Povratak kralja
U halabuci ispušnih plinova, mobitela, plitkih ljudskih razgovora i općenito ljudske gluposti, veličanstveni pjev malih krilatih bića - ptica pjevica se pomalo utišavao do točke kad ih skoro više nitko nije čuo. Neki su pomislili da su pobjegli glavom bez obzira od ljudi i svega što ljudi nose s sobom (buka, smrad, zagađenje, jad). Neki su pomislili da su jednostavno umrili od tuge, zagađenja ili bilo čega i kao vrsta izumrli ili su se povukli na rijetka mirna i tiha mjesta na kojima mogu čuti sebe kako ispuštaju svoju harmoničnu pjesmu. Neki su pomislili da su ljudi tako ogluvili i oglupili da im samo šuškanje novčanica može privući pažnju.
Međutim, jednog jutra u univerzumu u jednom maloj državici u obliku banane u središtu grada kojega vodi ricasta bačva gluposti koji želi dignuti kip Isusa na vrh Marjana, u malom vrtu opkoljenog ružnim betonskim kučerinama ON se pojavio! Kralj svih ptica pjevica: grdelin (češljugar). Prvo se čuo njegov pjev, zatim uzbuđeni cvrkut mnoštva i onda je doletio KRALJ! Ali gle čuda, nije došao sam, već okružen svojom familijom: kraljica i još četvoro mladunaca.
Oh, kakve li nevjerovatne sreće i milosti da sam upravo na ovaj dan ponio svoj mali fotoaparat sa sobom i da sam imao oko, sluh ili što li već da zapazim ove male glasnike sreće i nade. Tog jutra sam čistio moje šečerne orgone u vrtu koji je inače orgoniziran s 4 TB-a, e sad da li su i oni utjecali na pojavu ovih malih grdelinčića ili je to sve samo bila jedna velika slučajnost, na meni nije da sudim, samo osjećam nevjerovatnu sreću i milost što sam imao prilike cijelo jutro uživati u njihovom čavrljanju.
Uživajte u slikama. Za one neuke, grdelin je vrlo plašljiva ptičica, stoga je vrlo neobično susresti ga u gradskom okružju, osim u 'čibi'. Crveno-crno krunu imaju roditelji, a mladunci su sivoglavi. Svi imaju karakteristična žuto crna krila. Zbog ovih raskošnih boja i prekrasnog pjeva, za mene je grdelin kralj svih ptica pjevica. Za kraj što reći nego: hvala ti kralju što si se udostojio vratiti i podsjetiti nas obamrle i zaglupljene ljude što je veselje, sreća, nada, ponos, što je božanska pjesma prirode koja se non stop pjeva kroz zvukove vjetra, pjev ptica, šum vode i mora, samo je mi ljudi, kakvi već jesmo (zatupljeni) rijetko kad stvarno i čujemo.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|