Nogometni stadion ili lječilište?

Prolazim neku večer kraj splitovog stadiona, igra Split - Hajduk, reflektori sjaje maksimalno, čuje se vika i šušur, vidi se dio publike kako maše rukama, neki napeto stoje van stadiona i s nervozom očekuju novosti. Energija od otprilike četiri tisuće i više ljudi je usmjerena na 22 mladića koji trču za balunom i na suce. Neki su napeti, neki se ljute, neki vesele. Nisam neki ljubitelj nogometa, ali katkad pogledam neke utakmice, ali onda se sjetim:

kakve li gluposti toliku količinu energije rasipati na običnu dječju igru, na trku za balunom. Zamisli moj ti, koji ovo čitaš, da se četiri tisuće duša okupi na stadionu, a na sredini bude desetak ili više 'smrtno' bolesnih ljudi (recimo od raka) i da jedan i po sat četiri tisuće ljudi usmjerava svu svoju pozitivnu energiju prema njima. E to bi bila prava stvar, to bi volio doživiti, onda bi nogometni stadioni osim asocijacije na nerede, huligane, jad i bijedu hrvatskog nogometa bili svjetionici silne pozitivne energije i snage kojima bi doslovno pomagali našoj bolesnoj braći i sestrama, ali i svom gradu, državi pa na kraju i majci Zemlji da napokon zasije punim sjajem.