28.05.2016 - Giftanje Perjasice

mt_ignoreKoristeći 'prazni hod' ljeta ove 2019. godine, sortiram svoju arhivu mojih orgonitnih poduhvata i naiđoh na ovaj tekst i slike koji evo stavljam na 'glavni zid' mog malog bloga jer vrijedi možda upozoriti na nešto što se događa/dogodilo se u trokutu od Slunja do Karlovca i Siska:

Čudnim obratom sudbine, te godine zemaljske 2016-e, našao sam se na području Perjasice, malog sela podno Barilovića, ispod Karlovca, u blizini svete rijeke Korane. U tom području u zadnjem insceniranom ratu u režiji velikih kontrolora u sjeni, davne 91' godine, tu je bila crta razgraničenja. I dan danas na tom području su velike površine nepristupačne radi mina, a i one očišćene su uvijek sumnjive. Kao jedan Dalmatinac meni je bilo vrlo facinantno vidjeti svu tu šumu, te brijegove i doline, nevjerovatna ljepota koja oduzima dah. Ne mogu vjerovati  da se tu vodio krvavi rat i to ne samo ovaj najnoviji, nego više ratova i sukoba kroz jedan duži povijesni period (stradanja u Drugom svjetskom ratu, vojna krajina u obrani protiv Turaka i tako dalje).

Moji svjetlosni prijatelji su mi skrenuli pažnju da su u ovom području živjeli Kelti i stvarno vrlo često u ovom kraju možete i danas sresti prekrasne ljude crvene/žute kose i dlake na tijelu, očigledno potomci starih Keltskih plemena. Ovo područje je energetski vrlo jako, smješteno uz moćne rijeke kao što su Korana, Mrežnica i Dobra, smješteno uz razne manje i veće piramidalne planine, omeđenu Plitvicama, Malom kapelom i Klekom s juga te bogatu s raznim špiljama i podzemnim rezervoarima vode. Stoga ne čudi da su mračnjaci ovdje podigli vojne baze i poligone (Slunj, Udbina, hrvatska verzija HAARP postrojenja kraj Siska), te da su na ovom području bila izuzetno teška stradanja kroz dugi niz ratova koja su namjerno izazvana kako bi se jaka energija majke Zemlje na ovom području prigušila ili iskrivila.

I dan danas (pišem ovo godine zemaljske 2019) kroz čitav ovaj kraj odjekuju eksplozije s testnih gađanja na slunjskom poligonu, a zrakom nerijetko kruže vojni avioni i helikopteri kao da još uvijek traje neki rat!? Pitam se jeli razumno da je vojni poligon u Slunju smješten upravo na području u kojem izvire Mrežnica i koji u svom podzemlju ima dosta rijeka ponornica (npr. Dretulja). Sve ove rijeke su pravo naše bogatstvo, čista voda je dar naših predaka koji su se trudili očuvati to bogatstvo za nas, te dar naše majke Zemlje.

Zar smo toliko nerazumni da uništimo ovo neprocjenjivo vodno bogatstvo ispaljujući testne granate koje su često pune radioaktivnog osiromašenog urana?

Zar smo toliko nerazumni da gradimo opskurne male, te apsolutno nekorisne i neefikasne hidrocentrale na rijekama i tako uništavamo prirodni tok života ovih rijeka, žila kucavica, nositeljica života smještenih u srcu Hrvatske?

Zar smo toliko nerazumni da nemilosrdno sječemo šumu i za sitniš rasprodajemo naša stara stabla kao da smo opsjednuti ludilom i demoliramo sofisticirani svemirski brod (Zemlju) kojim letimo svemirom da bi mogli napraviti komad namještaja (svatko u ovom kraju danas može posvjedočiti ogromnom broju tegljača koji nemilosrdno svaki dan odvlače na tisuće tona najboljih i najjačih primjeraka stabala)?

Očigledno da su sve ovo posljedice djelovanja nerazumnih i mračnih sila kojima nije svrha dobrobit Zemlje i ljudi na njoj, već neki opskurni ciljevi, samo njima poznati.

Upravo zbog toga, osjetio sam poriv da giftam jedno posebno malo brdo na ovom području, mislim da se brdo zove Unjka. I tako sam krenuo od seoskog puta kroz šumu i visoku travu, s svjetlom intencijom u svom umu i naprtnjačom punom orgonita. Došavši na vrh brda ugledao sam lovačku kučicu, te se uspeo na nju i shvatio da je ovo malo brdo dominatno u okolici, odnosno najviše u radijusu od par desetaka kilometara. Kasnije sam u okolici otkrio kanale, odnosno najvjerovatnije rovove iz Domovniskog rata. Kasnije sam u priči s par mještana saznao da su Srbi grčevito držali ovu pozciju i nisu se imali namjeru predavati ni kad je akcija Oluja skoro završila i da je bio potreban specijalan angažman snaga HV-a da se ovaj dio teritorija oslobodi. Ljepota ovog malog brda koje je tada s zapadne strane još imalo oznake da je minirano je skrivala užasne ratne priče.

Međutim, u daljnjim razgovorima s starim mještanima doznao sam pravu snagu i ljepotu ovog kraja i ljudi koji su tamo živjeli koji su se uglavnom bavili stočarstvom. Živjeli su u miru, slozi, zajedništvu i može se reći obilju, iako je svatko naporno radio, uvijek se imalo na stolu. Snaga uma, snaga tijela i veselje je ono što je krasilo ljude ovog kraja. Život na čistom zraku, s čistom vodom i šumom prepunom života je jednostavno odgajao svjesne i jake ljude.

Moji orgoniti koje sam ostavio na ovom brdu imaju cilj da obrišu stare rane i traume i otvore prostor za nove ideje, nove vizije, novi život te da u suradnji s dobrim duhovima prirode i šume vrate staru slavu ovom kraju, vrate dobre ljude čista srca u ovaj raj na zemlji, koji će znati cijeniti svako stablo, svaku rijeku, svaki potok, svaku pticu, svaki udah svetog čistog zraka koji se na ovom prostoru još uvijek može udahnuti i doživjeti.

(prva slika djelomice otkriva snagu i ljepotu Korane - slikano s mosta u Bariloviću)

Tags: orgoniti, chembuster