This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Moji Orgoniti

mt_ignore

Rađeni u svrhu širenja svjetla, ljubavi i mira, mali orgoniti pomažu čovjeku da opet pronađe svoje srce, svoju svrhu, svoj put. Od 2012.g. pa sve do sada, radim orgonite. To je moja strast, to sam ja. Kako se energije sve više ubrzavaju, vremena je sve manje, stoga nisam bio ažuran u objavi slika svojih orgonita. A možda je to i bio razlog radi kojega sam počeo s ovim svojim blogom, da širim svjetlo, da i druge pokrenem, potaknem, uveselim.

Iako rađeni prije dosta godina i dalje nose isto svjetlo, stoga sad koristim svaki dio vremena kako bih ažurirao ovaj blog i objavio stare slike mojih orgonita.

Uživajte!

Day 56 - 13.01.2013 - Giftanje: Turska Kula i Poljud

Dok sam giftao Marjan, mobitelski odašiljači na Kineskom Zidu i na zgradi Jadranskog osiguranja kraj Poljuda su mi jednostavno boli oči. Nadalje, kao druga najveća zelena gradska oaza, Turska Kula ili Park Mladeži me isto privlačio kao pogodno mjesto za giftanje. Na Tursku Kulu nisam bio još od djetinstva, sječao sam se malih zakučastih puteljaka i simpatičnih stijena, te vožnje biciklom na obližnjem mini prometnom vježbalištu.

Nažalost Turska Kula je očigledno postala mini gradski deponij. Ima pravog otpada, građevinskog i ostalog, ali čak je većina smeća od razularenih i alkoholom smantanih grupica mlađarije koji su uredno zagadili svaki centimetar zelenila. Više o otpadu na Turskoj Kuli u pismu Pere Prosenice. Očigledno da je moj poriv da giftam Tursku Kulu bio ispravan. Kako sam i navikao u radu s orgonitima, uvijek se događaji nekako sinkrono javljaju, pa netom po završetku moje akcije giftanja Turske Kule i šireg okoliša, vidio sam da je mladež HDZ-a organizirala čiščenje Turske Kule. Iako možda samo predizborni trik, ipak hvalevrijedan potez.

No da prokomentiram slike: za giftanje šireg područja Poljuda, Kineskog Zida, preko zgrade Jadranskog osiguranja, centra Joker i stadiona RK Split, 'ispekao' sam oko 40-ak TB-ova i 4 HHG-a. Svi su tijekom par 'naleta' uspješno 'deployani' na terenu i sada veselo zrače pozitivnu energiju.

Još jednom ponavljam da su nogometni stadioni, rukometne arene i ostala sportska borilišta (primjeti ovu riječ: borilišta!) napravljeni da zabave i zaglupe narod, te da nas podijele, a u sputanom, frustriranom i očajnom društvu, ovi objekti služe kao poligon za izljeve nasilja i mržnje, koja se često usmjerava prema prema skupini koja nosi drugu boju majice (mi protiv njih, oni protiv nas: stara poluga vlasti: podijeli pa vladaj). Ovi objekti, pa i sama institucija sporta je direktni nasljednik rimskih arena i gladijatora i nema nikakve veze s promicanjem zdravlja i neke kulture življenja. Stoga svaki orgonit u blizini ovih objekata puno znači.

U fokus mi je došao i splitski škver i najnovija vijest iz kuhinje velikih iluzionista koji sebe prozivlju vladom RH, a koji kažu da će konačno 'privatizirati'  (čitaj: uništiti, satrati, sravnati s zemljom) i splitsko brodogradilište. Instituciju koja godinama proizvodi brodove najviše kvalitete, koji redovno osvajaju najbolja svjetska priznanja, Europska Unija je odlučila zatvoriti. Jasno je da ovo nema veze s ekonomskom računicom, već ima samo jedan cilj, a to je uništenje prioizvodnih kapaciteta ove zemlje, a naročito visokotehnoloških kapaciteta kao što je jedno brodogradilište koje za sobom vuče na tisuće kooperanata i zaposlenih. Ovo je posljednja faza osiromašivanja ljudi ove zemlje. Krajnji cilj je jasan: jeftina nabava i otimačina zemljišta i prirodnih resursa ove zemlje, a držanje stanovništva kao vječnih dužničkih robova. Pitam se samo hoće li se više stvoriti kritična masa ljudi koji mogu odlučno reći jednu jednostavnu riječ svemu tome, to je jasno i glasno: NE!

Nadalje od splitskih institucija, u oko mi je zapela i bivša zgrada Slobodne Dalmacije. Slobodna je ponos Dalmacije i Splita. Uzdizanje Slobodne do statusa nadregionalnih visokotiražnih novina je fino opisan u genijalnoj seriji o Miljenku Smoji: Libar Miljenka Smoje. Međutim, na scenu stupaju mračne snage koje privatiziraju taj medij, cijepaju ga, uništavaju svaki iole kvalitetan kadar, da bi danas postale obično sumorno polusenzacionalističko papagalističko smeće s vrlo rijetkim izletima u nešto kvalitetnije. Ovdje je operacija opet bjelodana: oni koji s jedne strane preko svojih instaliranih vazala (čitaj vlade RH) provode nemilosrdne privatizacije i pljačke gospodarstva, s druge strane osvajaju medijsko tržište i u medije određuju o ćemu će robovi (čitaj mi) čitati i razmišljati. Kao zadnji primjer u toj tvornici ludila je pitanje seksualnog odgoja u školama. Dok vlada RH na miru smišlja i usvaja nove drakonske zakone (zakon o radu, porez na nekretnine, itd..) od kojih nas pravi doslovno robovima i bio-robotima, a sve kako oni vole kazati u skladu s pozitivnim propisima EU, jadan narod se bakće s problemom seksualnog odgoja u školama. Savjet: ne čitajte niti jedne dnevne novine i ne gledajte TV, naročito tzv. informativne emisije u kojima je prognoza vremena možda najtočnija informacija.

I još za kraj bih htio istaknuti da sam ovdje usnimio par finih grozdova mobitelskih odašiljača u ulici Domovinskog rata, te na samom Domu Omladine. Odašiljači u ulici Domovinskog rata su opremljeni i tzv. 'Eye in the sky' kamerama za nadzor civilnog stanovništa (čitaj: nas robova). Nažalost, nisam imao tele-objektiv da ih jasno i precizno uslikam. Dok su odašiljači na Domu Omladine kraj Radio Splita, relativno nova pojava i predstavljaju jedan od možda jačih klastera emitera smrti u gradu podno Marjana.

Ah da i na kraju priče, u kadar mi je uletio i Sv. Duje. Eto i tebi moj Duje jedan orgonit za posvetu, prosvitli mene i ove moje sugrađane, neka budu puni ljubavi, jer kako bi pjesma rekla: da nima jubavi ne bi svita bilo!

Day 55 - 31.12.2012 - Tisuću čuvara Marjana

mt_ignorePonosan sam što sam iz Splita, grada podno Marjana. Kako pjesma kaže: "Ča nije bija pametan ti stari rimski car, a ime mu je, sami znate, Dioklecijan, palac je svoj sagradija da nije zna ni sam na najlipšem dilu svita taman usrid Splita". Usprkos buci automobila, vrevi i gužvi prezaposlenih, nervoznih i brigom satranih ljudi, katkada se još može osjetiti onaj zvuk, miris i duh starog grada. U toj splitskoj pjesmi glavno mjesto zauzima Marjan s svojim ljetnim orkestrom cvrčaka, dječjom cikom s plaža, te spokojnim zimskim mirom i tišinom isprekidanom šetnjom vjetra kroz krošnje stabala.

Na Marjanju se točno može osjetiti i čuti svo to gradsko zujanje i buka, a pri tom ne mislim samo na buku mehaničkih strojeva, automobila, bagera, klima uređaja i ostalog, već na zujanje ljudi, njihove brige, strahovi, bolesti se sve stapaju u jedan šum koji teško tko može biti svjestan dok se malo ne odmakne od svega toga, malo promijeni svoju točku gledišta. Kad se čovjek popne na Marjan i pogleda dole na grad, shvati koliko su mali i beznačajni svi njegovi mali strahovi, dileme, brige, svo to tzv. razmišljanje u kocki, može se reći da postaje svjesniji. To nije ništa novo, već je dokazano da svako penjanje na brdo ili uzvisinu čovjeku podiže svjesnost. Nadalje dokazano je da su ljudi iz grada gluvlji za nekih 30-40% od onih koji žive na selu ili u zabitim mjestima. Marjan stoga pruža nevjerovatnu priliku da malo odmorimo svoja prenapregnuta osjetila, da uživamo u tišini, da dišemo bar malo kvalitetniji zrak, ali i ono najvažnije da postanemo svjesniji, da napokon dođemo u kontakt s samim sobom, s svojim pravim 'ja', te da odbacimo stare 'kalupe' razmišljanja i ponašanja koje nas vode u strah, brigu i općenito u stanja niske vibracije. Što je najvažnije, sve ove dobrobiti su nam na dohvat ruke, nitko nas ne spriječava da svaki dan ne izdvojimo pola sata za šetnju po Marjanu i učinimo nešto dobro za naše tijelo i duh.

Continue Reading