Nakon dosta duuge pauze, kako u orgonitarenju (vrcanju orgonita) tako i u pisanju smislenijih tekstova na ovom svom blogu, evo danas, na prvi dan proljeća, objavljujem ovdje opis nastanka svog trećeg chembustera koji je nastao u sinergiji tri čovjeka: mene, mog učenika i idejnog začetnika, a ujedno i mecene. Ideja je bila jednostavna: napraviti klasični chembuster, orgonski top s bakrenim cijevima kao antenama za orgon i ogromnom bazom koja služi za čišćenje negativnog DOR-a u pozitivan POR. Stara oprobana receptura koja je rezultirala možda najmoćnijim orgonitom koji sam imao čast i privilegiju napraviti, dodirnuti, osjetiti. Stoga, hvala veličanstvenom univerzumu na ovom poklonu.
Po želji mog učenika, ovaj chembuster se od sada pa na vijeke vjekova, odaziva na ime: Black Star
Kao što bi Krishnamurti rekao kad je opisivao ulogu cvijeta u ovom svijetu, chembuster Black Star postoji samo da nas podsjeti na ljubav i ljepotu koja je svugdje oko nas, kao i u nama samima, samo je trebamo vidjeti, uočiti, namirisati, osjetiti, uživati i širiti ju do kraja svemira...
Budi sunce, budi ljubav, probudi dijete u sebi, trči veselo u topli zagrljaj proljeća, svaka vlat trave, svaki kukac i ptica, svaki cvijet i svaki oblak postoje samo radi tebe. Raduj se, jer ti si svjetlo, a svjetlo je ljubav i dobrota, sve ostalo je iluzija.
Kao uvod za malo proljetne duhovne obnove preporučam četiri video uratka 'Unutrašnji Svijetovi' s http://www.innerworldsmovie.com/. Radi se o odličnom serijalu koji sublimira dosta saznanja u jednu jezgrovitu i informativnu cijelinu. Postoje hrvatski prijevodi.
Kad sam mislio da znam sve ili bar većinu onoga što se može saznati iz polja duhovnosti, da sve razumijem, naletio sam na zvoneće sibirske cedre i priču o Anastaziji iz ruske tajge. Anastazijine priče možda nisu ništa novo, ništa specijalno, bar ne za mene, sve što sam od prije znao ili slutio ona je rekla, ali energija koja se skriva u njenim riječima je iznimna. Svaka stanica rezonira na najvišoj razini nakon čitanja i jednog pasusa ovih malih pričica. Stoga kao vrhunac duhovne proljetne obnove i uzdizanja, pa usudio bih se reći i kao neki sveti gral duhovnosti ili malu Bibliju, svakako preporučam čitanje njenih knjiga (Zvonki Cedar Ruski - Anastazija - Vladimir Megre).
Čast i privilegija mi je biti svjedokom rasta jednog malog sibirskog cedra, spajanja energije Zemlje i čovjeka, te blagoslova koji je potreban da to malo drvo počne rasti. Cedar inače raste i do 40 metara, a živi i do tisuću godina. Cijeli svoj vijek skuplja vibracije svjetlosti iz svemira i kad je spreman, onda počne zvoniti dozivajući ljude da ga sasijeku kako bi im predao svu tu energiju onda kad na Zemlji, a i u ljudima ponestane energije svjetla. Nije stoga čudno da se upravo u ovom dobu, krucijalnom za planetu i za čovječanstvo, otkriva toliko puno drevnih znanja i tajni. Orgoniti su možda mala stepenica u donošenju svjetla na Zemlju, a cedar je idući veliki korak. Prihvatite tu pomoć, prihvatite to svjetlo i sjetite se tko ste i što sve možete, uzdignite svoju svijest, rastite duhovno, jačajte svoju ljubav, svoje svjetlo, živite svoj život unutar vašeg srca.
Uzemljenje je kontakt čovjeka s Zemljom. Kao što beba treba dodir majke kako bi imala potpun doživljaj majčinske ljubavi i sigurnosti koja joj ona pruža, tako i ljudi kao djeca majke Zemlje trebaju biti u fizičkom kontaktu s Zemljom kako bi osjetila ljubav i sigurnost, povezanost s prirodom, cijelim biljnim i životinjskim svijetom, s ostalim ljudima na planeti te na kraju i s cijelim univerzumom. Kad beba osjeti sigurnost i majčinsku ljubav kojom je okružena i zaštićena ona se onda nesmetano razvija, fizički, mentalno, emocionalno, duhovno, istražujući svijet oko sebe bez straha i uživajući u tom izazovu svim svojim bićem. Svaka bolest, smetnja, prepreka onda ne postoji ili predstavlja pravu dječju šalu.
Odnos čovjeka i majke Zemlje od koje je nastao je isti: nema duhovnog razvoja niti fizičkog zdravlja bez kontakta s Zemljom. Sve dok čovjek ne osvijesti i osjeti ljubav i izobilje koje Zemlja pruža svakom živom biću koje obitava na njoj neće nikada poštovati veličanstvenost biljnog i životinjskog svijeta, svake svete planine, rijeke i mora, svake stanice u svom tijelu. Ako je čovjek odvojen od Zemlje, tada je doslovno odvojen od majčinske ljubavi, od svojeg višeg JA, diskonektiran je od stvarnosti. Ne zna što radi i ne razumije posljedice svojih djela koje su često pogubne. Bolest, apatija, agonija, očaj i sve ono negativno postaje normalni dio života čovjeka.
Nažalost, današnja civilizacija se temelji na izoliranju čovjeka od Zemlje. Život u visokim betonskim kavezima, izgrađenim otrovnim i neprirodnim materijalima, bez puno svježeg zraka, nošenje toksičnog plastičnog otpada tj. današnje moderne odjeće i obuće, hranjenje zaraženim životinjskim ostacima i GMO produktima koji se etiketiraju kao hrana iako to nisu, nesmiljeno korištenje raznih ubojitih mikrovalnih naprava (mobiteli, WiFi uređaji) koje razaraju sve žive stanice je postao normalni dio naše svakodnevice. Rezultat je smušen i izgubljen pojedinac, koji cijeli dan besciljno izvršava želje svojih gospodara koji ga uvjeravaju da mora raditi kao mazga po cijeli dan, skoro svaki dan u godini, do kraja života da bi samo preživio, da je svijet okrutno mjesto za život, da su debela vrata i puno brava na istima pravi jamac sigurnosti, da je i polica osiguranja dobrodošla, zdravstveno osiguranje je nužno jer su bolesti uobičajena pojava. Uglavnom, sve se svodi na život u strahu i očaju, bolesti i tuzi, dok naši gospodari zadovoljno trljaju ruke prodajući nam besmislice i držeći nas pokornima i poslušnima.
Međutim, tako ne treba biti, niti je ovaj svijet dizajniran da tako bude. A sve počinje ili bolje rečeno završava, vraćanjem u zagrljaj naše majke Zemlje, kad bosih nogu i raširenih dlanova možemo ponovno osjetiti njen dodir, tražiti oprost za besciljno lutanje, svu nepravdu i štetu koju smo nanijeli i najmanjem njenom sinu i kćeri, te ponovno osjetiti njenu ljubav, zdravlje, snagu i mir koju nam ona nikad nije uskratila već je kao i svaka majka strpljivo čekala i gledala svoje dijete da joj se vrati u zagrljaj, u sigurnu luku u koju dijete može napokon otkriti smisao svog postojanja i krenuti pravom stazom svog osobnog razvoja.
Stoga zemaljska djeco, poruka vama je kratka i jasna: vratite se prirodi, obnovite kontakt sa svojom Zemljom, oživite majčinsku ljubav i ostavite sve brige svijeta iza vas i uživajte u darovima koji vas čekaju.
U ovom uvodu sam sve rekao, ali eto, postoji i daljnji tekst i informacije koje bi mogle dodatno pomoći, stoga čitajte, čitajte...
Elektromagnetsko (EM) zagađenje kao posljedica ubrzanog tehnološkog razvoja je danas možda najveća prijetnja čovječanstvu i prirodi. Najveća opasnost ovog zagađenja je što ga ne možemo osjetiti, a negativne zdravstvene posljedice se mogu manifestirati tek nakon dužeg perioda, te se obično ne dovode u vezu sa samim elektromagnetskim zagađenjem već s drugim faktorima (stres, loša prehrana).
Iako službena medicina i krovne organizacije koje brinu o zdravlju ljudi kao npr. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) opovrgavaju ili umanjuju opasnost od raznih električnih naprava koje su postale neizostavan dio života modernog čovjeka, neosporna je činjenica da usporedo s rastom broja mobitela i ostalih elektroničkih spravica (zadnje brojke govore o 6 milijardi mobitela u svijetu) raste i broj sve težih oboljenja kao što su tumori i to kod sve mlađe populacije, pa čak i djece.
Ovim člankom ću ukazati da:
svako umjetno stvoreno elektromagnetsko zračenje iz raznih elektroničkih naprava i elektrodistribucijskih vodova je po svojoj prirodi uglavnom štetno za zdravlje čovjeka. Ova štetnost je uglavnom posljedica 'nesretnog' odabira frekvencija koji remete funkcioniranje čovjeka kao fino ugođenog bio-električnog suptilnog organizma. Izuzetak su elektroničke naprave koje mogu generirati elektromagnetsko zračenje koje ima blagotvorni efekt na ljudsko zdravlje (npr. zapper).
mikrovalna bežična komunikacijska tehnologija mobiteli, računala, laptopi, tableti, e-readeri, bežični kućni telefoni (DECT), bežični ruteri (Wi-Fi) i ostale naprave ('pametni' strujomjeri) koje koriste bežičnu komunikaciju (Wi-Fi ili Bluetooth) su posebno štetni jer rade s mikrovalovima koji imaju svojstvo da duboko prodiru u ljudsko tkivo i izazovu ogromnu štetu.
sva trenutno važeća pravila vezana za dozvoljene granice elektromagnetskog zračenja su falsificirana jer se temelje na pogrešno vođenim ili posebno izabranim istraživanjima koje ne mogu jasno dokazati štetnost EM zračenja na ljudsko zdravlje. Istovremeno se brojna istraživanja koja dokazuju štetnost i vrlo niskih doza EM zračenja namjerno zanemaruju. Organizacije kao što su WHO (Svjetska Zdravstvena Organizacija), IARC (Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma) i ICNIRP (Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja) koje daju preporuke i propisuju dozvoljene limite elektromagnetskog zračenja koje po njima nisu štetne za zdravlje služe samo kao alibi za lažnu brigu o zdravlju i sigurnosti ljudi. Dapače ove organizacije nisu ni osnovane da štite i promoviraju opće dobro i kvalitetu života i zdravlje ljudi, već naprotiv da daju legitimitet korporacijama koje njihove preporuke koriste kako bi ljudima podvalili smrtonosne naprave kao sigurne i bezopasne uređaje.
osim neposrednog djelovanja magnetske i električne komponente EM zračenja na čovjeka, koja se može izmjeriti instrumentima klasične znanosti, najveći problem predstavlja tzv. informacijska komponenta ili suptilna energija EM zračenja, koju čovjek ne može svjesno osjetiti, ali ih na staničnom nivou (DNK, stanična membrana, epifiza) može osjetiti te na njih reagirati. Pošto se uglavnom radi o negativnoj informaciji, stanice čovjeka uglavnom reagiraju na ovu negativnu informaciju inhibicijom rasta što za posljedicu ima bolest, ali i ograničavanje razvoja svijesti i duhovnog rasta. EM zračenje uništava ili onesposobljava ispravno funkcioniranje epifize (pineal gland) i DNK koji predstavljaju naše glavne fizičke veze (antene) s višom svijesti.
analizom svih informacija mogu ustvrditi da scenarij koji se odvija na prehrambenom planu (uvođenje otrovnih GMO-a i kemijskih aditiva u hranu i piće) i farmaceutsko-medicinskom planu (namjerno trovanje s lijekovima), se odvija i u svijetu elektronike gdje se ljudi programiraju da budu ovisni o raznim elektroničkim napravama koje služe vlastodršcima da imaju što bolju kontrolu nad nama (svojim robovima). Praćenje i prisluškivanje je osnovna funkcija ovih uređaja, a zabavna i komunikacijska mogućnost je samo usputna stvar kojom se služe da nas ljude naprave ovisnim o tim spravicama. Važna komponenta je i direktna kontrola uma i ponašanja kako pojedinca tako i većih skupina ljudi.
Svaki atom u svemiru je međusobno povezan. Vrijeme i udaljenost ne znače ništa u razmjeni energije ili informacije između bilo koje točke u svemiru (pa i u samom čovjeku). Vakum koji 'popunjava' 99.99% prostora u svemiru, u čovjeku, pa i samom atomu je polje beskonačne energije i potencijala iz kojega se manifestiraju sve pojave u svemiru kao savršena kreacija s točno određenim redom i svrhom. Čovjek i ova fizička realnost je samo jedna od tih savršenih kreacija. Posljedica toga je:
Svaki događaj u svemiru utječe na sve u svemiru i to instantno. Klasična fizika se temelji na pogrešnoj pretpostavci da točka u prostoru ne može utjecati na drugu točku nakon određene udaljenosti. 'Lokalnost' događaja ne postoji, tj. govorimo o 'nelokalnosti' kao temelju svemira i svega oko nas.
Čovjek može mislima i osjećajima utjecati i mijenjati fizički svijet (onaj koji percipiramo s svojim osjetilima). To je sasvim jasno, ako promatramo na ljudsku misao ili emociju kao kreaciju koja izaziva 'događaje' koje mogu utjecati na svaki atom u svemiru i slagati novi poredak atoma, novu pojavu, novu stvarnost.
Svaka nova kreacija u svemiru i svaka pojava se kreira sljedeći samo jedan univerzalni princip, a to je sveta geometrija. Stoga svaki dio svemira sadrži iste građevne blokove, koji se mogu prepoznati kroz geometrijske likove (Platonove solide) uz poštovanje zlatnog reza (phi omjera 1.618). Ta sveta geometrija određuje izgled i raspored kristalinske rešetke u kristalu, raspored atoma u molekuli, fizičku građu čovjeka, izgled cvijeta, fizionomiju cijele galaksije. Iz ovoga slijedi da kaos ne postoji. Postoji samo savršeni red. Što je poredak stvari savršeniji to neukom promatraču izgleda kao veći kaos.
Svaki dio svemira sadrži informaciju o cijelom svemiru, svaka stanica ljudskog tijela sadrži sve informacije i sve moguće znanje svemira. Ovo opet proizlazi iz instantne i potpune razmjene informacija između svakog djelića, svake čestice u svemiru te istih građevnih sveto-geometrijskih blokova od kojih je sve sastavljeno. Govorimo o fraktalnoj prirodi svemira (mikrokozmos odražava makrokozmos i obratno) ili holografskom svemiru (iz svakog djelića svemira se može rekonstruirati čitava slika svemira).
Sve ove izrečene tvrdnje nisu ništa novo, svima su poznate i prihvatljive i to možda više prihvatljive iz aspekta duhovnosti jer sve ove tvrdnje nedvosmisleno upućuju, dapače vrištu staru duhovnu poruku koja se može naći u bilo kojem duhovnom tekstu svake civilizacije, a to je da smo svi JEDNO!
Međutim, kako živimo u svijetu u kojem je dominantna lijeva polutka mozga koja voli logično rasuđivati, ali nažalost na potpuno pogrešnom znanju koje nam se namjerno usađuje od rođenja, tvrdnja da smo svi mi jedno pod naletom pogrešnog zaključivanja temeljenog na krivim podacima lako pada u zaborav otuđenosti, odvojenosti, tzv. pragmatizma, utrke za uspjehom u društvu lažnih vrijednosti.
Ovim tekstom ću probati približiti toj našoj lijevoj polutci mozga da je tvrdnja da smo svi mi JEDNO istinita, logična i jedina moguća, a kao takva nije plod sanjarenja, pustih želja i nada, već posljedica same strukture svemira u kojem živimo. Kvantna fizika se već približila ovoj istini kad je otkrila tzv. nelokalnost događaja u svojim eksperimentima kad fotoni udaljeni 7 milja imaju instantnu komunikaciju i interakciju. Biologija se ovoj istini približila identifikacijom DNK-a kao skalarne antene sposobne za instantnu komunikaciju. Brzina svjetlosti kao najveća moguća brzina u svemiru je stvar prošlosti.
Činjenica je da sva znanja iz svih područja znanosti (biologije, fizike, kemije, geometrije) i duhovnosti se međusobno prožimaju i tek zajedno mogu dati potpune odgovore na vječna pitanja o pravoj prirodi svemira i čovjeka. S druge strane kao što je i sama priroda svemira holografska, tako je i znanje holografsko, odnosno bilo kojim putem da pođemo (npr. iz područja fizičkih pojmova kao što su kvantni potencijali ili skalarni valovi) uvijek ćemo doći do točke kad to znanje iz tog specifičnog područja možemo translatirati ili uočiti sličnosti ili nadopuniti znanjima iz drugih polja.
To je u biti jedna veličanstvena i uzbudljiva priča o nama, ljudima i ovom dijelu svemira gdje živimo ispričana mnogim jezicima: fizičar će koristiti pojmove kao što su skalarni valovi, biolog će se služiti s pojmovima kao što su geni i DNK, duhovnjak će koristiti pojam duše. Stoga idemo povezati sve te male djeliće znanja, naizgled nepovezive, te iz tog prividnog kaosa napraviti jasnu sliku i otkriti savršeni red.
Ponosan sam što sam iz Splita, grada podno Marjana. Kako pjesma kaže: "Ča nije bija pametan ti stari rimski car, a ime mu je, sami znate, Dioklecijan, palac je svoj sagradija da nije zna ni sam na najlipšem dilu svita taman usrid Splita". Usprkos buci automobila, vrevi i gužvi prezaposlenih, nervoznih i brigom satranih ljudi, katkada se još može osjetiti onaj zvuk, miris i duh starog grada. U toj splitskoj pjesmi glavno mjesto zauzima Marjan s svojim ljetnim orkestrom cvrčaka, dječjom cikom s plaža, te spokojnim zimskim mirom i tišinom isprekidanom šetnjom vjetra kroz krošnje stabala.
Na Marjanju se točno može osjetiti i čuti svo to gradsko zujanje i buka, a pri tom ne mislim samo na buku mehaničkih strojeva, automobila, bagera, klima uređaja i ostalog, već na zujanje ljudi, njihove brige, strahovi, bolesti se sve stapaju u jedan šum koji teško tko može biti svjestan dok se malo ne odmakne od svega toga, malo promijeni svoju točku gledišta. Kad se čovjek popne na Marjan i pogleda dole na grad, shvati koliko su mali i beznačajni svi njegovi mali strahovi, dileme, brige, svo to tzv. razmišljanje u kocki, može se reći da postaje svjesniji. To nije ništa novo, već je dokazano da svako penjanje na brdo ili uzvisinu čovjeku podiže svjesnost. Nadalje dokazano je da su ljudi iz grada gluvlji za nekih 30-40% od onih koji žive na selu ili u zabitim mjestima. Marjan stoga pruža nevjerovatnu priliku da malo odmorimo svoja prenapregnuta osjetila, da uživamo u tišini, da dišemo bar malo kvalitetniji zrak, ali i ono najvažnije da postanemo svjesniji, da napokon dođemo u kontakt s samim sobom, s svojim pravim 'ja', te da odbacimo stare 'kalupe' razmišljanja i ponašanja koje nas vode u strah, brigu i općenito u stanja niske vibracije. Što je najvažnije, sve ove dobrobiti su nam na dohvat ruke, nitko nas ne spriječava da svaki dan ne izdvojimo pola sata za šetnju po Marjanu i učinimo nešto dobro za naše tijelo i duh.
Nakon dosta duuge pauze, kako u orgonitarenju (vrcanju orgonita) tako i u pisanju smislenijih tekstova na ovom svom blogu, evo danas, na prvi dan proljeća, objavljujem ovdje opis nastanka svog trećeg chembustera koji je nastao u sinergiji tri čovjeka: mene, mog učenika i idejnog začetnika, a ujedno i mecene. Ideja je bila jednostavna: napraviti klasični chembuster, orgonski top s bakrenim cijevima kao antenama za orgon i ogromnom bazom koja služi za čišćenje negativnog DOR-a u pozitivan POR. Stara oprobana receptura koja je rezultirala možda najmoćnijim orgonitom koji sam imao čast i privilegiju napraviti, dodirnuti, osjetiti. Stoga, hvala veličanstvenom univerzumu na ovom poklonu.
Elektromagnetsko (EM) zagađenje kao posljedica ubrzanog tehnološkog razvoja je danas možda najveća prijetnja čovječanstvu i prirodi. Najveća opasnost ovog zagađenja je što ga ne možemo osjetiti, a negativne zdravstvene posljedice se mogu manifestirati tek nakon dužeg perioda, te se obično ne dovode u vezu sa samim elektromagnetskim zagađenjem već s drugim faktorima (stres, loša prehrana).
