This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Mala svijeća

mt_ignore

Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.

 

Sretno putniče!

 

Obitelj

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
'O, oprostite mi, molim vas!' bio je moj odgovor.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'

Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'

Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.'

Krugovi radosti lastavica

Male, brze, divlje, neuhvatljive, s više manevarskih sposobnosti nego iti jedan ovozemaljski avion, te male crne životinjice neumorno plešu svoje krugove pozitivne energije na nebu iznad naših glava. Kad se čuje urnebesno zrikanje, skričanje po zraku, to su one, lastavice u lovu jedna na drugu, vježbajući svoje mlade ili se jednostavno igrajući. Ima ih svugdje, ali se svakog ljeta vraćaju na stara mjesta, stoga postoje posebna mjesta u gradu, gdje one izvode svoj nebeski ples, svoje krugove plesa i radosti.

Stoga kad prođete kraj ovih mjesta, ovih krugova radosti, ili ako ste sretni i živite ispod jednog, poslušajte njihov grleni zov, pogledajte kojom snagom i poletom opisuju neobične putanje po zraku, vrtloge ljubavi i veselja, uživajte u tom prizoru, to i je namijenjeno svakome onome tko umije gledati i slušati.

 

mt_ignore

Ljubav, obilje i uspjeh

Preuzeto iz knjige Mabel Katz 'Najlakši način':

Žena je izašla iz svog doma i vidjela tri starca dugih brada kako sjede ispred njezinog vrta. Budući da ih nije poznavala, obratila im se: "Ja vas ne poznajem, ali možda ste gladni. Molim vas, dođite u moj dom i jedite." Oni su je upitali: "Da li je gospodar kod kuće?" "Ne", odgovorila je, "on nije ovdje". "Tada ne možemo ući u kuću, odgovorili su joj. Navečer, kad se muž vratio kući, žena mu je ispričala što se dogodilo. Muž reče: "Reci im da sam stigao kući i da ih pozivam!" Žena je izašla da ih pozove u kuću. "Sva trojica ne možemo odjednom u kuću", rekoše starci. "Zašto?", željela je znati. U tom trenutku, jedan od staraca pokaže na drugu dvojicu i reče: "Njegovo ime je Obilje, a njegovo Uspjeh. Moje je Ljubav. Idi u kuću i odluči s suprugom kojeg od nas trojice želite pozvati u kuću."

Žena je ušla u kuću i ponovila priču svom suprugu. Čovjek se jako razveselio. "Fantastično! Budući da je takva situacija, pozovimo Obilje. Nek uđe i ispuni naš dom bogatstvom." Žena se nije složila. "Dragi, zašto ne bismo pozvali Uspjeh?" Njihova kćer, koja je slušala razgovor iz prikrajka, dobila je ideju. "Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Tada bi naš dom bio ispunjen ljubavlju." "Hajdemo poslušati našu kćer", reče muž ženi. "Idi i pozovi Ljubav da bude naš gost."

Žena je izašla i pitala trojicu staraca: "Koji je od vas Ljubav? Želimo da on bude naš gost." Ljubav je ustao i krenuo prema kući. Preostala dva starca su ustala i slijedila ga. Iznenađena, žena ih priupita: "Pozvala sam samo Ljubav. Zašto ga vi slijedite?" Odgovorili su jednoglasno: "Da si pozvala Obilje ili Uspjeh, preostala dvojica ostali bi vani. No, ti si pozvala Ljubav, a kamo ide Ljubav, idemo i mi. "Gdje je ljubav, tamo je i obilje i uspjeh."

 

 

Da li činim ispravnu stvar?

U skoro svim našim akcijama uvijek se moramo pitati to vječno pitanje: da li činim ispravnu stvar, da li će biti sve u redu ili će sve loše završiti. Ali to je pogrešno pitanje, jer odgovor može samo doći iz našeg ograničenog znanja i kao takav može biti sve samo ne ispravan. Pravo je pitanje: da li ljubav ima ikakve veze s mojim djelovanjem? Odgovor na ovo pitanje je u našem srcu.

Ako ljubav ima prste u našim potezima, našem djelovanju, onda bez obzira kako na prvi pogled to djelovanje izgledalo apsurdno, nelogično ili potencijalno opasno, to je pravi put, možda čak i jedini put. Kao primjer je djelovanje iz čistog altruizma, davanja ili pomaganja bez ikakve primisli o zaslugama, o iskupljenjenju ili bilo čemu. Ovakvo djelovanje može imati dalekosežne posljedice galaktičkih razmjera. Stoga zašto uopće raditi nešto ako nije motivirano ljubavlju?

 

Citat preuzet s novavizija bloga (Božanska Romansa):

U tom kontekstu doživljavanja života, shvaćate da ondje gdje vaš ego vidi priliku za prosuđivanjem i osuđivanjem, vi vidite priliku za sve dubljim i širim razumijevanjem. Postupno, na tom putu spoznavanja sebe kao ljubavi, dolazite do stupnja u kojem promatranjem postajete svjesni svake situacije u kojoj ne izražavate ljubav, u kojoj ne izražavate istinu onoga što jeste. To jednostavno nepogrešivo osjećate. Ne morate to nikome nužno priznati, jednostavno znate. Dolazi vam samo od sebe u obliku unutarnjeg glasa, osjećaja koji vam, svaki put kad učinite nešto što odstupa od ljubavi, koliko god to trivijalno bilo, govori: "ovo nije bio način ljubavi", ili "što bi ljubav sada učinila u ovoj situaciji?" Ta svijest je neprestano prisutna u vama i podsjeća vas na onu konačnu istinu, a to je da um zapravo nema rješenje, i da ništa nikada ne možete istinski riješiti umom. Ono što je zanimljivo kod toga je da vas taj osjećaj, taj glas u vama ne prosuđuje, niti vas opominje, on vam jednstavno pruža jasan uvid, ukazuje vam i usmjerava vašu pozornost prema tome kako biste vi sami to prepoznali!