je cilj živjeti u skladu s prirodnim zakonima, a ne prema lažiranim običajama nametnutim od strane religija i društva. Mislim da je ovo cilj kojem većina ljudi isto teži jer je taj način života zapisan u svakoj našoj stanici, našem DNK. Stoga je možda vrijeme da malo izađemo iz začarnog kruga, iluzije i magije koje nam prodaju poluge sistema u obliku države i religije i konačno shvatimo istinsku informaciju 'skrivenu' u svakoj božjoj kreaciji, u svakom kamenu, planini, rijeci, potoku, šumi, stablu, biljci, na nebu, u nama samima, u svakoj životinji.

 

 

Kreacija

mt_ignoreKreacija je jedinstven izraz i manifestacija razigrane i slobodne ljudske misli. Pletenje košare, slikanje slike, kompoziranje pjesme, šivanje košulje, pravljenje orgonita, izrada kipa, oblikovanje i uređivanje svog vrtla, izum nekog novog neobičnog uređaja su sve primjeri u kojem se neobična ljudska mašta i vizija može kroz kreativni proces izraziti, manifestirati i postati vidljiva iz domene sna, vizije u svima nama prepoznatljivu 3D stvarnost. Kreator svoju kreaciju u završnoj fazi oblikuje svojim rukama unoseći sebe, svoju energiju, svoje ideje, svoju intenciju u svoj završni rad. Kreativnost je odlika svakog ljudskog bića. To je prilika u kojem bez ikakvog upliva nekog autoriteta, potrebe za zadovoljavanjem bilo koga, osim svog plana i cilja čovjek može uistinu biti slobodan odnosno osloboditi svoju originalnu misao.

Svaka kreacija sadrži energiju kreatora, ako kreator izrađuje svoje kreacije s visokim vibracijama i njegov rad odražava tu energiju. Stoga su svi ručni radovi jedinstveni i neobični i neusporedivo bolji, iako možda ne tako savršeni i besprijekorni kao neki proizvodi koji se serijski proizvode u nekoj tvornici u pravilu od loše plaćenih radnika ili bezosećajnih robota. Ako majka svom djetetu plete kapu, vestu ili košulju s osjećajem ljubavi, ta kapa doslovno sadrži majčinu ljubav koja čuva djetetovu glavu. Ako stari djeda plete košaru za voće s ciljem da plodovi u njoj duže traje i budu ukusniji, oni će to i biti. Toliko su moćne naše kreacije, kreacije ljudskih ruku.

Prilikom izrade zapera, katkad se čudim sam sebi, koja je to moćna pokretačka energija i misao u meni, da od 50-ak i više dijelova, samih po sebi besmislenih, koje trenutno vidim razbacane na radnom stolu sastavim jedno smisleno, funkcionalno, originalno i korisno djelo. Međutim, ta moja kreacija me nikad ne zadovoljava, već uvijek nalazim nešto što se može promijeniti, unaprijediti. Tako da čak i prije završetka izrade jedne kreacije, već sanjam, planiram i znam što raditi sljedeći put. Ekspanzija misli i tok energije su beskonačani, što svakako odražava i našu ljudsku beskonačnu prirodu.

mt_ignoreNe mislim da ikoje uzbuđenje, zbog kojega bi moglo zatreperiti ljudsko srce, može nalikovati na ono koje osjeti izumitelj kad vidi kako se nešto što je sam osmislio u svom mozgu pretvara u uspjeh... Takvi osjećaji dovode do toga da čovjek zaboravlja na hranu, spavanje, prijatelje, ljubav, baš na sve.

Nikola Tesla

Kad bolje promislim, svaka osobna kreacija je dostizanje savršenstva, jer oslobođen pritiska novca, vremena i ostalih faktora, čovjek-kreator samo hoće udovoljiti svojoj želji, svojoj viziji, svom originalnom planu. Tad kreacija postaje majstorija, a kreator postaje majstor usavršavanja, majstor usavršavanje sebe i okoline.

Moja osobna intencija i misao koja me vodi u izradi orgonita, zapera i sličnih stvari i uređaja je misao o slobodi čovjeka. Slobodi od bolesti, slobodi od bilo kakve represije i lažnog autoriteta, slobodi od bilo kakvog zagađenja planete ili negativnog utjecaja bilo koga ili bilo čega na našu planetu i sve živo na njoj. Smatram da svojim kreacijama pomažem sebi, svojoj braći i sestrama s kojima sam zajedno došao sada i ovdje na planetu, te samoj planeti, odnosno našoj Majci Zemlji. U ovom prijelaznom periodu ljudske civilizacije, dok još nismo svjesni svoje prave unutarnje snage, mislim da te moje kreacije mogu pomoći svakome na tom svjetlosnom putu. One su izraz moje ljubavi prema planeti, prema svakom čovjeku, svakom živom biću koje obitava na njoj.


mt_ignore

Divine Compass by Akiane

Sveti Juraj i naša Zemlja

mt_ignoreSveti Juraj na Putalju je mala crkvica smještena na simpatičnom malom brdašcu, dijelu Kozjaka, iznad Kaštel Sućurca. Po povijesnim zapisima, izgrađena je 839. godine, a sveti Jure ili Juraj je svetac zaštitnik po kojem je Kaštel Sućurac i dobio ime. Sućurani slave svog zaštitnika svetog Juru 23.04. na današnji dan kad se polako ispisuju i riječi ovog teksta.

Kao novopečeni Sućuranin, svoje šetnje Marjanom sam zamijenio šetnjama po Kozjaku i odmah sam uočio ovo mjesto, s kojeg se pruža odličan pogled na cijeli Split i okolicu, ali koje ujedno pruža neobično utočište za punjenje pozitivnom energijom i dobrim vibrama iz njedara same majke Zemlje. Crkve su najčešće smještene na tzv. ley-lines, zmajevim linijama ili energetskim vortexima i meridijanima Zemlje. Kako smo mi ljudi i naša majka Zemlja, neodvojive cijeline, na isti način na koji mi imamo čakre, energetske centre, te energetske meridijane po tijelu, tako i naša Zemlja ima svoje čakre, vortexe i energetske meridijane. Pažljivim proučavanjem i povezivanjem s svakim oblikom živog svijeta na ovoj planeti (a pod živim svijetom smatram i drveće, rijeke i stiijene), u skladu koliko mi trenutna svijest dopušta, shvatio sam da je skoro svaki vrh bilo kojeg brda ili planine izvor energije. Katkad su ti izvori svakome uočljivi kad se pojavljuju u obliku vulkana, ali najčešće su obavijeni velom tajne za većinu ljudi koji prolaze kraj njih bez da i pogledaju planinu kraj koje prolaze. Energija zemljinih planinskih vrhova kao i energetskih vortexa može biti različita po svojoj prirodi. Npr. energija vulkana može označavati proces čišćenja nakupljene negativnosti iz samog središta Zemlja. Međutim, zajedničko svim ovim vortexima i meridijanima je da omogućuju čovjeku jače povezivanje s majkom Zemljom, jaču i bržu manifestaciju svojih misli. Ako netko želi objasniti neobičan poriv i želju svih planinara da se popenju na svako brdo koje vide, možda ovaj prethodni tekst predstavlja djelomično objašnjenje.

 

Continue Reading