The Hypnotist
Higher and higher vibration, higher, radiate.......
Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.
Sretno putniče!
Higher and higher vibration, higher, radiate.......
Opusti se i uživaj u čarobnim žicama jedne gitare na mjesečini...
Jedna arapska legenda priča o dvojici prijatelja koji su putovali pustinjom. U jednom su se trenutku posvađali i jedan je pljusnuo drugoga. Ovaj, povrijeđen, bez riječi je na pijesku napisao: "Danas me je moj najbolji prijatelj udario."
Nastavili su dalje zajedno i stigli do oaze gdje su se odlučili okupati. Onaj koji je dobio pljusku, počeo se utapati, a prijatelj ga je spasio. Kad je došao k sebi, nožem je na stijeni ispisao: "Danas mi je moj nabolji prijatelj spasio život."
Ponukan time, prijatelj ga upita: "Zašto si nakon što sam te pljusnuo pisao po pijesku, a sad pišeš po stijeni?"
Nasmiješivši se, prijatelj odgovori: ''Kada nas prijatelj povrijedi, zapis o tome treba ispisati na pijesku kako bi ga vjetar zaborava i oprosta zauvijek izbrisao i otpuhnuo. Ali kada nam prijatelj pomogne, zapis o tome treba urezati u tvrdu stijenu sjećanja odakle ga nikakav vjetar neće moći izbrisati."
Odabrala i sa španjolskog prevela Nataša Žaja (Preuzeto iz Nove Akropole broj 68)
Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: "Ko želi ovu novčanicu?"
Sve ruke su se podigle.
Nastavio je: "Ovih 50 eura dati ću nekome od vas, ali najprije ću još nešto napraviti."
Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao:
"Da li je još uvijek hoćete?"
Sve ruke su bile i dalje u zraku.
Zatim je nastavio: "A kad ovo napravim?"
Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i skroz prljava.
"Dobro, ko je hoće još uvijek?"
Još uvijek su sve ruke bile podignute. Onda je rekao:
"Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo vrijednu lekciju. Što god da sam uradio sa ovom novčanicom, vi ste je htijeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku je vrijedila 50 eura!"
"Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života...Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa.
Bez obzira što ti se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, TI nikada nećeš izgubiti na vrijednosti. Bio (bila) prljav(a) ili čist(a), izgužvan(a) ili ispeglan(a), TI si i dalje neprocijenjiv(a) za sve one, koji te vole više od ičega na svijetu.
Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO SMO MI.
"Ti si nešto posebno, ne zaboravi to - NIKADA!"