Moji Orgoniti

mt_ignore

Rađeni u svrhu širenja svjetla, ljubavi i mira, mali orgoniti pomažu čovjeku da opet pronađe svoje srce, svoju svrhu, svoj put. Od 2012.g. pa sve do sada, radim orgonite. To je moja strast, to sam ja. Kako se energije sve više ubrzavaju, vremena je sve manje, stoga nisam bio ažuran u objavi slika svojih orgonita. A možda je to i bio razlog radi kojega sam počeo s ovim svojim blogom, da širim svjetlo, da i druge pokrenem, potaknem, uveselim.

Iako rađeni prije dosta godina i dalje nose isto svjetlo, stoga sad koristim svaki dio vremena kako bih ažurirao ovaj blog i objavio stare slike mojih orgonita.

Uživajte!

28.05.2016 - Giftanje Perjasice

mt_ignoreKoristeći 'prazni hod' ljeta ove 2019. godine, sortiram svoju arhivu mojih orgonitnih poduhvata i naiđoh na ovaj tekst i slike koji evo stavljam na 'glavni zid' mog malog bloga jer vrijedi možda upozoriti na nešto što se događa/dogodilo se u trokutu od Slunja do Karlovca i Siska:

Čudnim obratom sudbine, te godine zemaljske 2016-e, našao sam se na području Perjasice, malog sela podno Barilovića, ispod Karlovca, u blizini svete rijeke Korane. U tom području u zadnjem insceniranom ratu u režiji velikih kontrolora u sjeni, davne 91' godine, tu je bila crta razgraničenja. I dan danas na tom području su velike površine nepristupačne radi mina, a i one očišćene su uvijek sumnjive. Kao jedan Dalmatinac meni je bilo vrlo facinantno vidjeti svu tu šumu, te brijegove i doline, nevjerovatna ljepota koja oduzima dah. Ne mogu vjerovati  da se tu vodio krvavi rat i to ne samo ovaj najnoviji, nego više ratova i sukoba kroz jedan duži povijesni period (stradanja u Drugom svjetskom ratu, vojna krajina u obrani protiv Turaka i tako dalje).

Moji svjetlosni prijatelji su mi skrenuli pažnju da su u ovom području živjeli Kelti i stvarno vrlo često u ovom kraju možete i danas sresti prekrasne ljude crvene/žute kose i dlake na tijelu, očigledno potomci starih Keltskih plemena. Ovo područje je energetski vrlo jako, smješteno uz moćne rijeke kao što su Korana, Mrežnica i Dobra, smješteno uz razne manje i veće piramidalne planine, omeđenu Plitvicama, Malom kapelom i Klekom s juga te bogatu s raznim špiljama i podzemnim rezervoarima vode. Stoga ne čudi da su mračnjaci ovdje podigli vojne baze i poligone (Slunj, Udbina, hrvatska verzija HAARP postrojenja kraj Siska), te da su na ovom području bila izuzetno teška stradanja kroz dugi niz ratova koja su namjerno izazvana kako bi se jaka energija majke Zemlje na ovom području prigušila ili iskrivila.

I dan danas (pišem ovo godine zemaljske 2019) kroz čitav ovaj kraj odjekuju eksplozije s testnih gađanja na slunjskom poligonu, a zrakom nerijetko kruže vojni avioni i helikopteri kao da još uvijek traje neki rat!? Pitam se jeli razumno da je vojni poligon u Slunju smješten upravo na području u kojem izvire Mrežnica i koji u svom podzemlju ima dosta rijeka ponornica (npr. Dretulja). Sve ove rijeke su pravo naše bogatstvo, čista voda je dar naših predaka koji su se trudili očuvati to bogatstvo za nas, te dar naše majke Zemlje.

Zar smo toliko nerazumni da uništimo ovo neprocjenjivo vodno bogatstvo ispaljujući testne granate koje su često pune radioaktivnog osiromašenog urana?

Zar smo toliko nerazumni da gradimo opskurne male, te apsolutno nekorisne i neefikasne hidrocentrale na rijekama i tako uništavamo prirodni tok života ovih rijeka, žila kucavica, nositeljica života smještenih u srcu Hrvatske?

Zar smo toliko nerazumni da nemilosrdno sječemo šumu i za sitniš rasprodajemo naša stara stabla kao da smo opsjednuti ludilom i demoliramo sofisticirani svemirski brod (Zemlju) kojim letimo svemirom da bi mogli napraviti komad namještaja (svatko u ovom kraju danas može posvjedočiti ogromnom broju tegljača koji nemilosrdno svaki dan odvlače na tisuće tona najboljih i najjačih primjeraka stabala)?

Očigledno da su sve ovo posljedice djelovanja nerazumnih i mračnih sila kojima nije svrha dobrobit Zemlje i ljudi na njoj, već neki opskurni ciljevi, samo njima poznati.

Upravo zbog toga, osjetio sam poriv da giftam jedno posebno malo brdo na ovom području, mislim da se brdo zove Unjka. I tako sam krenuo od seoskog puta kroz šumu i visoku travu, s svjetlom intencijom u svom umu i naprtnjačom punom orgonita. Došavši na vrh brda ugledao sam lovačku kučicu, te se uspeo na nju i shvatio da je ovo malo brdo dominatno u okolici, odnosno najviše u radijusu od par desetaka kilometara. Kasnije sam u okolici otkrio kanale, odnosno najvjerovatnije rovove iz Domovniskog rata. Kasnije sam u priči s par mještana saznao da su Srbi grčevito držali ovu pozciju i nisu se imali namjeru predavati ni kad je akcija Oluja skoro završila i da je bio potreban specijalan angažman snaga HV-a da se ovaj dio teritorija oslobodi. Ljepota ovog malog brda koje je tada s zapadne strane još imalo oznake da je minirano je skrivala užasne ratne priče.

Međutim, u daljnjim razgovorima s starim mještanima doznao sam pravu snagu i ljepotu ovog kraja i ljudi koji su tamo živjeli koji su se uglavnom bavili stočarstvom. Živjeli su u miru, slozi, zajedništvu i može se reći obilju, iako je svatko naporno radio, uvijek se imalo na stolu. Snaga uma, snaga tijela i veselje je ono što je krasilo ljude ovog kraja. Život na čistom zraku, s čistom vodom i šumom prepunom života je jednostavno odgajao svjesne i jake ljude.

Moji orgoniti koje sam ostavio na ovom brdu imaju cilj da obrišu stare rane i traume i otvore prostor za nove ideje, nove vizije, novi život te da u suradnji s dobrim duhovima prirode i šume vrate staru slavu ovom kraju, vrate dobre ljude čista srca u ovaj raj na zemlji, koji će znati cijeniti svako stablo, svaku rijeku, svaki potok, svaku pticu, svaki udah svetog čistog zraka koji se na ovom prostoru još uvijek može udahnuti i doživjeti.

(prva slika djelomice otkriva snagu i ljepotu Korane - slikano s mosta u Bariloviću)

04.01.2016 - Naj, naj hexa orgonitna haubica

Početkom 2016-te, ja i moj kolega Ljubo smo odlučili napraviti još jedan chembuster za siromašne, orgonitni uređaj teške klase, u narodu znan kao 'orgonitna haubica'. Ovaj put smo na raspolaganju imali pravu bakrenu cijev, respektabilne dužine. Na dno cijevi smo selotejpom ućvrstili malo bolju kristalnu špicu. Volumen starog dobrog hexa limenog kalupa iz naših prethodnih poduhvata smo ovaj put odlučili napuniti s svime što smo imali, a to su:

  • stari karamelni orgoniti, koji su nepostojani i počeli su se topiti
  • stare orgonitne palice koje sam koristio umjesto običnih palica za zapiranje
  • obični orgoniti preostali od akcija giftanja i jedna specijalna bijela piramida
  • školjke koje svojim sveto-geometrijskim oblikom dodatno 'zavijaju' orgonitno polje i prave male vortexe energije u orgonitnoj bazi
  • domaći žuti kalcit s Čiova (ti grumeni su meni nekako naj, naj, najlipši)
  • kvarcni pijesak kupljen u Bauhausa, vrlo jeftin, iako energetski slab, uklapa se u sliku da idemo u nano-razinu, odnosno da imamo bazu topa od što sitnijeg materijala, praha metala i praha kristala uz krupne sastojke kao dodatke
  • metalni prah od gize, sitnog željeza. Ovaj prah se može dodatno filtrirati s specijalnim cjediljkama do skoro nano-prašinaste razine.
  • od dodatnih kristala tu su bili hematiti i šungiti. Smola je dobri stari plavi poliester.
  • uvijek volim u orgonite dodati nešto biološki/organski/živo, tako sam i ovaj put dodao ostatke listova kadulje, kamilice i ostalih biljkica koje volim

Cijev smo učvrstili nekom trakom za konstrukciju Ljubine garaže, te smo krenuli u koordiniranu akciju lijevanja hexa orgonitne haubice. Ljubo kao glavni miješač smole, ja kao organizator i nalivač smole i ostalih dijelova u bazu topa. Kako smo ovo radili u zimskom periodu, te kako je Ljubo uvijek direktno u smolu prije nalijevanja dodao prah gize, onda se  vrijeme stvrdnjavanja poliesterske smole može produžiti i do par sati, a čak i do 24hr. Upravo radi korištenja ove tehnike i direktnog dodavanja metalnog praha i praha kristala u smjesu smole prilikom miješanja (prvo se miješa čista smola s aktivatorom, zatim se miješa s metalom i kristalom, te se nakon toga kao gusta crna tekučina ulijeva u bazu haubice) koristili smo malo veći omjer aktivatora, odnosno težili smo da bude oko 3-3.5%. Inače je dovoljno 1.5-2% u normalnim uvjetima. Iskusni Ljubo je samo uz korištenje prazne injekcije/šprice ubrizgavao pravu količinu aktivatora. Rezultat je ispao fanatastičan. Baza haubice se stvrdla kako treba, nije bila 'gnjecava' ili ljepljiva niti je napukla usljed velike topline.

Rezultat je jedna od najtežih, najjačih, najlipših i sve nešto naj, naj, haubica koje smo napravili. U usporedbi s mojim prvim chembusterom djuluje čak energetski jače iako ima samo jednu cijev. Razlog ovome je orgonitna baza haubice koja je napravljena od nano-praha metala i kristala uz dodatak krupnih dijelova. Ovakva baza ima veliku mogućnost prerade štetnih zračenja, naročito štetnog EM zračenja od strujnih vodova, zračenja satelita, mobitela, WiFi rutera i svega ostalog što zagađuje eter, a naročito je pogodna za 'hvatanje' i preradu visokih frekvencija, radi svog sitnog kompozitnog materijala.

Da podsjetim, visoke frekvencije rabi svako mikrovalno zračenje, odnosno 90% današnjeg EM zagađenja od 'digitalne komunikacijske tehnologije' (mobiteli, ruteri), koje u biti nije ništa drugo nego zračenje kojim se kontrolira um, svijest, ponašanje i zdravlje svih ljudi koji žive u takvoj elektromagnetskoj juhi. Bar je takva intencija kontrolora sistema koji su instalirali sve te tornjeve smrti na naše zgrade, a nas učinili ovisnim o mobitelima i ostalim 'tech-gadgetima' koje emitiraju i koriste te frekvencije.

I dan danas (pišem ovo ljeta zemaljskog 2019.g.), naj-hexa haubica u suradnji s jednom specijalnom malom crnom maslinom čuva okoliš i ljude od svega štetnog što leti eterom u blizini.