Sjedeći na svom omiljenom mjestu za kontemplaciju na malom brdašcu, dijelu Kozjaka, u neposrednom kontaktu s Majkom Zemljom s svojim bosim nogama, pozornost mi je privukla buka, možda više neodređeni šum gradskog života, možebitno tutnjave cestovnog prometa, možebitno stvarni šum velikih strojeva iz Cemexa (bivšeg Dalmacija Cementa). Svaki planinar koji se penjao na Kozjak zna da se taj neugodni šum čuje s skoro svake točke južne strane Kozjaka, a toliko je prezistentan da se skoro svaki Kaštelanin, ali i svaki čovjek koji živi u gradu i navikao na taj 'bijeli' pozadinski šum.
Ta pozadinska buka gradskog života koju rijetko tko više zamijećuje me upravo i podsjeća na veliki mlinac koji se uporno i uporno okreće i doslovno isisiva život iz ljudi koji jadni u ispunjavanju svojih 'obveza' (kako li to samo stresno zvuči) više i ne primjećuju kako se lagano 'zakuhava' voda u kojoj kao ribe plivaju pokušavajući preživiti. Živeći takvim stilom života (besmislenim ili non-sense) većina ljudii više nije senzitivna za ono što se događa oko njih, pa štoviše ignorira i ono što se događa i u njima samima često se iznenadivši kako 'najednom' obole. Učestali, skoro svakodnevni zvuci sirena hitne pomoći i prepuni odjeli u splitskim bolnicama više sliče na neke slike iz rata. Kad bolje promislim, rat se uistini vodi, i to nemilosrdni tihi rat protiv čovjeka, njegovog integriteta, mentalnog i fizičkog zdravlja, samog života. Problem je što većina ljudi nije svjesna ovog 'tihog' rata koji nikad nije objavljen i koji se ne prati uživo preko CNN-a ili nekog drugog televizijskog programa.
Kao što je Andre ispravno primjetio (lik iz filma iz 1981.g) grad predstavlja jedan veliki koncentracioni logor u kojem ljudi ispunjavanju besmislene zadatke, doslovno radeći Sizifov posao, prevrčući jednu gomilu gluposti za drugom. Svaki gradski čovjek je ujedno i stražar logora te čini sve kako bi spriječio ili bar otežao da netko ne odluta iz zacrtanog obrasca razmišljanja i djelovanja koji se možda može svesti na dvije osnovne radnje: zaradi novac, troši novac i opet tako ukrug (kao mali pokusni miš koji se vrti u krug na svom kolutu u svom malom kavezu).
Bez obzira na sve ljudi se ipak većinom bude iz hipnoze, postajući svjesni nakaradnosti sistema u kojem žive. Uviđajući da se čovječanstvo ubrzano budi, vladari iz sjene, oni kojih ima manje od 0.1% svjetske populacije, ali koji drže 90% resursa/novca/poluga moći u svojim rukama, mračne sile kako ih ja zovem, koje imaju itekako koristi držati ljude zagljupljene, uspavane ili u grčevitoj borbi za vlastiti opstanak uviđaju da im kontrolni mehanizmi pomalo pucaju, stoga sav svoj fokus usmjeravaju na ubrzano uvođenje 'nove' tehnologije za koju se nadaju da će im pružiti bolju kontrolu nad svakim pojedincem na planeti te jaki propagandni mehanizam i još jednu moćnu polugu kontrole uma nad masama. Internet, Facebook, tzv. 'pametni' telefoni i ostali komunikacijski, multimedijalni i tehnološki 'gadgeti', naprave i aplikacije toliko okupiraju ljude, tako da i ono malo slobodnog vremena provode fokusirajući svoju energiju na obične gluposti, prepucavanja, tzv. lajkanja i dislajkanja, komentiranja podmetnutih i lažno kreiranih događaja, na seks, nasilje kao što su sport i ratni sukobi i slične stvari koje ljude drže 'zaključane' u niskim vibracijama.
Kako bi se obranio od mora gluposti kojima je zatrpan svaki dan preko svih tzv. novih tehnoloških kvazi-informacijskih (bolje rečeno propagandnih) kanala, čovjek prelazi u tzv. obrambeni mod, jednostvano se 'zatvara', postaje otuđen, neosjetljiv, bez empatije, brine se uglavnom za sebe, a istovremeno postaje vrlo agresivan i nasilan ako nekoga doživi kao prijetnju, odnosno ako mu netko stane na put. U ovom 'obrambenom' modu kad čovjek strahuje za svoju ekonomsku budućnost, kad doživljava druge ljude kao 'konkurenciju' i prijetnju u smislu dobivanja posla, novca, statusa (natjecateljsko razmišljanje koje su nam usadili već u školskim klupama s sistemom ocjenjivanja), čovjek nema jasan uvid u ono što se događa, ne može se razvijati bilo duhovno bilo mentalno, te bira najlaški put, a to je da bude još jedna cigla u zidu, odnosno da ostane u svojoj kocki, da nikad ne razmišlja izvan te kocke (out of box thinking) i da poslušno radi ono što i drugi rade, te ono što su radili njegovi roditelji, što radi većina, zato jer je netko nekad rekao da je to jedini ispravni put.
Vidiš, mislim da je veoma moguće da su 60-te, predstavljalje zadnju erupciju ljudskog bića prije nego što je ono ugašeno i da je ovo početak ostatka budućnosti. Od sada će postojati samo roboti koji hodaju unaokolo, koji ništa ne osjećaju i ništa ne misle. I da gotovo nitko neće ostati da ih podsjeti, da je nekada postojala vrsta zvana ljudi...sa osjećajima i mislima. I da se povijest i sjećanja upravo sada brišu i da se uskoro više nitko neće sjećati da je na planeti postojao život. Vidiš, stalno razmišljam o tome danam treba novi jezik, jezik srca, kao u poljskoj šumi, gdje jezik nije bio potreban. Neka vrsta jezika među ljudima, kao neka nova vrsta poezije, poezije koje pčele stvaraju kad plešu pokazujući nam gdje je med. Mislim da češ, da bi kreirao taj jezik, morati naučiti kako proći kroz ogledalo, u jedan novi vid svijesti, gdje osječaš da si jedno s cijelim svijetom oko sebe i odjednom sve razumiješ.
U skladu i harmoniji mog orgonskog laboratorija, te u zajedničkoj ko-kreaciji s jednom Kutinjankom, te davne 2013.g. rodila se misao i želja da se kreira neobičan chembuster top. Originalni chembuster dizajn Don Crofta je u skladu s Cvijetom Života, počelom kreacije te vibracijskim i informacijskim temeljem na kojoj se zasniva naša trenutna 3D stvarnost. Cvijet Života je stari simbol koji se može naći na skoro svakoj lokaciji svijeta, na starim hramovima, piramidama, od Egipta do Kine. Svaki proton, neutron, elektron u atomu, svaka kost u ljudskom tijelu, svaka čestica zraka se razmješta u odnosu na druge elemente i poprima oblik u skladu s informacijama pohranjenom u cvijetu života, odnosno u skladu s svetom geometrijom.
Upravo radi ovog razloga svaka prirodna i organska kreacija kao što je planina, rijeka, stablo, životinja, te sam čovjek je savršena i samodostatna, omogućava nesmetan protok energije i komunikaciju s svime u svemiru. Radeći zgrade, objekte, uređaje ili bilo što po pravilima svete geometrije, čovjek se može približiti tom savršenstvu i postići veću stabilnost, fokusiranost u smislu izrade stambenih objekata povoljnijih za život, otpornijih na potrese i rušenja (dome shape), u smislu izrade uređaja koji mogu generirati električnu energiju iz vakuma (free-energy). A u ovom primjeru, sveto geometrijske postavke su korištene kako bi se povećala i fokusirala snaga chembustera, tj. kako bi se povećao njegov domet koji se obično u prostoru i rasprostire u obliku sfere, te kako bi se pojačao njegov kapacitet prerade negativnog orgona u pozitivni, odnosno kaotične energije u skladnu i životodajnu energiju što je i esencija Cvijeta Života.
Nasuprot ovom prirodnom poretku stvari na Zemlji i u svemiru, danas na planeti Zemlji svi mi iz prve ruke, iskušavamo jedno od najcrnijih perioda ljudske civilizacije koja se guši pod okovima starog arhaičnog sistema koji jednostavno guta ljude u nasilju, u ratovima, izrežiranom terorizmu, ekonomskom i financijskom tlačenju podivljalih bank(gang)stera koji su udruženi s faramaceutskom mafijom i kreirali tzv. države i cijeli robovlasnički sistem u kojem čovjek mora biti rob radeći cijeli život za mrvice da bi preživio u tom sustavu. Sustav je danas bez kontrole, kao Frankenstein, čudovište koje guta sve pred sobom. Ironija je da kako god efikasno uništava nas ljude i cijelu Zemlju, tako efikasno uništava i sam sebe. Sekvenca za autodestrukciju je jednostavno ugrađena u sistem. To da smo na rubu planetarne katastrofe i malo dijete već zna. To znaju i kreatori sustava koji već kopaju rupe pod zemljom ili prave svemirske brodove kako bi se sakrili od posljedica svojih prljavih aktivnosti.
Većina prehrambenih artikala kupljenih u obližnjem supermarketu ili dućanu predstavlja potencijalni zdravstveni rizik. Sve češći slučajevi salmonele i ostalih oblika trovanja hranom su samo vrh sante leda problematike današnje ljudske prehrane koja se temelji na konzverviranim, pesticid-iziranim, pasteriziranim, plastificiranim, GMO-inficiranim i na ostale načine kontaminiranim prehrambenim artiklima. Velike korporacije koje kontroliraju proizvodnju i prodaju hrane uopće ne mare za zdravlje čovjeka niti za fatalne ekološke posljedice tzv. industrijske poljoprivrede već se samo brinu za svoj profit.
Rafinirani šečer, obična kuhinjska sol, bijelo brašno i rafinirano biljno ulje te u novije vrijeme sve češći umjetni zaslađivači (aspartman) i umjetni pojačivači ukusa (mononatrijev glutaminat) su toksični elementi toliko štetni za ljudsko zdravlje da su odavno trebali biti zabranjeni. Interesantno je da su ovi toksični sastojci i dalje temelj ishrane većine ljudi i to najčešće u obliku kruha, peciva i slatkiša. Stoga nije čudno da se kruh katkad naziva hrana robova jer deblja, zatupljuje i pasivizira čovjeka na radost vlastodržaca, a istovremeno nema nikakvu hranjivu vrijednost već dapače djeluje toksično na organizam. Interesantno kako je većina ljudi i dalje ovisna o ovoj vrsti namirnice, na sličan način kako je alkoholičar ovisan o alkoholu, pušač o cigaretama, narkoman o drogi, jer bez obzira što i znaju da im to šteti i dalje se vračaju po još. Da li se itko zapitao zašto su razne pekare najposjećenije ustanove nakon uvijek popularnih ugostitetljskih objekata iliti kafića? Pitam se zašto se više trude lagati i uvjeravati nas da živimo u demokratskom sustavu gdje navodno imamo slobodu izbora, kad je u pitanju obično robovlasničko društvo s tim da je faraonski bič zamijenjem tupošću i pasivizacijom čovjekava uma koji se onda dobrovoljno javlja na službu svom gospodaru.
Danas je većina ljudi jednostavno neuhranjena ili ima veće ili manje zdravstvene probleme koje se direktno mogu povezati s lošom ishranom. Zbog uništavanja tla raznim kemikalijama u obliku umjetnih gnjojiva, pesticida, herbicida čak i relativno dobro izbalansirana prehrana temeljena na voću i povrću nije adekvatna jer je tlo osiromašeno nutrijentima (mineralima), stoga ni čovjekovo tijelo ne dobiva zadovoljavajuće kvalitetne nutrijente bez obzira na eventualno veliku količinu onoga što se pojede.
Rješenja su nam na dohvat ruke jer je zdravlje prirodno stanje našeg organizma i možda je za početak dovoljno prestati konzumirati otrove kako bi se stvari pomakle u pozitivnom smjeru. Ovdje možemo naučiti nešto i od životinja (divljih) koje će radije uginuti nego pojesti kontaminiranu hranu. Razlog je vrlo jednostavan, njihova osjetila im govore da to ispred njih jednostavno nije hrana, a kako uvijek slušaju svoj zdrav razum i instinkt (za razliku od većine ljudi), onda tu smjesu jednostavno zaobiđu u širokom luku. Svatko tko je probao post pa čak i kratkotrajni od jedan ili dva dana može svjedoćiti da se osjeća bolje jer mu se organizam u biti odmara od procesiranja otrova koje svakodnevno unosi u sebe misleći da se hrani.
Osim ovog svojevrsnog bojkota plastificirane sintetičke hrane iz blještavih supermarketa, rješenje leži u konzumiranju zdravo uzgojene, ekološke i organske hrane. Danas čak i u Hrvatskoj postoje brojni ekološki uzgajivači hrane, broj OPG-ova svaki dan raste, a tu su i grupe lokalne razmjene gdje se hrana može direktno kupiti od uzgajivača, a koje su dostupne u svim većim gradovima. Stoga nije problem preusmjeriti svoju energiju u obliku volje, vremena i novca podržavajući te ljude i lokalnu zajednicu, a ne gubiti energiju šetajući po trgovačkim centrima i kupovati sintetički otpad u obliku hrane, odjeće, obuće i raznih hi-tech gadgeta. Uzgoj vlastite hrane u svom vrtu ili na svom imanju je nešto što bi trebalo biti omogućeno svakom čovjeku, jer vlastiti vrt osim izvora zdrave hrane, zdravlja i obilja pruža i puno više onome tko se brine o njemu. Da država uistinu radi za dobrobit svojih građana, vrlo lako bi riješila egzistencijalno pitanje svakog pojedinca i obitelji na način da aktivira gomilu zapuštenog poljoprivrednog zemljišta te da ista trajno dodjeli ljudima koji bi onda imali način da se mogu prehraniti i zemlju na kojoj mogu živjeti.
Ovaj tekst sam počeo pisati samo radi jednog slučaja kad mi se pred očima otkrio užasni mehanizam koji se koristi kako bi se uvozno voće konzerviralo prilikom transporta. Iako sam to donekle već znao i slutio, a i često sam gledao u te natpise i upozorenja, sve do sada se nisam na to obazirao. Više to neću ignorirati i da parafraziram meštra iz Velog Mista, više neću mučat! Oho!
Ovako priča počinje: potreba za praznim kartonskim kutijama me odvela do obližnjeg trgovačkog centra gdje sam besplatno došao do pristojnih količina kartonskih kutija u kojima je bilo zapakirano voće koje se prodaje u rinfuzi. Međutim, nisam ni slutio da ću osim kartonskih kutija dobiti i precizne informacije (crno na bijelo) čime se sve tretira voće iz uvoza koje se prodaje kao hrana po policama svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. Naime na svakoj kutiji jasno piše deklaracija artikla i naziv kemikalije kojom se voće tretiralo da se održi tijekom transporta i skladištenja. Pa idemo tamo gdje nas ove informacije vode...
Nakon sedam godina, kucnuo je čas da se i mandrilo.com malo pomladi. Misao o laganom redizajnu ovog mog malog kutka u virtualnom računalnom svijetu bitova i bajtova, već me okupirala neko vrijeme, ali tek su me tehnički problemi s starim site-om pokrenuli na akciju. Gledajući unazad, divim se sebi na ogromnoj količini energije, volje, entuzijazima da svoje opservacije, saznanja, slike, misli i osjećaje 'prekucam' u neki smisleni format čitljiv i drugima. I dan danas katkad od gušta pročitam neke svoje stare članke, dijelom radi toga što sam ponešto i sam zaboravio, ali većinom iz razloga da se sjetim i uživim u dobre vibracije kreativnosti i nadahnuća, žestine i britkosti, dok sam u kasne noćne sate kuckao u tipkovnicu stvorivši evo skoro preko 300 članaka.
Većinu članaka sam napisao u višem stanju svijesti povezanosti s svojim višem bićem kad sam mogao bez tenzija, koristeći zdravi razum, objektivno sagledati nešto iz više raznih perspektiva. Iako je možda moja najvažnija perspektiva i misao vodilja pomoću koje sam 'vagao' sve stvari koje sam analizirao je perspektiva moga srca. Znači sve što je usmjereno protiv čovjeka, njegovog boljitka, zdravlja, sreće, slobode je za mene bilo nešto neprihvatljivo, pa čak i kada većina u to čvrsto vjeruje i gorljivo zastupa (kao npr. silom nametnuti robovlasnički sistem koji je danas poznat pod pojmom država, dok termin građanin predstavlja sinonim za dobrovoljnog roba). Otuda i moj moto: uvijek vjeran srcu mom.
Dok ovo pišem, po glavi mi s mota vječno pitanje koje je staro koliko i sama umjetnost, a to je da li sam ovaj blog, svoju kreaciju, svoje malo umjetničko djelo, kreirao za druge ili za sebe. Odgovor je za mene jednostavan: kreiram prvenstveno za sebe i za svoj gušt, jer ovaj blog je moja kreacija u kojoj vlada samo i isključivo moja misao i ideja, koja nije podložna tuđim mišljenjima, bilo pohvalama, bilo kritikama. Ako netko prepozna tu moju vibraciju i primi i razumije ovdje iznesene informacije i misli, to je odlična stvar, jer to znači da ja i svi moji čitatalji zajedno kreiramo nešto novo i uzbudljivo, kreiramo polje svijesti i osjećaje na višoj vibracjskoj razini. Na razini svijesti koja podrazumjeva da ne postoji bolest koja je neizlječiva. Da je čovjekova misao materijalne prirode i da ne postoji ništa što mi ljudi ne možemo ostvariti. Ukratko rečeno razina svijesti koja uviđa probleme u našem ljudskom društvu, ali i koja bez problema može vidjeti i rješenja tih problema i ostvariti bolju budućnost za sve nas. Zbog toga svima kažem da mene i moje stranice i ovaj tekst, koji možda upravo čitate niste našli pukim slučajem nego ste bili vođeni vašom veličanstvenom intencijom i vibracijom koja točno odgovara mojoj vibraciji ili vibraciji teksta kojeg sam napisao. Stoga hvala tebi moj štioce što zajedno osvajamo nova prostranstva misli, dijeleći isti san o lijepšem životu na ovoj našoj planeti.
Kako sam većinu teksta na ovom blogu pisao u noćnim satima kad je razina tišine bila najveća, tj. ludnica gradske buke najmanja, shvatio sam da sam skoro sve napisao pod budnom paskom zvijezda na nebu, stoga me je privukla ideja da za novu pozadinu bloga odaberem mali dijelić zvjezdanog neba. Odnedavno imam priliku pobjeći iz grada na duže periode, te iz prve ruke mogu doživjeti zvjezdano nebo u punom sjaju, kad se i sama mljiečna staza može vidjeti s nebrojeno puno zvijezda. Smatram da je šteta da većina ljudi iz grada uopće ne vidi svu raskoš zvjezda na nebu kad nema ometanja gradska rasvjete, te isto tako što nemaju priliku uživati i kreirati u potpunoj tišini, bez stresnog šuma grada koji se doima kao ogromni mlin koji pomalo jede sve svoje stanovnike.
Sveti Juraj na Putalju je mala crkvica smještena na simpatičnom malom brdašcu, dijelu Kozjaka, iznad Kaštel Sućurca. Po povijesnim zapisima, izgrađena je 839. godine, a sveti Jure ili Juraj je svetac zaštitnik po kojem je Kaštel Sućurac i dobio ime. Sućurani slave svog zaštitnika svetog Juru 23.04. na današnji dan kad se polako ispisuju i riječi ovog teksta.
Kao novopečeni Sućuranin, svoje šetnje Marjanom sam zamijenio šetnjama po Kozjaku i odmah sam uočio ovo mjesto, s kojeg se pruža odličan pogled na cijeli Split i okolicu, ali koje ujedno pruža neobično utočište za punjenje pozitivnom energijom i dobrim vibrama iz njedara same majke Zemlje. Crkve su najčešće smještene na tzv. ley-lines, zmajevim linijama ili energetskim vortexima i meridijanima Zemlje. Kako smo mi ljudi i naša majka Zemlja, neodvojive cijeline, na isti način na koji mi imamo čakre, energetske centre, te energetske meridijane po tijelu, tako i naša Zemlja ima svoje čakre, vortexe i energetske meridijane. Pažljivim proučavanjem i povezivanjem s svakim oblikom živog svijeta na ovoj planeti (a pod živim svijetom smatram i drveće, rijeke i stiijene), u skladu koliko mi trenutna svijest dopušta, shvatio sam da je skoro svaki vrh bilo kojeg brda ili planine izvor energije. Katkad su ti izvori svakome uočljivi kad se pojavljuju u obliku vulkana, ali najčešće su obavijeni velom tajne za većinu ljudi koji prolaze kraj njih bez da i pogledaju planinu kraj koje prolaze. Energija zemljinih planinskih vrhova kao i energetskih vortexa može biti različita po svojoj prirodi. Npr. energija vulkana može označavati proces čišćenja nakupljene negativnosti iz samog središta Zemlja. Međutim, zajedničko svim ovim vortexima i meridijanima je da omogućuju čovjeku jače povezivanje s majkom Zemljom, jaču i bržu manifestaciju svojih misli. Ako netko želi objasniti neobičan poriv i želju svih planinara da se popenju na svako brdo koje vide, možda ovaj prethodni tekst predstavlja djelomično objašnjenje.
Članak je napisan u trenutku inspiracije pri pogledu na gornju fotografiju slikanu dana 09.05.2015. nad Splitom (kliknite za veću). Pohvale čitateljici na vještoj ruci, dobrom oku i veličanstvenoj intenciji da se nađe tamo gdje treba i kada treba da nam svima daruje ovu fenomenalnu fotografiju.
Pozdrav svoj djeci svjetla što su kreirali ovakav prekrasan prizor nad našim Splitom. Fotografija ujedno simbolizira stanje čovječanstva u ovom trenutku. Dok se ogromna tama nadvila nad cijelom ljudskom civilizacijom u obliku tehnokratsko-kapitalističkog robovlasničnog sistema lišenog ikakve empatije i humanosti koji nemilosrdno gazi po prirodi, životinjama, cijelom eko-sustavu, ljudima, doslovno fizički (ratovi, glad, bijeda, bolesti, ekonomska i porezna represija), tako i psihički i mentalno (zatupljenost, depresija, poslušnost), sve nas je više koji sanjamo naš stari san zapisan u našoj DNK, ali i konkretno i radimo na izgradnji budućnosti koju pomalo donosimo na vidjelo dana iz dalekih vremena prve ljudske civilizacije. Budućnosti u kojoj je glavni zakon ne činiti štetu nikome (sebi, drugim ljudima, životinjama, svim svjesnim entitetima pa i planeti Zemlji) i biti motiviran samo ljubavlju, a ne pohlepom ili strahom. Društvo ljudi i životinja pod okriljem majke Zemlje u kojem nema ograda, zidova, sefova, sigurnosnih kamera, banaka, kamata, kredita, bolnica, vojske, policije, sudaca, država, iluzornih granica, podjela, škola, tvornica, rudnika, svega onoga što su nam 'uvalili' i čime su nas dobro isprogramirali u zadnjih par tisuća godina.
Zapamtite svi ste vi djeca svjetla, vaša prošlost nikoga ne zanima, lutanja, strahovi, krive odluke, padovi, sve su to posrtanja pacijenta koji se budi nakon duboke kome i ponovno se uči hodati, govoriti, izražavati, prisjećajući se starih vještina pohranjenih duboko u sebi, ali i u svakoj vlati trave, kamenu i stablu, u svemu prirodnom što nas okružuje. Kao što ozlijeđenom treba puno njege, brige, ljubavi i razumijevanja da ozdravi, tako se i vi postavite prema sebi, ne žurite, ne budite strogi prema sebi i ne brinite se radi svojih grešaka, imate svo vrijeme na svijetu za ljubav i učenje. Vi ste dragi moji kreatori svijetova, svaki vaš udah je novi početak, novo rođenje, novi treptaj u prostranstvu svemira, jer svaki ljudski udah otvara bezbrojne mogućnosti, omogućuje rađanje bezbroj kreativnih misli, novih snova na radost cijelog univerzuma koji će vam pohrliti da vam pomogne u ostvarivanju svega što ste zamislili.
Pogonjena ljubavlju, ljudska misao nema granica. Zbog toga nas se i plaše, jer smo najveličanstvenija bića u svemiru. Stoga i ovoliko mraka oko nas i u nama, jer se par idiota zajunilo da može kontrolirati sve i svakoga u ovoj dimenziji na Zemlji. Da li to rade radi hira, osobne zabave ili samo istražuju dokle mogu ići pogonjeni crnilom i čistim zlom, sasvim je nebitno. Nebitno je i tko su oni i kako sebe nazivaju (masoni, crni svećenici, kabala, bilderberzi, gušteri, k..../palci). U cijeloj priči bitno je samo kako ćemo mi iskoristiti svaki naš budući udah. Da li da i dalje slušamo glupane (pope, učitelje, predsjednike vlade, direktore svemira), gutamo gluposti i radimo gluposti ili da napokon poslušamo svoje srce, slijedimo naše osjećaje i upotrijebimo veličanstvenu božansku snagu pohranjenu u svakoj stanici našeg tijela i da kreiramo prelijepu budućnost, odnosno našu sadašnjost, upravo onakvu kakvu mi želimo. Pitam se što nas spriječava u tome? Zašto ne biti u lokomotivi i osjećati svjež miris nove avanture i lijepih novih događaja, a ne sjediti u zadnjem vagonu i gutati ispušne plinove starih programa i gluposti naših 'brižnih' odgajatelja i tutora?
Rupa ispunjena žarkim zrakama sunca u crnilom zahvaćenom nebu iznad Splita je svjetlost nas djece koja se bude iz tisućljetnog sna. Mi koji kreiramo bolje mjesto za život pod suncem. Prvo našim snovima, našim mislima pa potom i našim djelima. Kreirajte i vi svoja prostranstva ljubavi. Počnite od svojih osjećaja, od svog tijela, svoje obitelji, prijatelja, pa se širite i dalje na sve što vam dođe u vaš vidokrug, jer sve što vam dođe u vaš fokus je upravo ono što ste tražili i s time ste povezani i samim time odgovorni za to što ćete učiniti ili ne učiniti. Stoga pozdrav svima koji volontiraju u raznim udrugama, humanitarnim akcijama, koji rade na zaštiti okoliša ili za opće dobro, koji šire znanje, bave se permakulturom i eko uzgojem i brinu se o zemlji, kolegama orgonitašima, onima koji ukazuju na istinu, onima koji se bore protiv chemtrailsa, oni koji istražuju nove oblike izvora čiste energije, koji općenito rade nešto u što vjeruju, za opće dobro, za širenje i dijeljenje informacija, a ne iz koristoljublja i uskogrudnosti. Pozdrav i umjetnicima, onima koji kreiraju nešto još neviđeno i uzbudljivo. Pa pozdrav i onima koji ama baš ništa i ne rade, ali zato šire dobre vibre svojim humorom ili samom svojom pojavom. U biti pozdrav svima onima koji se dobro osjećaju većinu dana, većinu tjedna, većinu godine i žive u visokim vibracijama ljubavi, praštanja i smijeha, te tako uzdižu i sebe, ali i sve druge kojima je još potrebna ruka pomoći djelujući isjeljujuće baš kao i tople zrake sunca koje se probijaju kroz crnilo na nebesima.
A za sve one koji još odmahuju glavom i misle da su nemoćni i da se ništa ne može promijeniti, pitanje: zar ne vrijedi pokušati? Zar nije bolje vjerovati u svoju moć nego u svoju nemoć? Zar nije bolje osjećati se dobro, nego loše? Nitko, ama baš nitko vas ne može spriječiti da počnete misliti drukčije nego što su vas cijeli život učili. A svaka vaša misao je potencijalni početak jedne uzbudljive nove priče u univerzumu u kojoj vi imate glavnu ulogu. To ne mora biti priča zabilježena u povijesnim ili znanstvenim knjigama kao npr. o genijalcu kalibra Nikola Tesle, ali to će biti vaša autentična priča, koja će zauvijek biti zapisana u memorijskim ćelijama univerzuma. Ne čekajte, upalite motore lokomotive i krenite novom trasom pruge ili ako više volite, uzjašite rasnog vranca i odjašite na vrh idućeg brijega pred sobom samo da bi otkrili nove vidike koji se kriju na dohvat ruke, bolje rečeno nadohvat nove misli koja se tek rađa u vašem umu.
Neopisivo mi je drago što sam iz Splita grada u kojem vlada sorta koja je uvik kontra, kontra gradonačelnika, kontra zakona, kontra države, kontra EU-a, kontra UN-a, kontra cilog svemira. Volim takvu sortu jer sam i sam takav. Stoga svima koji dijele takve 'kriminalne' misli i koji će možda jednog dana postati i pravi misaoni kriminalnci, ako to već nisu, preporučam web site Arthura i Fione Cristiana: LoveForLife, dvoje ljudi koji su se jasno deklarirali protiv sistema i koje u potpunosti podržavam.
Na donjoj slici je njihov logo, a oslikava prostranstvo ljubavi, rodno imanje obitelji koja živi u harmoniji i u skladu s prirodom, bez ikakvog upliva 'autoriteta' sistema s strane, po mom mišljenju jedan fragment slike svijetle budućnosti ljudskog roda.
Sjedeći na svom omiljenom mjestu za kontemplaciju na malom brdašcu, dijelu Kozjaka, u neposrednom kontaktu s Majkom Zemljom s svojim bosim nogama, pozornost mi je privukla buka, možda više neodređeni šum gradskog života, možebitno tutnjave cestovnog prometa, možebitno stvarni šum velikih strojeva iz Cemexa (bivšeg Dalmacija Cementa). Svaki planinar koji se penjao na Kozjak zna da se taj neugodni šum čuje s skoro svake točke južne strane Kozjaka, a toliko je prezistentan da se skoro svaki Kaštelanin, ali i svaki čovjek koji živi u gradu i navikao na taj 'bijeli' pozadinski šum.
U skladu i harmoniji mog orgonskog laboratorija, te u zajedničkoj ko-kreaciji s jednom Kutinjankom, te davne 2013.g. rodila se misao i želja da se kreira neobičan chembuster top. Originalni chembuster dizajn 
Većina prehrambenih artikala kupljenih u obližnjem supermarketu ili dućanu predstavlja potencijalni zdravstveni rizik. Sve češći slučajevi salmonele i ostalih oblika trovanja hranom su samo vrh sante leda problematike današnje ljudske prehrane koja se temelji na konzverviranim, pesticid-iziranim, pasteriziranim, plastificiranim, GMO-inficiranim i na ostale načine kontaminiranim prehrambenim artiklima. Velike korporacije koje kontroliraju proizvodnju i prodaju hrane uopće ne mare za zdravlje čovjeka niti za fatalne ekološke posljedice tzv. industrijske poljoprivrede već se samo brinu za svoj profit.
Nakon sedam godina, kucnuo je čas da se i mandrilo.com malo pomladi. Misao o laganom redizajnu ovog mog malog kutka u virtualnom računalnom svijetu bitova i bajtova, već me okupirala neko vrijeme, ali tek su me tehnički problemi s starim site-om pokrenuli na akciju. Gledajući unazad, divim se sebi na ogromnoj količini energije, volje, entuzijazima da svoje opservacije, saznanja, slike, misli i osjećaje 'prekucam' u neki smisleni format čitljiv i drugima. I dan danas katkad od gušta pročitam neke svoje stare članke, dijelom radi toga što sam ponešto i sam zaboravio, ali većinom iz razloga da se sjetim i uživim u dobre vibracije kreativnosti i nadahnuća, žestine i britkosti, dok sam u kasne noćne sate kuckao u tipkovnicu stvorivši evo skoro preko 300 članaka.
Sveti Juraj na Putalju je mala crkvica smještena na simpatičnom malom brdašcu, dijelu Kozjaka, iznad Kaštel Sućurca. Po povijesnim zapisima, izgrađena je 839. godine, a sveti Jure ili Juraj je svetac zaštitnik po kojem je Kaštel Sućurac i dobio ime. Sućurani slave svog zaštitnika svetog Juru 23.04. na današnji dan kad se polako ispisuju i riječi ovog teksta.
