Day 1 - 01.06.2011 - Prvi Orgoniti od karamela
Statistika:
- Šečerni (2): 1 medium TB, 1 large TB
- Poliesterski (0):
- Epoksidni (0):
- Total: 2
- Gifted: 0
Nakon dva mjeseca proučavanja opsežnog materijala, najviše s alternativa foruma, nabavke kristale i ostalog materijala, napokon sam se odlučio da napravim i svoje prve orgonite. Cilj i želja mi je da ih postavim u vrt i da vidim kako će biljčice rasti. Nisam očekivao da ću se ovim baviti i nakon šest mjeseci (ovo pišem točno 03.12.2011.) i da ću ih napraviti na stotine, ali čovjek nikad u životu ne zna što mu sutra nosi. Trudio sam se da slikam sve moje orgonite, ali nikako da uhvatim vremena da sjednem ispred računala i da sortiram sve slike, tekstove i doživljaje. Međutim, kako zima lagano dolazi i nekako prikuje čovjeka za kuću, shvatio sam da je bolje da sve ovo lipo istovarim u ovaj blog, pa eto, ako nekome pomogne, ako u nekome nešto probudi, super, ako ne, opet dobro, ostaje meni za stare dane gledat sve ovo i smijati se kako sam bio mlad i lud :).
Orgoniti se uobičajeno rade od poliesterske smole, ali poznavajući negativan i kancerogen utjecaj plastičnih masa kako na čovjeka tako i na okoliš, nikako nisam mogao progutati da pravim plastične orgonite, te da prilikom pravljenja udišem još štetnija isparavanja. Naime proces polimerizacije poliesterske smole može trajati od dvije sedmice pa i do par mjeseci, a tom prilikom 'plastični orgonit ispušta štetna isparavanja. Stoga sam se odlučio za šečerne ili karamel orgonite u kojima se umjesto smole kao glavno vezivo koristi karamel. Međutim, karamel ima brojne nedostatke.
Nedostaci šečernog orgonita:
- Treba dosta vremena da se pripremi smjesa (topljenje šečera u vodi i kuhanje od pola sata pa više)
- Nezgodan je za rad jer se lijepi posvuda pa štapić kojim se nagurava smjesa u kalup jednostavno 'povuče' pola smjese ako se neoprezno miješa
- Karamelni orgonit se ne može izvaditi iz kalupa, najčešće ostaje slijepljen s čašom ili staklenom posudom u kojoj je i napravljen. Preporučljivo je staklene čaše ili posude u kojima se izlijeva karamelni orgonit kratko zagrijati na 150 stupnjeva u pečnici prije lijevanja karamela da se karamel ne stvrdne prebrzo.
- Karamel se brzo stvrdnjava, smjesa postaje teška i zgusnuta te ne uspije popuniti sve rupe između metala i kristala, stoga treba relativno brzo raditi, obično na raspolaganju imamo 20-ak minuta. Poliester i epoksid s manje katalizatora obično pružaju veči vremenski okvir prije stvrdnjavanja.
- Jednom kad se ohladi, šečerni orgonit je strašno nestabilan na zraku i odmah počinje upijati vlagu. Stoga iako površina karamela bude glatka i fina, nakon dva tri sata postaje mljecava i ljepljiva na dodir.
- Šečerni orgoniti su strašno nestabilni na suncu, a naročito na vlazi, stoga se moraju isključivo držati i koristiti po kući ili u zatvorenim prostorima, ali čak i onda 'dišu' te lagano cure, naročito ako se posuda ili čaša u kojoj je orgonit drži 'naopako' stoga je savjet da ako se šečerni orgonit nalazi u čaši da otvor bude prema gore.
- Mravi obožavaju šečer, stoga se šečerni orgonit skoro uvijek mora 'presvući' ili premazati nečim što će odbiti mrave i ostale napasnike što vole šečer.
- Ovaj tekst pišem nakon nekih 6 mjeseci bavljenja orgontima, i na osnovu iskustva mogu reći da je šečerni orgonit slabiji za nekih 30% (možda i više) od plastičnih ili epoksidnih jer jednostavno nema jaku 'stiskajuću' snagu koja je bitna za postizanje tzv. piezoelektričnog efekta kristala koji su unutar orgonita.
Prednosti šečernog orgonita
- Glavna smjesa je bijeli šečer, jedan od najotrovnijih prehrambenih proizvoda koji moderni čovjek danas koristi, ali koji je daleko neškodljiviji za okoliš od plastike. Stoga je prednost šečernih orgonita što onaj tko ih pravi ne mora udisati otrovne pare poliesterskih smola niti mora 'zračiti' orgonit i do dva tjedna prije nego ga postavi unutar kuće, dapače šečerni orgoniti fino mirišu, a i miris kuhanja karamela je nosu ugodan.
- Bijeli šečer je jeftiniji u odnosu na poliesterske smole: 1Kg dođe otprilike 6Kn, a 1Lit poliesterske smole dođe oko 30Kn.
- Ako se slučajno pogriješi u postupku spravljanja, šečerni se orgonit potopi u vodu, karamel se otopi, a svi sastojci se mogu naknadno iskoristiti
Način spravljanja šečernog orgonita
- Smiješati smjesu od 4 šolje šećera (nekih 400gr) (bijeli, rafinirani), 2 šolje vode (200gr) (po mogućnosti destilirane i informirane) i 45 ml bijelog octa te ostaviti preko noći da se šečer dobro rastopi (recept ovdje). Ja sam dosta eksperimentirao s ovom smjesom i došao do zaključka da flitrirana, energizirana i solarna voda nikako ne idu u karamel, jer se šečer iz nekog razloga nikako ne želi karamelizirati, stoga uvijek koristim običnu vodu s špine (gradsku). Nadalje 400gr+200gr je vrlo mala smjesa je otprilike 1/4 ili 1/3 ispari tijekom kuhanja karamela, stoga danas koristim omjer: 600gr obične vode, 1200gr šečera i 60ml bijelog octa i potrebno mi je oko jedan sat kuhanja na plinu, na najjačoj vatri da se smjesa karamelizira.
- Ostaviti smjesu preko noći da se šečer otopi, a može i duže (meni je jednom ostala i dvije sedmice, pa je ispalo super)
- Prije kuhanja pripremiti sav pribor, čaše kao kalupe zagrijte u pečici na 150 oko 10min i ugasite pečicu, ne otvarajte vrata, tek kad je karamel gotov izvadite ih, bit će fino vruče, pazite da se ne opečete. Uzeti posebnu drvenu kašiku ili štapić jer ćete njome miješati i 'uguravati' metal u čaše.
- Prije kuhanja dobro promiješati smjesu i upaliti kuhalo na najjače. Kad se jednom kuha, ne više miješati.
- Karamel smjesa je gotova kad poprimi tamnu jantarnu boju. Za provjeru izvadite drvenom kašikom/ kutlačom malo na običan tanjur i ako se smjesa relativno brzo stvrdne onda je to to.
- Kad je smjesa gotova, ugasite kuhalo ili ga stavite na minimum, izvadite čaše/kalupe i lagano uljite prvi sloj karamela u svaku i tako radite serijski nad svim kalupima. Nemojte raditi jedan po jedan orgonit, već miješajte sloj po sloj karamela, sloj metala i kristala u svim orgontima. Ovo je vrlo bitno da se stavlja sloj po sloj, jer karamel nije 'tečan' kao poliesterska smola, pa često ne popuni dobro rupe između metala, stoga se uvijek radi sloj po sloj (1-2cm debljine). Pošto se karamel brzo stvrdnjava treba biti brz stoga ja nikad ne gasim kuhalo, već ga ostavim na minimalnoj vatri, ali zato smjesa lagano isparava, zato opet treba biti brz, ali ako se kvalitetno pripremi i ako su svi sastojci na dohvat ruke onda to ide relativno brzo. Pošto mi se uvijek između kalupa/čaša u koje ulivam prolije i sam karamel te mi stvori nered, kojega je teže čistiti, najbolje je kao podlogu koristiti karton i salvete naviše kartona, pa salvete bacite i očistite karton pa ga spremite za idući put, a radni stol i kuhalo budu relativno čisti. Pazite na opekotine kad rukujete s karamelom...
- Pranje ostataka i posuđa nakon spravljanja šečernih orgonita je jednostavno: samo se ostavi potopljeno pod vodu i za par sati se karamel otopi, samo budite oprezni ako ima metalnih ostataka da vam ne budu svugdje po sudoperu i kuhinji, stoga koristite neku veću posudu za otapljanje pribora pa s otopljenim karamelom u WC školjku, a mali metalni dijelovi će ostati na dnu posude pa ih možete odstraniti salvetom ili nečim drugim.
Korišteni materijal
Za svoje prve orgonite sam koristio:
Metal: metalne spužvice za kuhinju (bilo koji dućan) sam škarama usitinio koliko sam mogao. Ovdje treba biti oprezan i staviti odmah flastere na prste kako bi se izbjegla pojava žuljeva. Usitinio sam i bakrenu žicu iz kabele za zvučnike (Chipoteka). Od bakrene lak žice za namatanje motora sam napravio male zavojnice, jer navodno ove pomažu prilikom usmjeravanja energije. (prvih pet slika). Ubrzo sam počeo koristiti i čeličnu vunu (najgrublja) koju sam sitno isjeckao. Čelična vuna je dosta gusta i služi umjesto sitnog metala. A za krupni metal sam koristio i obične čavle. I dan danas koristim ovu kombinaciju za šečeraše. Naime zlatno pravilo za orgonite je da imaju malo sitnije 'špene' ili sitnog metala (pri vrhu), a krupnog metala na dnu, s tim da u omjeru može biti više krupnog metala. Ovaj kombinacija metala najbolje funkcionira u privlačenju i odbijanju orgonske energije.
Kristal: naručio sam razne kristale preko http://www.nebeski-dar.hr, ali nažalost nisam mogao HHG-ove raditi jer nisu imali špica gorskog kristala, tako da sam samo ova dva mala towerbustera napravio.
Bionizirani vrtni kvarc (sand quartz): je jeftini vrtni kvarz pijesak (30-ak kuna 20 kila) iz Baumaxa koji je bioniziran (šesta i sedma slika). Bionizacija pijeska je u biti metoda oživljavanja pijeska po Reichovoj metodi koji je prvi koji je otkrio da i neživa materija (pijesak) ima energetske balunčiće (bione) koji se ponašaju kao živa bića. Postupak pravljenja bio-pijeska (opisan je ovdje) se sastoji od toga da se pijesak jednostavno skuha u vodi i da se kuha oko pola sata, zatim se izlije voda ako je što preostalo, ohladi se i stavi u friz preko noći, nakon 24 sata ponoviti postupak i onda još jednom, znači postupak se sastoji od tri prokuhavanja pijeska i tri smrzavanja. Kod kuhanja je dobro staviti poklopac na lonac da ne iskoči pijesak i što širu posudu s što tanjim slojem pijeska. Ja bionizirani pijesak ostavim na suncu još par dana da se dodatno energizira.
Egzotični sastojci - ljekovite trave: svaki orgonitaš dodaje neke svoje male 'tajne' u orgonite počeši od eteričnih ulja, koloidnog srebra, zelene gline, talka, ljekovitih trava i slično. Ideja je da energija koja se emitira iz orgonita ima i informaciju ovih ljekovitih ili 'svetih' sastojaka. Pošto obožavam čajeve od nevena, kadulje, metvice i sličnih ljekovitih biljaka i ja sam krenuo ovim stopama pa sam izmiksao spoj ovih trava i od prvog dana ih stavljam u svaki svoj orgonit (zadnja slika). Miris ovih trava je jednostavno čaroban kad se umiješa u karamel.
Premaz šečernih orgonita
Šečerni orgoniti se trebaju premazati jer u kontaktu s atmosferom gube svoja svojstva radi vlage u zraku, a i potencijalna su meta mravima i ostalim kukcima gladnim šečera. Dosta dugo sam tražio čime premazati i 'začepiti' šečerni orgonit, naročito onaj koji se nalazi u staklenim posudama okrenutim naopako s otvorom prema dole. Isprva sam mislio da je rješenje u rastopljenom vosku voštane svijeće, međutim, iako vosak drži par dana, nakon što sam stavio par čaša u vrt s voskom shvatio sam da vosak ne drži dobro jer se odljepljuje od staklene stijenke. Dokaz za ovo su bili mravi koji su se obradovali ovoj mojoj grešci.
Postupak s voskom: obična voštana svijeća se izreže na manje dijelove, fitilj se ukloni, sve se stavi u šolju, napuni se lončić s vodom, a šolja s voštanim dijelovima se stavi u vodu, pazi se da voda ne uđe u šolju. Zagrijava se voda, može i do ključanja, ali nakon toga na polaganu vatru, a istovremeno se miješa smjesa u šolji, nakon par minuta vosak bi se pretvoriti u prozirnu tekučinu. Oprezno se krpom uhvati šolja i izliti u čaše, zavrti se čaša da se vosak ravnomjerno prelije preko cijele površine. Paziti na prste da vosak ne padne na njih iako ne postoji opasnost od opeklina, nije baš ugodno. Vosak se stvrdnjava u roku od par desetaka sekundi stoga treba biti oprezan. Nezgodan je kad kapne na radnu površinu ili pod jer se teško miče, stoga je opet dobro imati karton ili neku jaču kartu ispod svega. Na par zadnjih slika se vidi kako su fino ispali šečeraši, izgledaju kao kolači, međutim, okrenuti naopako šečer počinje polagano curiti niz stijenke bez obzira da li je temperatura konstantna odnosno sobna, jednostavno vosak nije zadovoljavajuće rješenje za začepljivanje šečernih orgonita.
Postupak s silikonom: vodootporni silikon koji se koristi za fuge u kupatilu ili za brtvljenje stakla je puno bolje rješenje za začepljivanje šečernih orgonita i dan danas ga koristim jer je i na duže staze relativno pouzdan, ali je estetski neprivlačan. Iako sam koristio transparentni silikon, premaz ne izgleda baš privlačno, stoga obično ovaj premaz koristim za šečerne orgonite koje su namijenjeni 'giftanju' okoliša. Dokaz da silikon nije loša opcija su 4 moja šečeraša koji su izdržali 6 mjeseci u mom vrtlu. Vlaga i kiša ih nije poremetila, iako su na suncu poprimili drukčiju boju, stoga zaključujem da ako se silkonsko-začepljeni orgoniti zakopaju izvan domašaja sunca, da su vrlo dugotrajni. Iako sam premaz silikona poništava ono 'ekološki' iz prefixa ovog orgonita, ali daje mu veću funkcionalnost.
Premaz s epoksidom: nakon šest mjeseci prakse ipak mislim da je ovo najestetskiji i najfukcionalniji premaz šečernog orgonita uz minimalno žrtvovanje nauštrb ekologije. S vrlo malo epoksida se mogu premazati ogromne površine, a premaz je otporan na sve. Jednom sam čak probao epoksidno premazani šečerni orgonit bacit u pličak u more da ga testiram, međutim, ipak nije izdržao morsko nagrizanje, stoga zakljućujem: za kućne šečerne orgonite najbolji premaz je epoksidna smola, a za one namijenjene giftanjju je epoksid i silikon u kombinaciji ili neki čep (ako se radi o tegli) zaljepljen epoksidom.
I tako jednog lijepog dana sastavih svoja prva dva orgonita, jedan u kristalnoj zdjeli, a jedan u omanjoj čaši. Oba dva još uvijek čuvam i pazim. Pa evo napokon i slika rađanja mojih prvih orgonita:
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Htio sam se iskušati i s kolofonijskom smolom, koja je još jedna vrsta prirodne smole i daje ekološki orgonit, ali nikako da nabavim istu, stoga sam kupio ove gotove kolofonijske primjerke zajedno s par epoksidnih botuna za mobitel: