This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Moji Orgoniti
Rađeni u svrhu širenja svjetla, ljubavi i mira, mali orgoniti pomažu čovjeku da opet pronađe svoje srce, svoju svrhu, svoj put. Od 2012.g. pa sve do sada, radim orgonite. To je moja strast, to sam ja. Kako se energije sve više ubrzavaju, vremena je sve manje, stoga nisam bio ažuran u objavi slika svojih orgonita. A možda je to i bio razlog radi kojega sam počeo s ovim svojim blogom, da širim svjetlo, da i druge pokrenem, potaknem, uveselim.
Iako rađeni prije dosta godina i dalje nose isto svjetlo, stoga sad koristim svaki dio vremena kako bih ažurirao ovaj blog i objavio stare slike mojih orgonita.
Nabavio sam fine staklene vazice i špice citrina i dao sam si truda da napravim tri HHG, jedan TB i da umijesim 6 epoksidnih botunčića. Ovaj put sam koristio silikonski kalup za epoksidne botune. A šečerne orgonite sam fino premazao epoksidom i moram priznati da je ovo najbolji premaz za šečerne orgonite koji im jamči dugovječnost, a i estetski su lijepi. Nažalost botuni su preveliki za mobitele, ali ja sam ipak jednog nalijepio na svoj, nije me briga, a druge botune sam raspodijelio po ruterima, televizijama, računalima, monitorima (zalijepio ih s dvostranom ljepljivom trakom).
Bojanje orgonita:
Ovdje sam prvi put iskoristio i prehrambenu boju za bojanje orgonita (crvena za crvene botune). Jednostavno se u epoksidnu mješavinu prije mješanja stavi par kapi tekuće prehrambene boje i nakon miješanja epoksidna smola fino poprimi tu boju. Epoksidna smola je zahvalna jer dobro 'prima' ove prehrambene boje, međutim poliesterske smole se teško bojaju s prehrambenim bojama, ali ima par trikova:
žuto: kurkuma, šafran crveno: mljevena paprika, bakar u prahu plavo/zeleno: modra galica, bakar u prahu (ako dulje stoji u smoli) crno/smedje: mljevena kava bijelo: dobio sam bijelo sa usitnjenom kamenom soli super su kvarcni pjesci u bojama
Opis (s lijeva):
Prvi HHG: citrin špica s ogromnim crvenim jaspisom u pozadini, optočen s malim jaspisima, gore je mesing i bakar piljevina, a dole svega pomalo, s dodatkom aromatske mješavine, korijandera, koromača, anisa, mente, nevena i ko zna čega sve ne (ovi dodaci su i u ostalim primjercima).
Drug HHGi: citrin špica s lavanda kvarcom, viri iz srca, srce (bar se meni čini kao srce ) je optočeno komadićima rozakvarca, a vanjski krug s rozakvarcom i ametistom.
Treći HHG: citrin špica s ogromnim amazonitom u pozadini i optočen s malim amazonitima, komadići rozakvarca unutra još
Šečerni (66): 13 HHG, 6 large TB, 15 medium TB, 29 mini TB, 2 BC, 1 podložak
Poliesterski (0):
Epoksidni (0):
Total (66): 13 HHG, 50TB, 2 BC, 1 podložak
Gifted (27): 18 mini TB, 9 TB
Napokon sam se odlučio na korištenje epoksidne i poliesterske smole u izradi orgonita, dvije 'plastične' smole čija su isparavanja dosta toksična. Epoksid manje smrdi, ali isto zahtijeva rukavice i mjere opreza jer ima toksične komponente, dok poliesterska smola smrdi nemilosrdno i nakon par sedmica od stvrdnjavanja i obavezno se treba s njom raditi na otvorenom. Bez obzira na sve, glavobolja je zajamčena.
Prednost ovih smola nad šečernim orgonitima je ipak višestruka:
Jednostavnije se i brže spravlja
Smola je skoro neljepljiva i tekuća netom nakon aktiviranja stoga lakše popunjava praznine između metala u orgonitu i lakše se s njom radi
Kad se jednom stisne, može izdržati skoro sve temperature i atomsferske utjecaje, s tim da je epoksid puno bolji.
Jače stiska kristale unutar orgonita što jamči jači piezoelektrični efekt
Nedostaci:
Treba biti oprezan u radu s ovim smolama radi toksičnosti istih. Uvijek treba raditi na otvorenom. Za one orgonite koji zahtijevaju dosta minucioznog posla (medaljoni, botunčići i slično) bolje je koristiti epoksid jer i aktivirani epoksid malo smrdi i isparava za razliku od poliestera koji žestoko emitira smrad koji odmah puca u glavu.
Epoksidni orgoniti nakon stvrdnjavanja više ne polimeriziraju i ne emitiraju nikakav miris. Međutim, poliesterski orgoniti i nakon mjesec dana nakon stvrdnjavanja mogu i dalje smrditi, stoga orgonite treba dobro provjeriti prije upotrebe u kući.
Poliesterska smola je dosta krta i neotporna na udarce pa lako puca pri padu.
Poliesterska dođe oko 30Kn/litra, a epoksidna oko 150-200Kn/litra, stoga su dosta skuplji izbor nego šečer.
Treba biti posebno oprezan u izboru kalupa za orgonite. Ovo naročito vrijedi za epoksidne smole koje se fino 'hvataju' za sve vrste materijala. Poliesterska smola s druge strane ima kontrakciju i do 7% usljed stvrdnjavanja, stoga relativno lako izlazi iz svih kalupa. Da se doskoči ovome koriste se razni podmazivači (npr. silikonski sprej, WD40 i slično), ali najbolje je korsititi meke silikonske kalupe za led ili za kolače. Ovi kalupi jesu skupi, ali su dugotrajni, ne trebaju neko održavanje, a orgoniti iz njih izlaze bez problema.
Način pripreme smole
Epoksidna smola najčešće dolazi u dvije kantice s dvije komponente: A i B, koje se miješaju u omjeru 1:2. Znači stavi se recimo 1dcl A komponente i 2dcl B komponente, zatim se sve dobro promiješa i lijeva. Miješanje je dosta važno jer se ovime pokreće kemijska reakcija aktiviranja smole. Stoga ja katkad miješam i minutu i više. Prije stvrdnjavanja imate otprilike od 20minuta pa više, što ovisi o okolonoj temperaturi. Ljeti ide brže, a zimi hladnije. Epoksidu obično treba puno više da se stvrdne, čak i 24 sata. Poliester katkad bude gotov i nakon jednog sata. Prilikom stvrdnjavanja smjesa se dosta grije, stoga treba biti oprezan u izboru kalupa da se stijenke kalupa jednostavno ne rastope.
Poliesterska smola se aktivira tzv. katalizatorom ili aktivatorom u omjeru od 1-2%. Obično se ljeti stavlja manje katalizatora, a zimi više. Miješa se sve dok smola ne poprimi malo zelenkasto-sivu boju, tada znači da se aktivirala (bar moja vrsta smole, koja inače dolazi plava, ali nakon stvrdnjavanja bude transparentna). Ne smije se pretjerati s stavljanjem katalizatora jer prilikom stvrdnjavanja poliester može popucati što i nije neka tragedija za orgonit, ali ne izgleda lijepo. Početnicima preporučam nabavu precizne vage i miješanje malih količina smole prije nego što se stekne iskustvo. Ja danas obično umiješam u plastičnu posudu pola litre ili 6dcl i ulijem jednu mjericu katalizatora (čep) koji je otprilike od 9ml, što daje točno 1.5% i to zasad fino funkcionira.
Za miješanje koristim plastične mjerice za kuhinju od pola litre i manje. Imam odvojene mjerice za epoksid i poliester. Jednom kad se epoksid stvrdne tad ga je skoro nemoguće odvojiti od plastične posude, dok se poliester nakon dan dva može laganim tuckanjem izbaciti iz mjerice. Stoga uvijek prilikom spravljanja orgonita osigurajte rezervni kalup gdje ćete izliti višak smole da ne ostane bezveze u vašim mjericama.
Miješam plastičnim žlicama, a katkad i drvenim štapićima. Koristim obavezno latex rukavice, jer se smola uvijek nekako nađe na prstima i teško ju je oprati- Ne koristim maske jer s poliesterom radim na otvorenom, a s epoksidom u sobi, ali pošto on ne smrdi kao poliester to mogu si priuštiti.
Upgrade BC-a
Prije skoro više od mjesec dana sam napravio mini broadcaster za u auto (prva slika), međutim nikako nisam bio zadovoljan radom, stoga sam ga malo pojačao s epoksidnim "omotačem", jednostavno sam ga uvalio u čašu, stavio epoksidne smole i mesing piljevine i još malo kristala (ametista). Međutim, bio sam vrlo naivan kad sam očekivao da ću ga moći izvaditi iz čaše, stoga sam čašu morao razbiti čekičem što se pokazalo vrlo mukotrpnim poslom.
Nadalje, htio sam točno pogoditi frekvencije od 15Hz i 528Hz, ali nikako nisam mogao to točno pogoditi, naime timer 555 koji daje frekvenciju ovisi o visini napona napajanja, a u autu je napon sve samo ne 12V kako sam pretpostavljao. Naime čim se upali motor počne raditi dinamo na 14V kako bi punio bateriju tijekom vožnje. Stoga sam zakomplicirao sklop maksimlano kako bi osigurao stabilitet frekvencije (zadnja slika).
I dan danas imam ovaj BC u autu i uspješno širim harmoniju ulicama Splita, ali s drukčijim zaperom jer se ovaj s sheme pokazao nestabilan, naime, morao sam spojiti potrošač na zavojnicu kako bih 'ukrotio' povratne naponske impusle (BEMF) koji su jednostavno pregarali FET.
Druga i treća dvije slika pokazuju neuspješni (ili pretjerano uspješan) spoj epoksidne smole i kalupa u obliku seta za tempera boje.
