Sveti Juraj i naša Zemlja
Sveti Juraj na Putalju je mala crkvica smještena na simpatičnom malom brdašcu, dijelu Kozjaka, iznad Kaštel Sućurca. Po povijesnim zapisima, izgrađena je 839. godine, a sveti Jure ili Juraj je svetac zaštitnik po kojem je Kaštel Sućurac i dobio ime. Sućurani slave svog zaštitnika svetog Juru 23.04. na današnji dan kad se polako ispisuju i riječi ovog teksta.
Kao novopečeni Sućuranin, svoje šetnje Marjanom sam zamijenio šetnjama po Kozjaku i odmah sam uočio ovo mjesto, s kojeg se pruža odličan pogled na cijeli Split i okolicu, ali koje ujedno pruža neobično utočište za punjenje pozitivnom energijom i dobrim vibrama iz njedara same majke Zemlje. Crkve su najčešće smještene na tzv. ley-lines, zmajevim linijama ili energetskim vortexima i meridijanima Zemlje. Kako smo mi ljudi i naša majka Zemlja, neodvojive cijeline, na isti način na koji mi imamo čakre, energetske centre, te energetske meridijane po tijelu, tako i naša Zemlja ima svoje čakre, vortexe i energetske meridijane. Pažljivim proučavanjem i povezivanjem s svakim oblikom živog svijeta na ovoj planeti (a pod živim svijetom smatram i drveće, rijeke i stiijene), u skladu koliko mi trenutna svijest dopušta, shvatio sam da je skoro svaki vrh bilo kojeg brda ili planine izvor energije. Katkad su ti izvori svakome uočljivi kad se pojavljuju u obliku vulkana, ali najčešće su obavijeni velom tajne za većinu ljudi koji prolaze kraj njih bez da i pogledaju planinu kraj koje prolaze. Energija zemljinih planinskih vrhova kao i energetskih vortexa može biti različita po svojoj prirodi. Npr. energija vulkana može označavati proces čišćenja nakupljene negativnosti iz samog središta Zemlja. Međutim, zajedničko svim ovim vortexima i meridijanima je da omogućuju čovjeku jače povezivanje s majkom Zemljom, jaču i bržu manifestaciju svojih misli. Ako netko želi objasniti neobičan poriv i želju svih planinara da se popenju na svako brdo koje vide, možda ovaj prethodni tekst predstavlja djelomično objašnjenje.
Malo o sistemu u kojem vlada anti-razum
Upravo se zbog tih razloga na vrhu svake planine nalaze monstruozni odašiljači koji navodno emitiraju TV, radio ili neki drugi oblik telekomunikacijskog signala. A često se na vrhovima planina sretnu i mobitelski odašiljači, radarski vojni sustavi, te na kraju priče i razne crkvice, hramovi. Svi ovi objekti imaju jedinu pravu funkciju da ometu čovjekovo povezivanje s majkom Zemljom i prirodom uopće jer se na tim mjestima to može odviti skoro instantno. Jasno je da su ti objekti podignuti s osnovnim ciljem da naštete čovjeku, odnosno da većinu ljudi drže pokornim i čvrsto zarobljenim u tzv. lažnom sintetičkom svijetu u kojem vlada novac, strah, nasilje i bolest, te u kojem su ljudi pokorni robovi.
Kako se ovdje dotičem religije, u ovom slučaju i katoličke religije, samo da istaknem da je svaka religija dobro smišljena podvala 'gospodara' iz sjene koji je koriste kao još jedan oblik kontrole uma nad svojim podanicima (većini ljudi na ovom planetu) koji nisu ni svjesni da su obični robovi (čitaj: Ideja o istini). Osnovna podvala svake religije je ideja da između Boga i čovjeka treba tumač, treba neki prevoditelj, pop koji će razgovarati s Bogom i onda ljudima kroz neke zapovijedi, propovijedi širiti 'njegovu' riječ (u biti zapovijedi gospodara iz sjene). Istina je da smo svi mi božanske kreacije, njegova djeca i da mi sami možemo razgovarati s Bogom i da kao što John Lennon kaže, ne postoji raj ni pakao, nego samo naše lutanje od naše prave svrhe, predodređnosti naše božanske biti koja ne može biti ništa drugo nego čista ljubav, inspiracija i sretan život u skladu s drugim ljudima, s prirodom, s svakim oblikom života, u obilju i zdravlju, upravo onako kako bi svaki roditelj poželio i svojoj djeci da žive. Stoga je svaki pop, svaka crkva, svaka Bibilija ili sveto pismo nepotrebno i otvara mogućnost manipulaciie.
Zbog ovog znanja uvijek kad vidim osamljenu crkvicu, radujem se jer znam, a i osjećam da je na tom mjestu izvor neke dobre i pozitivne energije, ali se s druge strane i malo ražalostim kad se sjetim jadnih ljudi koji svoje molitve usmjeravaju svecima ili nekim drugim oblicima 'autoriteta', 'izvorima moći' (lliječnicima, popovima, direktorima, predsjednicima država i ostalim neukim papcima), u nadi da će dobiti spas izvana, a zanemaruju svoju božansku bit i svoju snagu koju svatko od nas ima i koja nam omogućuje da ostvarimo sve ono što smo zamislili, a to je san da opet živimo kao bogovi na zemlji u raju na Zemlji, okruženi obiljem, ljubavlju i zdravljem, bez ikakvog gospodara kojemu se moramo klanjati ili za kojeg moramo raditi i predavati mu našu energiju da bi osigurali svoju materijalnu egzistenciju.
Da ne bih samo stao na katoličkoj religiji, ovdje ću ići i korak dalje pa ću jednostavno reći da je svaka država u biti lažna religija. Svi mi koji plaćamo porez, plaćamo zato jer vjerujemo u državu. Da većina nas tako ne misli, države jednostavno ne bi postojale, bez obzira na vojsku i policiju, sudstvo i zakone, nitko ne može slobodnom čovjeku reći da mora slušati i živjeti u skladu s nekim glupostima koji su na papir stavili neki imbecili i proglasili to zakonom. Bar mi u Hrvatskoj dobro znamo koje su sve gluposti napisane i proglašene kao zakonom te koji su sve mračnjaci, idioti, razbojnici, lopovi bili, bit će, a i trenutno obnašaju tzv. funkcije 'vlasti'.
Video koji dokazuje briljantnu moć misli jednog čovjeka u razotkrivanju prave prirode jedne iluzije koju danas zovemo država
Poruka
Da se vratimo na crkvicu Sv. Jurja. U slučajnom susretu s 'pukovnikom' odnosno čovjekom koji vodi brigu o crkvi Sv. Jurja saznao sam da su i prije crkve na tom mjestu postojali ostaci građevina naših predaka koji su očigledno ovo brdašce na kojem je sada crkva Juraj iznad Sućurca smatrali posebnim mjestom. U daljnjem razgovoru s ovim blagim i susretljivim dušebrižnikom crkve, saznao sam da smo najvjerovatnije rodbinski povezani, te da postoji mogućnost da su i moji praroditelji, odnosno preci isto štovali ovo sveto mjesto. Kad kažem praroditelji i preci, mislim na ljude koji su živjeli prije krščanstva koji su nezasluženo označeni pogrdnim nazivom kao 'pogani'. Ironično je da su ti ljudi bili više povezani s Bogom i živjeli u skladu s božanskim principima, nego većina današnjih tzv. vjernika. Ja vjerujem da su to bili preci koji su živjeli u zlatnom dobu ljudske civilizacije, kada je čovjek sam sebi bio gospodar i kad je jedini zakon koji je prihvaćao i s kojim je živio bio zakon suživota s prirodom i poštovanje svakog živog bića na Zemlji u skladu s premisom 'ne naudi nikome'. Ne vjerujem, nego znam, odnosno osjećam svakom stanicom svog bića da je taj način jedini pravi način života koji jamči obilje, zdravlje, radost i približavanje svojoj istinskoj božanskoj biti.
Kako bih se zahvalio svojim precima, pa i svim ljudima dobre volje, pa naposljetku i samoj majci Zemlji, uradio sam ono što smatram činom posvećenja i donošenja dodatne radosti i pozitivne energije u prostor, tj. giftao crkvu sv. Jurja s orgonitom. Orgonit koji sam ostavio da obitava na ovoj svetoj lokaciji je poseban jer sadržava kristal Anchi koji je jedan od najstarijih kristala na Zemlji, a sadrži 'sjećanje' (imprint) doba kad je na Zemlji sve bilo u skladu s božanskom mišlju, kad je čovjek živio skladno i u ljubavi s samim sobom, s drugim ljudima i svime što ga okružuje. Moja intencija je jasna: želim osloboditi ovo mjesto svih negativnih utjecaja novo komponiranih anti-razumnih religija, želim svakom posjetitelju ovog mjesta omogućiti buđenje iz hipnotičkog sna ovog umno kontroliranog robovlasničkog sistema koji je trenutno aktivan u ovom vremenu i prostoru na našoj planeti, te naposljetku osjećam i znam da će zlatno doba kojem je Anchi kristal bio svjedok nastupiti opet, ovdje i sada (ili možda malo kasnije), a da smo svi mi mali dijelići i zametci tog novog buđenja čovječanstva.
Puno toga imam ispričati i napisati, jer jednostavno osjećam potrebu za time, možda da sam sebi ostavim trag razuma ako se slučajno opet izgubim u sintetičkom načinu razmišljanja svojstvenom ovom nasilnom nametnutnom antirazumnom sistemu koji vlada na Zemlji ili da prenesem poruku onima kojima će ona pomoći na njihovom putu, svjedeno je. Ali ipak ću se zaustaviti ovdje i pomalo zaokružiti ovaj tekst ili poruku. Činjenica je da je ovaj tekst već napisan puno prije nego što se ovdje materijalizirao, on se već rodio i oblikovao u mom umu dok sam bio okružen mirisima, opojnim zrakom cvatučeg biljnog svijeta i inspirativnom pjesmom usamljenih bardova u obliku raznih ptičica, lastavica, kosova i ostalih živih bića koji veselo sukreiraju bogat život na svetom brdu Kozjak. Ovaj tekst, moja misao, ideje i osjećaji utkani u nj i moji orgoniti su poklon majci Zemlji za njen dan (22.04.), poklon svim ljudima koji su se danas (23.04) obreli na brdu izvora pozitivne energije kraj crkve svetog Jurja te poruka našim praroditeljima i precima da nismo zaboravili na vaše poruke i da se mi, djeca Zemlje polako vraćamo svjesnosti i našoj istinskoj biti punom snagom u svojoj iskonskoj želji da opet živimo kao ljudi na ovoj predivnoj planeti koju iz milja zovemo našom majkom ili jednostavno Zemljom.
Ja udišem ono što ti izdišeš, ti udišeš ono što ja izdišem, mi smo jedno i ne možemo živjeti jedno bez drugoga (poruka čovjeka svakom drvetu)
Slike s duhovnog putovanja na sveto brdo iznad Sućurca:
