This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Mala svijeća
Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.
Prolazim neku večer kraj splitovog stadiona, igra Split - Hajduk, reflektori sjaje maksimalno, čuje se vika i šušur, vidi se dio publike kako maše rukama, neki napeto stoje van stadiona i s nervozom očekuju novosti. Energija od otprilike četiri tisuće i više ljudi je usmjerena na 22 mladića koji trču za balunom i na suce. Neki su napeti, neki se ljute, neki vesele. Nisam neki ljubitelj nogometa, ali katkad pogledam neke utakmice, ali onda se sjetim:
kakve li gluposti toliku količinu energije rasipati na običnu dječju igru, na trku za balunom. Zamisli moj ti, koji ovo čitaš, da se četiri tisuće duša okupi na stadionu, a na sredini bude desetak ili više 'smrtno' bolesnih ljudi (recimo od raka) i da jedan i po sat četiri tisuće ljudi usmjerava svu svoju pozitivnu energiju prema njima. E to bi bila prava stvar, to bi volio doživiti, onda bi nogometni stadioni osim asocijacije na nerede, huligane, jad i bijedu hrvatskog nogometa bili svjetionici silne pozitivne energije i snage kojima bi doslovno pomagali našoj bolesnoj braći i sestrama, ali i svom gradu, državi pa na kraju i majci Zemlji da napokon zasije punim sjajem.
U više navrata sam se pomalo naljutio na sebe koliko ključeva imam na privjesku i koliko mi dugo treba da otvorim pojedina vrata, onda sam se sjetio: blažen onaj tko ima puno ključeva to znači da ima dosta vrata koja su mu uvijek 'otvorena'.
U halabuci ispušnih plinova, mobitela, plitkih ljudskih razgovora i općenito ljudske gluposti, veličanstveni pjev malih krilatih bića - ptica pjevica se pomalo utišavao do točke kad ih skoro više nitko nije čuo. Neki su pomislili da su pobjegli glavom bez obzira od ljudi i svega što ljudi nose s sobom (buka, smrad, zagađenje, jad). Neki su pomislili da su jednostavno umrili od tuge, zagađenja ili bilo čega i kao vrsta izumrli ili su se povukli na rijetka mirna i tiha mjesta na kojima mogu čuti sebe kako ispuštaju svoju harmoničnu pjesmu. Neki su pomislili da su ljudi tako ogluvili i oglupili da im samo šuškanje novčanica može privući pažnju.
Međutim, jednog jutra u univerzumu u jednom maloj državici u obliku banane u središtu grada kojega vodi ricasta bačva gluposti koji želi dignuti kip Isusa na vrh Marjana, u malom vrtu opkoljenog ružnim betonskim kučerinama ON se pojavio! Kralj svih ptica pjevica: grdelin (češljugar). Prvo se čuo njegov pjev, zatim uzbuđeni cvrkut mnoštva i onda je doletio KRALJ! Ali gle čuda, nije došao sam, već okružen svojom familijom: kraljica i još četvoro mladunaca.
Oh, kakve li nevjerovatne sreće i milosti da sam upravo na ovaj dan ponio svoj mali fotoaparat sa sobom i da sam imao oko, sluh ili što li već da zapazim ove male glasnike sreće i nade. Tog jutra sam čistio moje šečerne orgone u vrtu koji je inače orgoniziran s 4 TB-a, e sad da li su i oni utjecali na pojavu ovih malih grdelinčića ili je to sve samo bila jedna velika slučajnost, na meni nije da sudim, samo osjećam nevjerovatnu sreću i milost što sam imao prilike cijelo jutro uživati u njihovom čavrljanju.
Uživajte u slikama. Za one neuke, grdelin je vrlo plašljiva ptičica, stoga je vrlo neobično susresti ga u gradskom okružju, osim u 'čibi'. Crveno-crno krunu imaju roditelji, a mladunci su sivoglavi. Svi imaju karakteristična žuto crna krila. Zbog ovih raskošnih boja i prekrasnog pjeva, za mene je grdelin kralj svih ptica pjevica. Za kraj što reći nego: hvala ti kralju što si se udostojio vratiti i podsjetiti nas obamrle i zaglupljene ljude što je veselje, sreća, nada, ponos, što je božanska pjesma prirode koja se non stop pjeva kroz zvukove vjetra, pjev ptica, šum vode i mora, samo je mi ljudi, kakvi već jesmo (zatupljeni) rijetko kad stvarno i čujemo.
Za sve one skeptike koji čitaju crne vijesti i prognoze da su pčele nestale, te da će ljudi i pomalo s njima, evo dokaza da one uredno rade svoj posao koji su radile tisuću ljeta, te koji će raditi idučih tisuću ljeta. Nitko ne može uništiti život na ovoj planeti jer to jednostavno nije moguće. Slikano u mom vrtlu dana sunčanoga na 08.05.2011. Stablo je limun star 20 godina.
