Na krilima zmaja

Zmajevi su istrebljeni s Zemlje, ali samo iz 3D dimenzije. Oni se danas vračaju iz viših dimenzija da pomognu i zaštite ljude u njihovoj transformaciji svijesti. Iako su nepravedno oslikani u zapadnoj kulturi kao krvoločni reptili, oni su u biti toplokrvna bića koja donose mudrost i spoznaju, odnosno daju jasnu sliku. Riječ 'dragon' (zmaj) u korijenu nosi značenje riječi 'jasno vidjeti'. Istočne kulture i danas poštuju zmajeve. Čovjek ima pravo zatražiti pomoć zmajeva iz viših dimenzija. Dapače može ih i usvojiti, odnosno 'imati' jednoga ili više zmajeva koje može uvijek pozvati kad mu treba pomoć. Njihova svrha je povezana s komunikacijom, putovanjima i pronalaženjem osobnog fizičkog i metafizičkog puta, ali se mogu prizvati i za rješavanje jednostavnijih situacija kao npr. izbjegavanje gužve u prometu. Na naš poziv se rado odazivaju i drago im je da su potrebni.

mt_ignore

Oduševljen ovim novim saznanjem odlučio sam malo testirati svoje zmajeve na putovanju. Vožnja starom ličkom magistralom je uvijek izazov, naročito radnim danom zbog brojnih kamiona i tegljača ili u špici sezone. 'Naoružan' znanjem o zmajevima, htio sam napraviti od relativno stresne vožnje, dobru zabavu. I tako je i bilo. Osjećao sam kao jedno s autom koje je klizilo po cesti bez napora, jednostavno lepršalo kroz zavoje, nisam vozio prebrzo, taman toliko da se motor uopće ne čuje od lakoće pokreta. Osjećao sam se kao da sam vozim po cesti, svi su se brzo sklanjali s puta, skrečući negdje ili su išli još brže pa ih nisam ni registrirao. Svoje zmajeve sam zamišljao i vidio ih ispred sebe, ispred auta, kao neobuzdane i lepršave životinje koje veselo lete mijenjajući visinu, mašući repom, uvijajući se i previjajući se, kao da su tek sad okusili pravu slobodu.

To je trajalo sve dok ispred mene nije došao auto koji je vozio sporije, ne puno, ali dovoljno da me malo izbaci iz mog veselog plesa s zmajevima. Kad sam došao do povoljne prilike da ga preteknem i već dao gasa, u daljini sam spazio policijsko auto s strane puta, očigledno su s radarom hvatali brze vozače. Što kazati, nego svaka čast zmajevima, znaju i kad treba usporiti, očigledno su me spasili jedne kazne za prebrzu vožnju. Ovaj spori vozač ispred mene je nakon nekog vremena skrenuo na benzinsku pumpu, odradio je svoju 'ulogu' i tako sam opet imao prilike letjeti odnosno vratiti se lepršavoj vožnji koja je trajala sve do kraja puta. To stanje svijesti u kojem sam vozio s zmajevima na relativno dugačkom putu mogu opisati kao čisti entuzijazam, veselje, lakoća, ona vibracija kad ti sve ide od ruke i sve se slaže onako kako treba. Moram priznati da je teško opet biti u tom stanju svijesti i to na tako dugi period, naročito u svakodnevnom životu, tek kad pišem o ovom događaju prisjećam se tog mog oduševljenja.

Međutim, od ovog događaja skoro svaki put kad sjednem u auto i idem u potencijalnu gradsku gužvu zovem svoje zmajeve i vožnja uvijek bude ludo brza i lagana s obzirom na gužvu, semafori se otvaraju, auti se slažu ispred mene onako kako treba da ih sve preteknem, sve štima. Iako je možda glupo koristiti tako moće saveznike za rješavanje prometnih gužvi i traženja mjesta za parking, dobro se sjećam izjave jednog duhovnog vodiča koji je rekao da ljudi češće padaju u očaj i traže pomoć anđela i vodiča iz viših dimenzija kad ne mogu naći parking mjesto nego kad imaju ozbiljne životne probleme. 

U ovim izazovnim vremenima planetarne transformacije svaki čovjek ima pravo na pomoć iz viših dimenzija i to u svakom aspektu svog života, ma koliko se činio trivijalnim kao vožnja autom ili traženje parking mjesta. Treba biti otvorena uma, zatražiti i prihvatiti pomoć nebeskih sila i to ne samo kad ispred sebe imamo stresne ili naizgled neriješive situacije, već kad želimo da budemo veseli i zadovoljni svakom sekundom u našem životu, odnosno da od 'uobičajenog dana u uredu' napravimo feštu bez ikakvog povoda i da ga pretvorimo u još jedan dan u raju.

Ovdje u priču upadaju Serendipitiji, višedimenzionalna bića koja pomažu u otvaranju desete čakre i čine našu svijest otvorenom za usklađivanje s naizgled slučajnim događajima, a koje smo upravo mi sami tražili bilo svjesno bilo podsvjesno. Svatko od nas je imao takav dan ili bar jedan period u danu, kad nam se sve događalo u savršenom vremenskom slijedu, harmonično, skladno, skoro kao u Verdijevoj operi, a slušanje Verdija je bar za mene ekstaza sreće. Moj primjer je mobitel kojeg izbjegavam držati kraj sebe i kad prođem kraj njega par puta tokom dana i kad me onda netko taman tada nazove, opa, kažem sebi, ovo je nešto dobro i obično se tako i dogodi ili bude neka narudžba, novi posao ili interesantan razgovor s slično-mislećim čovjekom. Slično je i perfektni tajming kad se npr. opuštam i drijemam na kauču, probudim se i idem napolje u garažu nešto obaviti i taman dođe poštar i donese mi paket kojega sam željno čekao i odmah mi ga preda u ruke. Kad se ovakve sitnice, a možda kasnije i krupnije stvari (stvar percepcije) počnu događati u nizu tokom dana ili u nekom periodu, shvaćam koliko sam blagosovljen i sretan. I stvarno moram priznati kad na početku dana krenem s jednostavnom i jasnom molbom Serendipitijima da mi pomognu da sve što imam u planu obaviti tokom dana ide glatko i jednostavno, bez problema, obično tako i bude.

Kao kreator rodnog imanja mogu reći da osjećam nevjerovatan vjetar u leđa u svim svojim projektima i pothvatima otkad sam na tom malom komadiću zemlje počeo saditi svoje biljke, te malo više pažnje posvećivati starim stablima koja su već bila na njemu. Došao sam do tog stanja svijesti da za sve dobro što mi se događa 'krivim' svoju staru lipu za koju imam osjećaj da mi želi pomoći i da mi u biti i pomaže u svim mojim ljudskim 'avanturama'. Biti dostojan te dobrote, je za mene još jedan zadatak i izazov koji me vodi k mojoj boljoj verziji čovjeka ili možda prema mom istinskom biću. Ova priča potvrđuje Anastazijinu tvrdnju da rodno imanje može pomoći svom kreatoru da lakše ostvari svoj plan.

Sve ovo gore se može isto tako protumačiti univerzalnim zakonom privlačenja koji jednostavno kaže da dobijamo nazad od svijeta ono što vibriramo, odnosno što emitiramo iz sebe. Ako smo u svom ritmu, vortexu, tada nam sve ide od ruke, vrijeme, ljudi i događaji. Volim slušati Abrahamova učenja od Ester Hicks i stvarno nije teško shvatiti da živimo u vibracijskom svemiru i da s svojim vibracijama stvaramo svoj mali svijet koji se okreće oko nas. Međutim, ovo tumačenje je malo dosadno i volim svoj opus shvaćanja svijeta oko sebe uvijek širiti novim stvarima. Počevši od Priča iz Davnina, malih domačih, pa sve do Harry Pottera, uvijek sam volio magični svijet vila, čarobnjaka, patuljaka, elementala prirode, zmajeva. Ako Maureen Germain kaže da zmajevi i Serendipitiji postoje u višim dimenzijama i da su nam spremni pomoći, zašto ne obogatiti svoj svijet i otvoriti vrata za još jednu suradnju, spoznaju i još jedan element osobne moći. Ako Don Croft kaže da s običnim malim orgonitom može neutralizirati zračenje mobitelskog odašiljača, ja kažem to, to, to mi treba. Ako Joe Dispenza kaže da je svojim mislima izlječio svoju ozljeđenu kičmu, ja kažem, hvala ti brate, odsad i ja sebe liječim svojim mislima i vibracijama.  

mt_ignore

Smatram da je svaka ideja ili spoznaja koja nosi novu informaciju, širi polje svijesti, koja grije srce, koja osnažuje i vrača vjeru u samog sebe, u svoje tijelo, u svoj duh, u dobrotu prirode koja nas okružuje, te vjeru u podršku svemira i svih zvijezda na nebu uvijek dobrodošla i uvijek ću je prihvatiti ma koliko bila nevjerovatna i graničila s čarolijom. A što je čarolija nego nešto nevjerovatno danas, koje postaje uobičajeno sutra. Sve je stvar percepcije.

Joseph Chilton Pearce je u svojoj knjizi Magično dijete ustvrdio da mi kao djeca i živimo u svijetu magije i vidimo bića i pojave koja kao odrasli više ne vidimo jer su nas naučili da u njih više ne vjerujemo. Možda trebamo opet oživiti to magično dijete u sebi i gledati na svijet oko sebe široko otvorenim očima kroz čaroliju i igru. Možda je upravo takav i svijet oko nas, magičan, čaroban i mističan i samo čeka našu novu ideju i zapovijed da je izvrši, samo smo zaboravili na tu našu moć ili možda bolje rečeno mogućnost igre s svemirom.

Ovaj tekst daju jasnu sliku o čovjeku, nositelju božanske iskre kao vrlo moćnom biću koji iza svojih leđa ima podršku cijelog svemira te može ostvariti, biti, imati i kreirati sve što poželi! Samo je potrebno biti svjestan svoje osobne moći, uskladiti svoju svijest i vibraciju s time i koristiti tu moć mudro za ostvarenje svog originalnog plana s kojim je svatko od nas došao na Zemlju. Svi smo mi u biti čarobnjaci, jer svaki put kad pomičemo granice naših spoznaja, kad obogaćujemo iskustvo s novim stvarima koje su nam prije izgledale nedostižne, doslovno kreiramo čaroliju. 

Svjestan svoje moći i svojih mogućnosti, ja ću se pridružiti željama male Maše iz Anastazijinih priča, zamahnit ću svojim čarobnim štapićem odnosno svojom maštom, svojim mislima i svom svojom energijom i reći ću: Abrakadabra, neka bude onako kako ja kažem, a kažem da će na Zemlji zavladati Dobro!

Reference

 

Wizard Dream - Peter Grundy

Tags: sloboda, čovjek, mašta, magija