Izrada uKSGeneratora

12 January 2013.

uKSGenerator je uređaj za pravljenje ionsko-koloidnog srebra (skraćeno cs ili jednostavno koloidno srebro). Osnovni i najbitniji dio ovog uređaja je ograničavač struje koji limitira struju na određenu vrijednost kroz srebrne elektrode koje se koriste kod elektrolize odnosno spravljanja cs-a. Ograničavanje struje je bitno ukoliko se želi dobiti kvalitetna otopina cs-a s velikom koncentracijom iona srebra koji su aktivni elementi, te ukoliko se želi smanjiti nepotrebna potrošnja srebra (otkidanje većih dijelova elektroda usljed velike struje) s srebrenih elektroda. Maksimalna vrijednost struje ovisi o dimenzijama elektroda i spremnika u kojem se vrši elektroliza i može se računski odrediti. Više o teoriji spravljanja cs-a ovdje.

Međutim, u praksi se pokazalo da se kvalitetnije otopine cs-a s velikim udiom srebrenih iona (većim parts per milion - ppm) mogu dobiti ako se prilikom procesa elektrolize koristi miješalica koja konstantno ili uz manje prekide miješa otopinu te ako se koristi tehnika promjene polariteta elektroda. Ove dvije tehnike omogućavaju dugotrajniji postupak elektrolize, a samim tim i veću postignutu koncetraciju srebrnih iona bez štetnih nuspojava (otkinuti veliki dijelovi elektroda). Naime usljed miješanja i promjene polariteta elektroda, smanjuje se postotak rekombiniranih kationa (pozitivno nabijen ion) i aniona (negativno nabijen ion) na elektrodama koji su u biti neželjeni nusprodukt ovog procesa jer sami nabijeni srebreni ioni su u principu glavni aktivni dio ionsko-koloidnog srebra.

Nakon skoro tri godine 'zabavljanja' s raznim spravicama (vidi CS generator I i CS generator II) za spravljanje koloidnog srebra (od 2010.g.) napokon sam odlučio napraviti 'pravi' uređaj za generiranje koloidnog srebra koji bi osim samog ograničavaća struje imao i automatsko isključivanje nakon zadanog perioda, mjerenje struje (ampermetar), kontrolu motora miješalice, promjenu polariteta te bi sve podatke prikazivao korisniku na neki pregledni način (LCD ekran), ukratko cijeli paket opreme. Za ovaj zadatak opet sam izabrao mikrokontroler ATMEGA48 od Atmela, stoga je i logično da se uređaj zove Mikro Generator Koloidnog Srebra ili uKSGenerator.  Mogu reći da je projekt uZappera bio vježba i 'zagrijavanje' za ovaj projekt koji koristi veliku većinu ogromnih mogućnosti ovog mikrokontrolera. uKSGenerator sam isto kao i uZapper napravio radi svog užitka i 'potjere' za savršenstvom, ali smatram da se svako znanje, otkriće i iskustvo koje može promoći drugima mora nesebično dijeliti, stoga ću ovdje izložiti sve pojedinosti izrade uKSGeneratora kako bi i drugi mogli imati koristi od ovog mog projekta.

uKSGenerator u akciji

Međutim poučen iskustvom shvatio sam da je uKSGenerator preskup i prekompliciran za većinu ljudi kojima je dovoljno da imaju ikakav sklop za spravljanje koloidnog srebra, a koji će opet kvalitetno odraditi svoj osnovni zadatak. Stoga mi nije bio problem da konstruiram još dvije jednostavnije verzija uKSGeneratora:

Light uKSGenerator ima iste funkcije kao i veći brat, ali nema LCD ekran i nema automatsko isključivanje nakon određenog perioda. Koristi istu mehaniku miješalice kao i uKSGenerator. Zbog jednostavnosti i manjeg broja dijelova, elektronika je skoro dvaput jeftinija, a ima skoro istu funkcionalnost kao i uKSGenerator.

Mini uKSGenerator je u biti samo ograničavač struje koji korisniku omogućava da sam odredi maksimalnu struju elektrolize i tako sam sebi na jeftin način pripremi otopinu koloidnog srebra.

U daljnjem tekstu ću opisati kako izraditi sve ove uređaje, međutim, za one koji nisu vični elektronici ostavljam mogućnost da me kontaktiraju na email (vidi dolje) radi eventualnih pitanja ili nabave gotovih sklopova za izradu koloidnog srebra.

Sadržaj teksta:

1. Svojstva uKSGeneratora
2. Ulazni naponski moduli
3. Temelj: LM317LZ kao ograničavač struje
4. Mjerenje struje s ATMEGA48
5. Upravljanje LCD-om
6. Opis programa uKSGeneratora
7. Izrada uKSGeneratora
8. Izrada Light uKSGeneratora
9. Izrada Mini uKSGeneratora

Svojstva uKSGeneratora

uKSGenerator ima sljedeća svojstva:

• upravljan je mikrokontrolerom (ATMEGA48), što osigurava preciznost i dugotrajnost uređaja
• ima ograničivač maksimalne struje s rasponom od 1mA-10mA
• radi s maksimalnim naponom na elektrodama od 27V
• spremnik je kapaciteta 2.5 litre
• ugrađen je mjerač struje s preciznošću od 0.01mA ili 10uA, a mjernim rasponom od 0mA-10mA
• vrši promjenu polariteta elektroda svakih 4 minute
• upravlja motornom miješalicom na način da ista radi 2 minute, s 1 minutom pauze
• nakon procesa spravljanja koloidnog srebra automatski se gasi nakon zadanog perioda. Vrijeme spravljanja se namješta u koracima od 30min: od 30min do 24hr.
• u slučaju naprasnog prekida procesa (npr. u slučaju kratkotrajnog nestanka struje), nakon 20 sekundi nakon dolaska napajanja, automatski nastavlja proces spravljanja koloidnog srebra
• svi podaci o procesu elektrolize, vrijeme do kraja procesa i trenutna struja se prikazuju na LCD ekranu
• ima power save mode LCD ekrana u kojem se nakon 4 minute neaktivnosti gasi LCD ekran. Pritisak na bilo koju tipku aktivira ekran

uKSGenerator se sastoji od sljedećih modula:

• mikrokontrolera ATMEGA48 na 4Mhz koji kontrolira cijelim sustavom
• naponske regulacije koja od ulaznih 12V izvodi dodatna četiri izvora napajanja za razne module sustava
• kontrole LCD displaya s 4 bitnom data sabirnicom, 3 linijskom kontrolnom sabirnicom, te upravljanja isključivanja/uključivanja pozadinske rasvjete LCD za power save mode (backlight LED)
• regulacija i namještanje maksimalne struje elektrolize s LM317LZ
• mjerenje struje pomoću analogno digitalnog pretvarača (ADC) koji je sastavni dio mikrokontrolera ATMEGA48
• kontrola motora (uključivanje i isključivanje)
• kontrola releja za promjenu polariteta elektroda
• timer funkcija, automatsko isključivanje nakon zadanog perioda i automatsko nastavljanje procesa elektrolize usljed kratkotrajnih nestanaka struje
• mehaničkog dijela: motor miješalice s postoljem

Program za uKSGenerator je pisan u assembleru za ATMEL mikrokontrolere. Glavne karakteristike programa su:

• glavna kontrolna petlja koja se izvršava svake sekunde: odbrojava do kraja procesa, vrši očitanje struje s ADC pretvaračem, osvježava ispis na LCD ekranu, te ostalo
• input interrupt handleri: na svaki pritisak tipke, ATMEGA izvršava interrupt rutinu i obrađuje korisnikov input (npr. povećanje timera za 30min)
• stanja: uKSGenerator radi kao state mašina, stoga ima ukupno 7 stanja, te jasna pravila i redosljed prelaska iz pojedinih stanja.

Ulazni naponski moduli

uKSGenerator koristi 12V istosmjerni napon dobiven iz AC/DC adaptera kao izvor napajanja. Napon od 12V se konvertira u četiri razna naponska modula, dok se samih 12V koristi samo na dva mjesta: za crveni LED indikator koji označava da je sklop uključen te za napajanje FET drivera UCC27324 koji se koristi za kontrolu FET tranzistora (o ovome više riječi kasnije). Glavna četiri naponska modula:

• Vcc 5V TTL modul služi za napajanje ATMEGA48, za napajanje LCD ekrana i pozadinske rasvjete LCD ekrana, za napajanje ADC sklopa unutar ATMEGE48 (pin 20 - AVCC), te za napajanje releja koji se koristi za promjenu polariteta elektroda. Pošto je za ovo potrebna preciznost napona i malo više struje logičan (i ekonomičan) izbor je bio standardni naponski regulator 7805 koji ulaznih 12V konvertira u 5V. S eventualnih par stotina miliampera struje, disipacija snage na ovom IC-u ostaje relativno mala, stoga se vrlo malo grije, ergo nema hladnjak.
• Vref 2.048V ADC referentni napon služi za ADC pretvarač unutar ATMEGE48 (pin 21-Aref). Referentni napon se koristi prilikom izračuna digitalne vrijednosti analognog naponskog signala koji ADC pretvarač mjeri s tim da je maksimalna vrijednost ADC konverzije 1024 (2^10) što odgovara ulaznom naponskom signalu koji je jednak Vref ili veći. Odabir Vref se vrši kao kompromis između željene preciznosti skale ili opsega koji se želi mjeriti te zahtjeva da konverzija u digitalnu vrijednost bude što lakša i brža. Više o ovome u poglavlju o mjerenju struje. Ovdje sam koristio LM317LZ zajedno s preciznim višeokretanjim trimerom s kojim se vrlo precizno i stabilno može namjestiti tražena vrijednost. Iako se čini dosta nezgrapno rješenje, pokazalo se veoma pouzdano, a kad sam kalibirirao dobivene vrijednosti s pravim ampermetrom, odstupanja su bila  unutar par uA što je za ovaj sklop više nego dovoljna preciznost. Skuplja i bolja alternativa je korištenje pravih izvora referentnog napona.
• Vmotor 1.2-7V se koristi za pogon motora miješalice. Koristim 3V motor koji vuče nekih 50mA u praznom hodu. Za dobivanje ovog napona koristim jači model naponskog regulatora LM317 (bez sufiksa) koji može izgurati i do 1.5A struje, a trimerom sam sebi ostavio mogućnost da malo još usporim ili pak ubrzam motor od nazivnih 3V na koji standardno namještam ovaj napon. Isto tako u mogućnosti sam fino podesiti napon ako u budućnosti budem koristio i neki drugi tip DC motora. LM317 se grije, ali neznatno, stoga ga isto stavljam bez hladnjaka.
• Vel 30V se koristi za napajanje elektroda prilikom same elektrolize. Praksa je pokazala da je bolje imati što veći startni napon elektrolize, kako i zbog brzine procesa, ali i zbog same veličine spremnika. Stoga ja koristim klasični naponski multiplikator (voltage doubler) temeljen na timeru 555 koji bi ulazni napon od 12V trebao povećati za tri puta (36V), međutim zbog raznih gubitaka, a i opterećanja zbog struje elektrolize, na izlazu dobivam oko 30V, što je sasvim ok. 555-ica radi na oko 20Khz. Dana shema je standardna shema tzv. voltage doublera koja se može naći svugdje po internetu.

Schema svih glavnih naponskih modula uKSGeneratora (klikni za veću sliku)

Temelj: LM317LZ kao ograničavač struje

LM317 je naponski regulator predviđen da daje od 1.25V do 37V stabiliziranog napona na izlazu neovisno o opterećenju (loadu). Osim kao regulator napona, može se koristiti i kao precizni regulator (ograničavać) struje, što je za primjenu u sklopu za izradu koloidnog srebra i najbitnije. Regulator radi u 'float' načinu rada, tj. vidi samo razliku napona između ulaza i izlaza koja ne smije biti veća od 40V i ne zahtijeva nikakvo posebno napajanje. Princip rada se temelji na tzv. referentom naponu koji između izlaznog pina (Vout) i adjustment pina (ADJ) uvijek iznosi 1.25V. Ima termalnu regulaciju stoga vrlo malo ovisi o promjenama temperature okoline (za razliku od svog rođaka LM334).

Podvarijante LM317:

• LM317 (ili LM317T) koji može regulirati struje i do 1.5A, ali je vrlo neprecizan kod malih struja te praktički nije u stanju precizno regulirati struje ispod 10mA. Obično dolazi u TO-220 kučištu.
• LM317LZ koji može regulirati do maksimalno 100mA, dolazi najčešće u TO-92 kučištu, a dovoljno je precizan i osjetljiv za regulaciju struja reda veličine par miliampera. Ovaj model isključivo koristim u sklopovima za spravljanje koloidnog srebra upravo zbog svoje preciznosti s malim strujama.

Lijevo je LM317 u TO-220 kučištu, desno slabija inačica LM317LZ u TO-92 kučištu. Iz ove 'front-view' perspektive, pinovi na obe verzije s lijeva na desno su: ADJ, Vout, Vin

LM317LZ kao naponski regulator

Naponski regulator u biti predstavlja izvor konstatnog napona koji će biti  konstantan i stabilan bez obzira koliko struje 'vuče' potrošač. Na primjer ako LM317 namjestimo da daje konstatno 5V, a potrošač je otpor od 10K onda će LM317 regulirati struju kroz potrošač na 0.5mA kako bi održao 5V na njemu:

U=I*R -> 5V = 0.0005A * 10000 = 5V.

Ako se otpor potrošača smanji na recimo 1K, onda će LM317 dati veću struju kako bi održao napon od 5V:

I=U/R -> 5V/1K = 5mA.

Kao naponski regulatori najčešće se koriste fiksni naponski regulatori serije 78xx. Npr. 7805 se koristi za generiranje stabilnog napona od 5V s tim da se vrijednost izlaznog napona od 5V ne može mijenjati. Prednost LM317 je što se ovaj napon može mijenjati s potenciometrom i što je sam pad napona i disipacija snage na LM317 nešto manja nego kod 7805 ili bilo kojeg naponskog regulatora 78xx serije

LM317LZ kao naponski regulator se najčešće spaja po donjoj shemi:

LM317 kao naponski regulator

S tim da se vrijednosti R1 i R2 (trimer) određuju po formuli:

Vout = Vref(1+R2/R1) + Iadj*R2

pošto je Iadj (struja iz ADJ pina) relativno mala, formula se može aproksimirati na način da se Iadj*R2 izbaci iz formule stoga imamo:

Vout = Vref(1+R2/R1)

S tim da je Vref=1.25V uvijek. Primjer: ako se uzme R1=1K, a R2=5K potenciometar, onda se napon može regulirati od

Vout(min)=Vref(1+0/R1) = Vref=1.25V,

do

Vout(max) = Vref(1+5K/1K) = 1.25*6=7.5V.

U praksi ja obično stavljam R1=1K kako bih minimizirao potrošnju struje regulacijskog sklopa (1.6mA u 'praznom hodu' bez spojenog potrošača). Sam pad napona na LM317 (između Vout i Vin) se kreće oko 1.5V s vrijednostima Vin od 12-30V. Ulazni i izlazni kondenzatori su uvijek dobrodošli (nisu nužni) radi dodatne stabilizacije izlaznog napona. Obično na ulazu stavljam 100nF, a na izlazu od 1uF do 4.7uF.

LM317LZ kao ograničavač struje

Strujni regulator predstavlja izvor konstatne struje bez obzira na otpor (load) potrošača (idealno). Analogno kao u prethodnom slučaju, strujni regulator će promjenu otpora potrošača pokušati kompenzirati promjenom izlaznog napona kako bi struja kroz potrošača ostala konstantna. Ovdje ipak treba uočiti da regulacija struje ipak ovisi u ulaznom naponu i vrijednosti otpora potrošača na način da kod velikih vrijednosti otpora potrošača struja kroz potrošač ovisi o maksimalnom izlaznom naponu koji LM317 može dati, dok se regulacija struja uključuje tek kod manjih vrijednosti otpora, stoga je možda pravilinije govoriti o ograničavaču maksimalne struje nego o izvoru konstatne struje, što je za našu priču o izradi koloidnog srebra i najbitnije.

Primjer: ako se LM317 namjesti da daje maksimalnu struju od 1.25mA s ulaznim naponom Vin=12V, te ako potrošač ima otpor od 50K,onda će struja kroz potrošač Ip biti:

Ip=(12V-1.5V)/50K=0.2mA.

Gdje je 1.5V pad napona na LM317. Znači iako je LM317 namješten da daje 1.25mA on ovo neće biti u stanju jer potrošač ima preveliki otpor, stoga LM317 reagira na način da daje masksimalni mogući napon na izlazu koji može, a to je u biti cijeli ulazni napon minus pad napona na samoj LM317-ici. Ako otpor potrošača padne na recimo 1K, onda će LM317 reagirati na način da smanji izlazni napon kako bi održao struju točno na 1.25mA:

Vout=1.25mA*1K=1.25V.

Ovo se upravo događa u procesu spravljanja koloidnog srebra kad je otopina (destilirana voda) na početku procesa u biti skoro nevodljiva i predstavlja ogroman otpor, stoga LM317 na svom izlazu daje maksimalni mogući napon (u ovom slučaju 12V-1.5V=10.5V, dok pri kraju procesa kad vodljivost otopine koloidnog srebra postaje veća (koncentracija iona je veća) otpor otopine pada na niske vrijednosti, stoga LM317 smanjuje izlazni napon kako bi ograničio struju kroz otopinu,  u ovom slučaju izlazni napon (napon na elektrodama) će pasti na oko 1.25V.

LM317LZ kao ograničavač struje se najčešće spaja po donjoj shemi:

LM317 kao ograničavač struje: otpor R određuje maksimalnu struju potrošača

Otpornik R između Vout i ADJ određuje maksimalnu vrijednost struje potrošača Ip po formuli:

Ip = Vref/R=1.25V/R

Npr: ako želimo ograničiti struju na 2mA onda odredimo R =1.25V/0.002A = 625Ohm

Po gornjoj shemi LM317LZ teoretski može regulirati struju od minimalno 1.25mA pa sve do 100mA. Međutim, LM317LZ specificira tzv. minimalnu operativnu struju, odnosno minimalnu struju kroz potrošač (load) kod koje je regulacija aktivna. Ova vrijednost osim samog otpora potrošača, ovisi i o ulaznom naponu odnosno  razlici Vin-Vout (vidi donji graf).

Minimalna struja koju LM317LZ može davati je 1.25mA do Vin=15V, a kasnije s rastom Vin i ova vrijednost raste linearno, kao što se vidi iz grafa.

Kod većih iznosa ulaznog napona, vrijednost minimalne operativne struje se povećava, tako npr. kod Vin=30V, LM317LZ ne može davati struju ispod 1.6mA. Pošto je područje od 1-2mA možda najviše u upotrebi kod uređaja za spravljanje koloidnog srebra, ovaj limitirajući faktor sam zaobišao na način da umjetno povećam potrošnju potrošača, odnosno izlaznu struju s Vout pina i da omogućim regulaciju struje i do 0.66mA (kad je Vin=12V) te oko 0.95mA (kad je Vin=30V). Ovo sam ostvario na način da na Vout direktno spojim otpor prema masi i tako uvijek 'preskočim' minimalnu operativnu struju. Ovo je vrlo nezgrapno rješenje jer se na ovaj otpor bespotrebno gubi struja, ali u konačnici omogućava finu regulaciju struje i do vrlo niskih 0.66mA, te ne remeti proces ograničavanja struje (ne utjeće na razliku potencijala između Vout i ADJ). Koristim 3K za ovu svrhu, stoga shema za preciznu regulaciju struje od nekih 0.66mA pa nadalje izgleda kao na donjoj slici. S tim da valja napomenuti da minimalna struja koja se može regulirati ovisi o ulaznom naponu (veći ulazni napon, veća i minimalna struja).

LM317LZ kao ograničavač struje: otpor R1 određuje maksimalnu struju potrošača, dok R2 snižava mogućnost regulacije i do 0.6mA

Files & links:

• LM317 datasheet
• LM317LZ datasheet
• Current source with LM317
• Current regulators

Mjerenje i regulacija struje s ATMEGA48

ATMEGA48 ima 10-bitni analogno-digitalni pretvarač (ADC) koji očitava napon na svom ulazu (pin 28-PC5) i to reprezentira kao brojku u digitalnom formatu. Minimalna vrijednost 0 odgovara naponskoj razini signala od 0V (masa), a maksimalna vrijednost od 1024 (2^10=1024) odgovara naponu koji je jednak tzv. referentnom naponu Aref koji se može spojiti na tzv. interni referenti izvor napona (bandgap reference voltage) od 1.1V ili se može dovesti s eksternog izvora napajanja na pin 21-Aref.

Formula za dobivanje stvarne mjerene vrijednosti je:

ADC = (Vin*1024)/Vref

- Vin mjereni ulazni napon
- Vref naš referentni napon od 2.048V
- ADC 10 bitna digitalna vrijednost očitanog napona

U uKSGeneratoru sam koristio vanjski izvor napajanja Aref=2.048V radi lakše i brže konverzije očitane vrijednosti jer od matematičkih operacija, ostaje samo množenje ili dijeljenje s 2 što je u assembleru najjednostavnija operacija. Umjesto 2.048V mogao sam odabrati 1.024V ili 4.096V, ali ovu vrijednost sam odabrao i radi preciznosti očitanja.

Očitavanje struje u uKSGeneratoru radi na principu da u krugu u kojem se nalaze elektrode prema masi serijski spojim otpor od 200Ohma i na njemu vršim očitanje napona pomoću ADC pretvarača, te uz upotrebu Ohmovog zakona: I=U/R izračunam stvarnu struju koja teče kroz otopinu koloidnog srebra. Konačna kalkulacija struje koju radim je (2.048v je referentni napon, a 200Ohma je otpor na kojem mjerim napon):

ADC = (Vin*1024)/2.048 => Vin=ADC/500

I = Vin/200 = ADC/100000

Ovo znači da sam opseg (skalu) izmjerene struje uskladio s kombinacijom vrijednosti otpora i referentnog napona da ide od minimalnih I=0A do maksimalnih I=1024/100000=10.24mA. Otpor od 200Ohma sam odabrao na način da pad napona na njemu bude što manji da ne remeti regulaciju struje i proces elektrolize, ali da i dalje ima neki raspon vrijednosti koje ADC može precizno očitati. Najčešće područje rada od 1-3mA se nalazi u nekom rasponu napona od 0.2-0.6V, a referentni napon od 2.048V pruža rezoluciju od oko 0.01V za svaki bit skale ADC-a što je manje nego što sam želio, ali ADC se pokazao kao dorastao ovom izazovu.

Nadalje, ovaj pristup mi je omogućio vrlo laku konverziju i prikaz očitane struje na LCD ekranu jer dobivenu numeričku vrijednost ADC registra samo moram dijeliti s 100 da bih dobio vrijednost struje u miliamperima, a pošto se samo radi o postavljanju decimalne točke skoro nikakva numerička konverzija nije potrebna, a rezultat je očitanje struje uz preciznost u jednu stotinku miliampera ili čak 10uA što je vrlo precizno za ovakav tip uređaja.

Mjerenje struje:

Otpor (R4=200Ohm) na kojem mjerim struju je označen crvenim krugom na donjoj shemi. Paralelno s njim sam dodao i kondezator od 470nF da dodatno stabilizira napon kako usljed pokretanja motora ili svitchanja polariteta ne bi mali naponski spikeovi poremetili očitanje struje. Signal se dovodi direktno na ulaz ADC-a, na pin PC5. Otpor je isto spojen na source od FET-a IRF540 koji služi kao sklopka za paljenje ili gašenje procesa elektrolize. Ni ovo nije najsretnije rješenje, jer N-MOS FET-ovi se obično spajaju u low-side načinu koji diktira da njihov source bude spojen direktno na masu sklopa, ali s obzirom na zanemariv pad napona na otporu R4 ni ovo nije bio problem, FET je uredno otvarao i zatvarao strujni krug elektrolize.

Mjerenje struje elektrolize se vrši očitanjem napona na otporu R4

Polaritet elektroda:

Na gornjoj shemi 8pinski relej mijenja polaritet elektroda, tako da sama shema ne pokazuje precizno što se odvija u strujnom krugu elektrolize jer relej ne prekida nikada strujni krug već samo vrši prespajanje na način da mijenja polaritet elektroda, ali zbog nedostatka boljeg elementa za prikaz na shemi je nacrtana simplificirana verzija.

8 pinski relej mijenja polaritet elektroda. Nabavljen s ebaya.

Polaritet elektroda se inače mijenja s običnim NPN tranzistorom 2N5551 čija je baza preko otpornika od 4.6KOhma (vidi na idućim shemama) spojena direktno na izlaz ATMEGE48.

Regulacija struje:

Namještanje maksimalne struje je poželjno obaviti prije samog procesa elektrolize stoga sam dodao posebnu šesteropolnu sklopku (na shemi označena kao SW_CURR) koja prespaja izlaz s LM317 regulatora struje (i potenciometra od 2KOhma kojim se u biti regulira maksimalna struja) na fiksni otpor od 1KOhma. Znači switchanjem ove sklopke, iz strujnog kruga se izbacuju elektrode, 8 pinski relej i FET IRF540, a maksimalna struja se zatim fino može namještati na fiksnom otporu jer vodljivost same otopine rijetko pada ispod reda veličine 10-ak KOhma, stoga 1KOhm predstavlja dobar izbor. Ovo namještanje se može izvoditi i usred samog procesa elektrolize ili prije procesa, a kako bi ATMEGA mogla detektirati da je korisnik u modu namještanja struje šestopolna sklopka  prespaja masu na ulaz PB0 ATMEGE (koji je inače u internom pull-up modu) čime ATMEGA dobiva signal da zaustavi proces i indicira mod za namještanje struje. U gornjoj shemi, je prikazan sklop u modu namještanja maksimalne struje jer struja prolazi kroz 1KOhm otpor, a ne kroz elektrode.

Programski dio očitanja struje:

ADC unutar ATMEGE48 sam koristio u tzv. single conversion modu u kojem sam inicirao konverziju odnosno sampliranje ulaznog signala, a kad bi sampliranje završilo i očitana digitalna vrijednost bila spremna, ADC bi generirao interrupt, a interrupt rutina je imala jednostavan zadatak da prikaže očitanu digitalnu vrijednost iz ADCL i ADCH registara (low i high byte).

ADCInit: ADC može koristiti bilo koji od ulaza ADC0-ADC5 (ili PC0-PC5) kao ulaz za sampliranje analogne vrijednosti (napona). To se radi u ADMUX registru. Ja sam koristio PC5 ulaz.
ADCConversionComplete: je u biti interrupt rutina koju ADC zove kad je očitanje analogne vrijednosti gotovo. Ova rutina samo naknadno zove rutinu WriteADCData2LCD() kako bi ispisala trenutnu vrijednost struje na LCD ekran
ADCStartSampling: rutina je koju zovem jednom u sekundi, što znači da očitavam struju samo jednom u sekundi. Ona starta ADC konverziju na način da 'enablira' cijeli ADC (bit ADEN) i da postavi bit ADSC na 1
ADCStopSampling: je rutina koja zaustavlja konverziju, nije nužna, jer u single conversion modu ADC nakon jedne konverzija ADC ništa ne radi, ali ja je ipak zovem kad se ADC ne koristi jer na taj način isključujem cijeli ADC.

Upravljanje LCD-om

Za prikaz podataka odlučio sam koristiti LCD s matricom 16x2 karaktera i plavim pozadinskim osvjetljenjem. Upravljanje LCD-om s mikrokontrolerom je vrlo jednostavno, jer LCD moduli već imaju ugrađene svoje vlastite digitalne mikrokontrolere i stoga se cijela operacija zasniva na digitalnoj komunikaciji (postavljanju kontrolnih signala i slanju karaktera preko data sabirinice koji se želi prikazati na LCD-u). Najbolje u cijeloj priči što je ova komunikacija standardizirana, stoga bez obzira na tip LCD modula, svi se pridržavaju tzv. HD44780 standarda stoga se i govori o HD44780 tipu LCD modula.

Za komunikaciju s LCD-om je potrebno koristiti 4-bitnu ili 8-bitnu sabirnicu i tri kontrolne linije: RS, RW i EN. Svi ovi signali su na 5V TTL logici. Ja sam koristio 4 bitnu sabirinicu jer iako je malo kompliciraniji program, manje je žica za lemljenje.

Način spajanja ATMEGE s LCD modulom po HD44780 standardu. Ja sam koristio LCD 16x2 model LCM 1602

Osim ovoga za LCD sam implementirao i napajanje za pozadinsko osvjetljenje (LED dioda), te kontrolu kontrasta. Pošto nisam imao iskustva s LCD-om, kontrola kontrasta mi je zadala najviše muke, jer sam isprve mislio da ne valja LCD modul kada ništa ne prikazuje, međutim tek kad se namjesti kontrast onda se vide karakteri, pa eto da istaknem kao upozorenje onima koji se prvi puta sreću s ovom vrstom LCD modula. Napajanje za pozadinsko osvjetljenje ide preko tranzistorske sklopke (2N5551) kojom u biti nakon 4 minute gasim napajanje pozadinskog osvjetljenja i gasim LCD (svojevrstan power save mode) kako bi sačuvao LCD matricu, jer nema smisla da prilikom procesa spravljanja koloidnog srebra koji može trajati i do 10 sati, LCD ekran non stop radi.

Kontrola pozadinskog osvjetljenja i kontrasta LCD-a

Programski dio:

Samo upravljanje i kontrolu LCD-a neću detaljno opisivati jer postoji na dosta mjesta na netu gotovi libovi i objašnjenja. Najbolje upute za LCD komunikaciju su ovdje: http://www.8052.com/tutlcd. Ja sam za svoje potrebe napravio svoj lib u assembleru za ATMEGU. Ovaj lib koristi još dodatna dva liba:

• lcd.asm - glavni lib za komunikaciju s LCD-om, korišteni pinovi ATMEGE se mogu rekonfigurirati po želji. Ovaj lib sam ja implementirao na osnovu C koda: http://extremeelectronics.co.in/avr-tutorials/using-lcd-module-with-avrs/
• delay.asm - pomoćni lib za delay rutine
• number_conversion.asm - pomoćni lib za konverziju 16 bitne brojke u niz asci karaktera pogodnih za prikaz na LCD-u. Naime, za prikaz neke brojke potrebno je brojku 'rastaviti' na znamenke te svaku znamenku pretvori u ASCII karakter kod i taj kod slati na LCD za prikaz. Ove funkcije su preuzete s adrese: http://www.avr-asm-tutorial.net/avr_en/calc/CONVERT.html

Popis glavnih routina i makroa za pisanje po LCD-u:

Glavni dio koda koji piše trenutnu vrijednost struje na LCD ekran je u WriteADCData2LCD rutini. Ova rutina pretvara vrijednosti ADCH i ADCL registara ADC sklopa u numeričku brojku na način da zove metodu Bin2ToAsc5 iz number_conversion liba, koja prihvaća 16 bitnu vrijednost zapisanu u registrima rBin1L/H koju konvertira u buffer od 5 bytova koji sadrži ASCII kodove (16bitna brojka = 65535 maksimalna vrijednost), a adresa ASCII buffera je određena vrijednošću Z pointera (ZL/H registri). Korištenjem osnovnog API-ja za pisanje po LCD-u (LCDWriteText)  ove brojke se prikazuju na LCD ekran.

Osim ovoga, za prikaz složenijih poruka sam razvio posebni format poruka koji uključuje startne koordinate poruke, a svaka poruka je terminirana nulom (vidi funkciju WriteMsg2LCD). Stoga mi je bilo jednostavno sve poruke zapisati u data dio memorije.

Files & links:

• ST7066U datasheet (kompatabilan HD44780 LCD kontroler)
• Tutorijal za kontrolu LCD modula pomoću mikrokontrolera na 8052.com
• Tutorijal na extremeelectronics

Opis programa uKSGeneratora

Cijeli program uKSGeneratora se zasniva na tzv. event handlerima, odnosno na interrupt rutinama, a glavna petlja programa postavlja ATMEGU u idle sleep mod. Tri glavne interupt rutine su:

• InputPinChange: ovo je interrupt vector PCINT0 na adresi 4, a obrađuje sve ulazne signale ulaznih pinova: timer +, timer -, start/stop, mod za namještanje maksimalne struje.
• MainTimerTimeOut: je timeout interrupt timera1 na adresi 12, a namješten je da se izvršava svake sekunde. Ovdje se nalazi glavna logika programa: odbrojavanje vremena unazad ako je proces aktivan, očitavanje struje, namještanje struje, namještanje timera i prikaz raznih poruka na LCD ekranu, promjena polariteta elektroda i uključivanje/isključivanje motora miješalice.
• ADCConversionComplete: je interrupt koji ADC pretvarač zove kad očita struju, a u biti samo prikazuje očitanu digitalnu vrijednost na LCD ekranu.

Ostali pomoćni moduli kao što su libovi za kontrolu LCD-a (lcd.asm), konverziju brojeva (number_conversion.asm), rutina za usporenje (delay.asm) su već opisani. Uz njih, koristim i jednostavan lib za pisanje u EEPROM trajnu memoriju (eeprom_util.asm). U EEPROM pamtim timer vrijednost koju je korisnik unio te zadnju očitanu vrijednost struje.

Bitno je istaknuti da program ima točno određena stanja po kojima glavna petlja u MainTimerTimeOutu zna što u svakom trenutku treba raditi, a u principu najvažniji posao je ispisivanje smislenih poruka i očitanja na LCD ekranu. Stanja su definirana:

Upute za izradu uKSGeneratora

Opis: uKSGenerator je elektronički sklop koji služi za kontrolirani proces elektrolize ili spravljanja koloidnog srebra. Ima funkcije regulacije i očitanja struje elektrolize, kontrolu i napajanje elektroda i motora miješalice, te timer funkciju koja zaustavlja proces elektrolize nakon zadanog vremena.

uKSGenerator

Korisničke upute: uKSGenerator

ATMEGA48 programiranje:

uKSGenerator assembler kod je već prilično objašnjen, stoga nema potrebe za dodatnom analizom. Kod je napravljen za AVR Studio 5, ali same *.ASM datoteke su kompatibilne s bilo kojom verzijom AVR Studia.

Električna i montažna shema:

Kompletna shema za izradu uKSGeneratora (klikni za veću sliku).

Napomene:

1. Dodatni moduli za generiranje napona raznih razina su već prikazani u poglavlju Ulazni naponski moduli, a spajanje s LCD-om je opisano u poglavlju Upravljanje LCD-om
2. Regulacija struje je podrobno opisana u poglavlju Temelj: LM317LZ kao ograničavač struje. Na izlaz LM317LZ je dodan serijski otpor od R3=120Ohma kako bi se ograničila maksimalna vrijednost struje na oko 10mA kad se potenciometar od 2KOhma 'odvida' na nulu. Za 2Kohm potenciometar kojim se namješta maksimalna struja, sam koristio specijalni vrlo skupi višenamotajni potenciometar, kako bih osigurao što veću preciznost namještanja struje. Nažalost u ovoj konfiguraciji, skala namještanja struje je vrlo nelinearna, stoga skoro do vrijednosti potenciometra od oko 1KOhm, maksimalna struja ima vrijednost od oko 2mA (maximum je 10mA), dok za veće struje ostaje vrlo malo manevarskog prostora, stoga je pri strujama iznad 3-4mA teško namjestiti maksimalnu struju u stotinku miliampera, ali to i nije tako bitno. Gledano s druge strane možda je i bolje da je preciznost skale veća kod nižih struja, tako da je ova nelinearnost možda i neloša stvar.
3. Namještanje maksimalne struje, obrćanje polariteta i mjerenje struje je objašnjeno u poglavlju: Mjerenje struje s ATMEGA48. Obrćanje polariteta se kontrolira s NPN tranzistorskom sklopkom (2N5551), a preko upravljačke zavojnice 8pinskog releja je spojena dioda D1 1N4007 za zaštitu od naponskog spikea kad se relej isključuje. Gašenje i paljenje procesa elektrolize obavlja ATMEGA programski preko FET sklopke: IRF540 koja se kontrolira preko FET drivera UCC27324. Korištenje ovako jakog FET-a nije potrebno, ali on je relativno jeftin, a imao sam ga pri ruci, a i zgodan je relativno mali Rds, koji znači da je u stanju vodljivosti pad napona na FET-u zanemariv.
4. Motor se drži upaljenim 2 minute, zatim se drži ugašenim 1 minutu. Paljenje i gašenje ide preko druge FET sklopke i preko istog  FET drivera UCC27324. Bitno je istaknuti da nije postojao posebni razlog za korištenje ovog skupog načina upravljanja motorom i procesom gašenja/paljenja elektrolize s FET sklopkama i posebnim FET driverom. Naime obična tranzistorska sklopka s 2N5551 koji može podnijeti 600mA sasvim zadovoljava, a puno je jeftinija od FET sklopke.
5. Za kontrolu pozadinskog osvjetljenja LCD-a isto se koristi tranzistor 2N5551. ATMEGA nakon 4 minute neaktivnosti gasi cijeli LCD ekran.

Montažna shema (dimenzije pločice: 96mmx56mm) uZappera je napravljena u SprintLayout CAD aplikaciji koji vrijedi svake lipe i toplo je preporučam. Postoji i besplatni viewer kojim se shema može vidjeti i isprintati: Sprint Layout Viewer 6.0

Pogled na tiskanu pločicu uKSGeneratora prije sklapanja u kutiju. Pozamašan broj žica i dijelova otkriva moj dosad možda najkompliciraniji projekt.

Izrada miješalice:

Postolje miješalice je napravljeno od dva dijela pleksiglasa. Cilj je bio da osovina motora ima potporu kako ne bi plesala, lijevo-desno prilikom okretanja. Sam motor je 3V s 120rpm-a što osigurava sasvim uredno miješanje smjese. Osovina je napravljena od pleksiglas šipke promjera 6mm, a plastični propeler je skinut s standardne miješalice za boju. Fleksibilni aluminijski shaft je upotrebljen za spajanje osovine s propelerom na sam motor. Motor i shaft su nabavljeni s ebaya:

• 3V DC 120RPM High Torque Electric Gear Box Motor
• DR 4mm x 6mm CNC Flexible Coupling Shaft Coupler Encode Connector D20 L25

Mehanika miješalice: dvije pleksiglas ploče odvojene s tri aluminijske cijevi i pričvršćene vijcima. Na gornjoj je pričvršćen motor, dok su na donjem pleksiglasu zavidane srebrene elektrode.

Dijelovi:

ATMEGA48 20PU
Cable 2x1mm 2,4m
Crocodile Red & Black   x 2
Character LCD Module Display LCM 1602 16X2 162 blue
NE555
Tran. IRF540   x 2
Tran. 2N5551  x 2
Cap. 1nF   
Cap. 15nF 
Cap. 100nF
Cap. 470nF   x 4
Cap. Electrolytic 1uF 50V       
Cap. Electrolytic 4,7uF 50V  x 2
Cap. Electrolytic 330uF 50V x 4 (umjesto 330uF može i 220uF za voltage doubler)
R 100
R 120
R 200
R 1K   x 4
R 3K      
R 4.6K x 4
R 33K
2k ohm Multi 10 Turn Taper Potentiometer  
Trimmer 1K (Precise Multiturn 3296) 
Trimmer 5K (Precise Multiturn 3296) 
Trimmer 10K (Precise Multiturn 3296)
Crystal Osc. 4.000Mhz 
DC JACK  5.5x2.1mm  
Diode Schotky 1N5819 1A40V   (može i 1N5822)
Diode 1N4007    x  6
DIP 28 socket  
DIP 8 socket    x 2
FET Driver UCC27324
LED Green 3mm 15000mcd
LED Red 3mm 15000mcd
LM317LZ    x 2
LM317T      
LM7805     
Plastic Box Case DIY 99.5 x 59.5 x 25mm  
MK2H-S-5VDC 5V 1A 125VAC 2A28VDC Power Relay 
SPDT ON ON Metal Car/Boat Mini Toggle Switch,B102s
Switch Tactile Push Button  6 X 6 X 9.5mm    x 2
Green MOMENTARY OFF-(ON) Push Button Car Switch,33G
MINI DPDT Guitar ON ON ON Toggle Switch BKq
Photo vitroplast 5.6x9.6cm

Upute za izradu Light uKSGeneratora

Opis: Light uKSGenerator je elektronički sklop koji služi za kontrolirani proces elektrolize ili spravljanja koloidnog srebra. Ima funkcije regulacije struje elektrolize, povećani radni napon za napajanje elektroda (27-30V) što je idealno za veće spremnike, automatsko periodično obrtanje polariteta elektroda, te kontrolu motora miješalice (periodično gašenje). Nema automatsko gašenje nakon određenog perioda, a period obrtanja polariteta elektroda i paljenja/gašenja motora je fiksan i iznosi oko 2.5 minute.

Light uKSGenerator

Korisničke upute: Light uKSGenerator

Električna i montažna shema:

Naponski dio je sličan kao i kod uKSGeneratora: sastoji se od voltage doublera za generiranje napona za elektrode od oko 30V, ispravljanja na 5V za napajanje releja za promjenu polariteta, ispravljanje na oko 3V za pokretanje motora miješalice (klikni za veću sliku).

Regulacija struje, promjena polariteta elektroda i kontrola napona motora je ista kao i kod uKSGeneratora. Umjesto ATMEGE48, 'mozak operacije' je obični timer 555 koji je namješten da generirana pravokutan (bolje rečeno kvadratni) fiksni impuls poluperiode od 2.5minute: svake 2.5 minute se mijenja polaritet elektroda i pali/gasi motor miješalice (klikni za veću sliku).

Napomene:

1. Glavni dio Light uKSGeneratora je timer 555 koji radi kao astabil i generira kvadratni signal amplitude od 0-12V s poluperiodom od oko 2.5 minute (izlaz 3 iz 555-ice). Na ovaj izlaz je spojen gate IRF 540 FET-a koji pali/gasi motor miješalice te baza NPN tranzistora 2N5551 koji je spojen na upravljačku zavojnicu 8 pinskog releja kojim se mijenja polaritet elektroda.
2. Kod paljenja sklopa kondenzator od 220uF spojen na ulaze 6 i 7 555-ice je prazan i potrebno je da se napuni do određene razine stoga je početni period produžen i iznosi oko 4.5minute. U tom periodu motor miješalice je non stop uključen i polaritet se ne mijenja. Nakon ovog perioda 555-ica počinje normalno raditi u svom astabilnom modu.
3. Regulacija struje je podrobno opisana u poglavlju Temelj: LM317LZ kao ograničavač struje. Na izlaz LM317LZ je dodan serijski otpor od R3=120Ohma kako bi se ograničila maksimalna vrijednost struje na oko 10mA kad se potenciometar od 2KOhma 'odvida' na nulu. Za 2Kohm potenciometar kojim se namješta maksimalna struja, sam koristio običan potenciometar (jedno-okretajni) što rezultira s malo većom nepreciznošću kod namještanja maksimalne struje. Skala namještanja struje je vrlo nelinearna, stoga skoro do vrijednosti potenciometra od oko 1KOhm, maksimalna struja ima vrijednost od oko 2mA (maximum je 10mA), dok za veće struje ostaje vrlo malo manevarskog prostora, stoga je pri strujama iznad 3-4mA teško namjestiti maksimalnu struju u stotinku miliampera, ali to i nije tako bitno. Gledano s druge strane možda je i bolje da je preciznost skale veća kod nižih struja, tako da je ova nelinearnost možda i neloša stvar.

Montažna shema (dimenzije pločice: 96mmx56mm) uZappera je napravljena u SprintLayout CAD aplikaciji koji vrijedi svake lipe i toplo je preporučam. Postoji i besplatni viewer kojim se shema može vidjeti i isprintati: Sprint Layout Viewer 6.0 (klikni za veću sliku)

Pogled 'ispod haube' Light uKSGeneratora. Puno jednostavniji nego uKSGenerator, a radi ko veliki (klikni za veću sliku).

Dva Light uKSGeneratora netom nakon izrade u testnoj fazi, pod kontrolom voltmetra i ampermetra i mojim budnim okom spravljaju koloidno srebro (klikni za veću sliku).

Dijelovi:

Cable 2x1mm 2,4m
Crocodile Red & Black   x 2
NE555  x 2
Tran. IRF540   x 1
Tran. 2N5551  x 1
Cap. 1nF   
Cap. 15nF  x 2
Cap. 470nF   x 2
Cap. Electrolytic 4,7uF 50V  x 2
Cap. Electrolytic 220uF 50V x 1
Cap. Electrolytic 330uF 50V x 4 (umjesto 330uF može i 220uF za voltage doubler)
R 100
R 120
R 1K   x 3
R 3K      
R 4.6K x 1
R 33K
R 1M
2k ohm Potentiometer  
Trimmer 5K (Precise Multiturn 3296)  (motor voltage control)
DC JACK  5.5x2.1mm  
Diode Schotky 1N5819 1A40V  (može i 1N5822)
Diode 1N4007    x  6
DIP 8 socket    x 2
LED Green 3mm 15000mcd
LM317LZ    x 1
LM317T      
LM7805     
Plastic Box Case DIY 99.5 x 59.5 x 25mm  
MK2H-S-5VDC 5V 1A 125VAC 2A28VDC Power Relay 
Blue Mini SPDT Guitar Toggle Switch ON-ON DIY
Photo vitroplast 5.6x9.6cm

Upute za izradu Mini uKSGeneratora

Opis: Mini uKSGenerator je jednostavan ograničavač struje temeljen na LM317LZ naponskom regulatoru kojim se struja može regulirati od 0.7mA do 10mA uz korištenje AC/DC naponskog adaptera od 9-30V.

Mini uKSGenerator

Korisničke upute: Mini uKSGenerator

Električna i montažna shema:

Kompletna shema za izradu Mini uKSGeneratora. Napomena: Vin = Line Voltage, ADJ = Common, Vout = VREG

Princip rada sklop je opisan u poglavlju o LM317LZ. Samo par napomena: Schotky dioda na ulazu je dodana kao zaštita od spajanja obrnutog polariteta stoga nije nužna. LED indikator isto nije nužan. R3 od 120Ohma ograničava maksimalnu struju na oko 10mA kad se trimer dovede u krajnji položaj u kojem je njegov otpor jednak nuli.

Montažna shema (dimenzije pločice: 33mmx15mm) uZappera je napravljena u SprintLayout CAD aplikaciji koji vrijedi svake lipe i toplo je preporučam. Postoji i besplatni viewer kojim se shema može vidjeti i isprintati: Sprint Layout Viewer 6.0

Dijelovi:

Crno-crveni kabel 2x1mm 0,5m
Crocodile Red & Black
R 120
R 3K
R 22K
Trimmer 2K
DC JACK  5.5x2.1mm
Diode Schotky 1N5819 1A40V (može i 1N5822)
LED Red 3mm 15000mcd
LM317LZ
Photo vitroplast 3x1.5cm

Domaći CS generator II

19 December 2010.

Nakon skoro godinu dana spravljanja srebra s polulitrenom teglom (domaći CS generator prve generacije), shvatio sam da mi je vrlo naporno spravljati koloidno srebro jer potrošim minimalno 3 sata te još moram dežurati i manualno miješati svakih 20-30 minuta. Nerijetko sam zaboravio promiješati pa su elektrode debelo potamnile, a koloidno srebro je dobilo dosta gorak okus. Pošto osim za osobnu uporabu imam i česte upite za cs-om i 's strane', bilo je vrijeme da unaprijedim tehnologiju 'pecanja' koloidnog srebra.

Moj cilj je bio napraviti CS generator većeg kapaciteta s baterijskim napajanjem jer je napon baterija 'mirniji' nego napon ispravljača koji uvijek sadrži više harmonike (smetnje od strujne mreže). Najveći problem mi je bilo dizajnirati miješanje jer nisam htio 'prljati' vodu s nekim plastičnim rotorom koji bi morao biti uronjen u vodu i motorom na poklopcu koji bi proizvodio buku i vibracije. Već dugo mi je jedan prijatelj predlagao da probam koristiti gramofon za miješalicu: zatvorena tegla s baterijom se stavi na gramofon i okreće se na 33 okretaja umjesto ploče. Mislio sam da to nema smisla, ali probao sam i mogu reći da sam prezadovoljan. Okus koloidnog srebra nikada bolji, elektrode i nakon 4 sata nemaju velike taloge, a s ovim procesom niti nakon 4 sata se ne može dostići maksimalna struja koja se ne smije prekoračiti tako da je sklop za ograničavanje struje nepotreban. Kasnije sam se sjetio da svi laboratoriji imaju tu tzv. centrifugu za miješanje uzoraka, tako da ovo nije nikakva novost.

Sastojci nove verzije CS generatora

Podravkina tegla krastavaca kapaciteta 1.5lit s metalnim čepom. Ovaj metalni čep me dosta namučio jer je srebro najbolji vodić na svijetu te su elektrode bez problema stvarale kratki spoj s čepom. U prvoj verziji sam htio izolirati elektrode s tankim slojem izolir trake i epoksidnim ljepilom, ali to je lijepilo tako smrdilo da sam na kraju morao sve baciti u smeće. Problem sam riješio tako da sam za elektrode probio veće rupe na čepu, te ih izolirao debelim slojem izolir-trake. Sva sreća da je srebro dosta mekano tako da ovo nije predstavljao problem.

Rupa na čepu: kad sam prvi put radio CS nisam mogao otvoriti čep nakon 4 sata 'pecanja'. Shvatio sam da su se plinovi od procesa elektrolize nakupili te su napravili pritisak na čep. Očigledno da je čep dobro brtvio. Da bih izbjegao ovo nakupljanje plinova napravio sam malu rupicu na sredini čepa.

Srebrne elektrode su u obliku žice, što nažalost nije idealan oblik (idealan oblik je pločica), ali sam ih napravio u stilu slova W (kao grijač), tako da je ukupna dužina urona jedne elektrode oko 40cm, što je respektabilno. Inače srebrne elektrode su promjera 2mm (12Gauga) i nabavljene su preko e-baya iz USA: http://stores.ebay.com/twistedjewels

Baterije su 4x9V spojene u seriju što daje oko 36V, što je za ovakav kapacitet spremnika (1.5lit) i dužinu elektroda od 40cm, sasvim odgovarajuće. Napon je razmjeran razdaljini među elektrodama, površini elektroda i kapacitetu spremnika. Može se korisititi i manji napon, ali onda se vrijeme 'pecanja' produžuje

Sklop za paljenje: je jednostavni sklop s dvije dvostruke šestopolne sklopke: jedna za paljenje, druga za promjenu polariteta elektroda. Na ovaj način svaki put točno znam kakav je bio polaritet u prošlom procesu 'pecanja' stoga idući put promijenim, kako bi se elektrode ravnomjerno trošile. Na pločici se nalazi LED dioda s pripadajučim otporima kao indikatorom da je napon prisutan na elektrodama. Za diodu sam odvojio svega 600uA ili 0.6mA, tak da ne predstavlja opterećenje za baterije. Pošto sam na početku imao kratki spoj na elektrodama, stavio sam i maleni osigurač u seriji od 200mA, što bi trebalo spriječiti uništenje baterija usljed eventualnog kratkog spoja. Ovdje sam stavio i trimer u seriji s izvorom kao neki primitivni ograničivač struje, ali kasnije sam shvatio da nije potreban, jer niti nakon 4 sata 'pecanja' struja ne dostigne maksimum. Bitno je istaći da ovaj sklop nije nužan, ali eto meni se pokazao korisnim.

Gramofon: je stari RIZ-ov (Radio Industrija Zagreb) gramofon proizveden po licenci BSI-a. Marka je TOSCA 15. Godinama je skupljao prašinu i služio kao stalak za sat. Kad sam ga uključio nije se htio okretati, ali malo WD40 je riješilo probleme. Inače elektronika još uvijek radi i uredno svira ploče koje još čuvam. Zvuk nije bajan, osjeća se 'škripa' istrošene igle i elektrolita u pojačalu, ali stvar radi. Nevjerovatno kako su se prije radile stvari koje mogu trajati i preko 30 godina. Naime, po svjedočanstvu ukučana gramofon datira iz davne 1980.g.

Kvaliteta dobivenog CS-a

Koristim destiliranu vodu Aqua Purificata iz Kemig d.o.o. firme koja je relativno dobra, iako kvaliteta vode varira od serije do serije. Početna struja je negdje oko 0.3mA, krajnja struja nakon 4 sata je oko 2.5mA što je u biti donja granica, gornja granica je oko 3.7mA. Ove granične struje sam dobio na osnovu proračuna: dužina urona katode je 40cm (u proračun se uzima samo jedna elektroda), što znači da je efektivna površina elektrode P = Opseg x Dužina. Opseg je 2 x R x Pi. Pošto ja imam elektrodu promjera (2R) oko 2mm, znači Opseg= 0.2cm x 3.14 = 0.628cm, što znači da je Površina = 0.628 cm x 40 cm = 25,12 cm2 (centimetara kvadratnih). Preporuka je da maksimalna struja bude 0.1 do 0.15mA/cm2 uronjenje elektrode, što znači da je neka donja granica = 0.1mA/cm2 x 25.12cm2 =2.5mA, a gornja granica = 0.15mA/cm2 x 25.12cm2 = 3.7mA.

Ograničavanje struje (dodano 09.07.2011)

Bio sam u krivu kad sam mislio da samo mijšanje otopine može ograničiti rast struje. Stoga sam bio prisiljen primjeniti malo 'napredniji' sklop za ograničavanje struje baziran na LM317 chipu.

Ogrničavač struje temeljen na LM334 (klikni za veću sliku) je neefikasan: ne dozvoljava promjenu maksimalne struje trimerom. A sam LM334 je po svojoj funkciji temperaturno osjetljiv, dapače predivđen je za mjerenje temperature između ostalog i treba dodatne elemente za temp. kompenzaciju. LM317 je puno efikasniji i jednostavniji izvor konstatne struje što je idealno za generator cs-a

Sljedi opis sklopa i logike:

Do sada sam izbjegavao koristiti prije spomenutu shemu s LM334 za ograničavanje maksimalne struje prilikom spravljanja ionsko koloidnog srebra. Uglavnom sam koristio obični otpornik, a otkad koristim gramofon za miješanje otopine uopče nisam koristio nikakav ograničivač struje smatrajuči da je miješanje dovoljno da ograniči rast struje. Međutim, bio sam u krivu jer sam svoje observacije radio zimi kad je temperatura bilo oko 10-15 Celzija. Sada kad je došlo ljeto odnosno kad vladaju temperature od oko 30 Celzija primjetio sam da samo miješanje nije efikasno i da struja raste izvan nekih zamišljenih granica (3mA za moj spremnik i moje elektrode u CSII). Naime sama okolna temperatura, odnosno temperatura vode drastično utječe na proces elektrolize.

Pošto je LM334 malo složeniji za sklapanje, a i meni se pokazao dosta čudljiv jer je strašno ovisan o temperaturi čak i s termo 'zaštitom' našao sam jednostavnu shemu za ograničavanje struje s LM317 sklopom. Ograničavanje struje se jednostavno izvodi s otpornikom u seriji (može se staviti i potenciometar). Nakon testiranja mogu reći da je dosta precizan i da vrlo malo 'šeta' čak i nakon dužeg rada i malog zagrijavanja.

Vrlo jednostavan sklop za ograničavanje struje sastoji se od dva elementa: otpornika i LM317. Struja se izračunava po formuli I=1.25/R. Za recimo R = 500Ohm, dobije se maksimalna struja od 1.25/500 = 0.0025A = 2.5mA

Ovo je 'upgrade' kontrolnog sklopa mog domaćeg generatora CSII. Umjesto potenciometra, a nakon izračuna optimalne struje stavio sam dva otpornika zajedno s LM317 koje biram pomoću sklopke, tako da imam dvije opcije maksimalne struje. Kasnije sam ovu nebulozu makao i stavio običan trimer od 2K i uglavnom 'pecao' srebro na nekih 1.3mA maksimalne struje i nakon 8-12 sati koloidno srebro bi bilo gotovo.

Slike CS generatora druge generacije

Domaći CS generator II izvađen iz plastične vrečice. Prije početka 'pecanja' obavezno malo properem teglu dok elektrode i čep ne diram. Inače kod novog generatora (nove elektrode) prve dvije tri vode dobivene 'pecanjem' bacam radi toga što se elektroda same čiste u tom procesu. Stoga je važno nakon tog inicijalnog čišćenja ne dirati elektrode rukama niti nanositi bilo kakva agresivna sredstva na njih. Ja ih nakon pecanja pažljivo i lagano obrišem salvetom i ostavim da se osuše. Vrlo je važno konzervirati uređaj s elektrodama u zrakonepropusnu vrečicu. Jednom sam elektrode i teglu ostavio izvan vrećice preko noći i struja je dosta narasla prilikom paljenja što hoće reći da su se nečistoće naselile u teglu i na elektrode.

Tegla je spojena na baterije preko kabela i tzv. pločice za paljenje. U pitanju je jednostavan sklop s LED diodom kao indikatorom da je napon prisutan na elektrodama. Tegla teži 1.5Kg i zato mora biti centrirana. Mislio sam da gramofon ovo neće moći pokrenuti, ali uredno kreće i vrti na 33 okretaja i to 4 sata bez problema. Probao sam i na 45 okretaja, ali sila je prejaka i moguće je da baterija ili nešto drugo odleti s ploče, ali gramofon uredno vuče i na 45 okretaja. Motor troši malo struje, nazivno oko 20-30W. Baterije su prosječno opterečene s oko 2mA po satu, odnosno jedno 'pecanje' troši odokativno 8mAh. 9V baterija obično ima kapacitet od oko 200-300mAh, što znači da je moguće napraviti oko 30 'pecanja' s jednim pakom od 4x9V baterija. Na slici se još vidi malo prašine na gramofonu, pitam se jeli i ona stara 30 godina kao i gramofon?

Baterije sam zalemio s tankom žicom pa ih onda spojio s 9V konektorom koji se može jeftino nabaviti.

Kontrolni sklop je prvenstveno zamišljen kao ograničavač struje s indikatorom, ali na kraju sam uvidio da ograničavanje struje nije potrebno. Tu se nalazi mali osigurač kao dodatna sigurnost protiv kratkog spoja i zaštita baterija. Desna sklopka je ON/OFF. Lijeva sklopka mijenja polaritet na elektrodama, tako da svaki put mijenjam polaritet elektroda kako bi se ravnomjerno trošile.

TOSCA 15 spremna za rad na 33 okretaja.

Domaći CS generator druge generacije u pogonu.

Domaći CS generator I

30 March 2010.

Karakteristike mog prvog generatora koloidnog srebra:

• koristim ispravljač koji daje 24V
• kao ograničivač struje koristim 22kOhm trimmer podešen na 16.5kOhm spojen u seriji s pozitvnim polom na spremniku (anodom)
• spremnik je tegla kapaciteta 500ml (držao domaći med prije u njoj)
• srebrne elektrode čistoće 0.999 su u obliku slova U, ukupnog zarona od 40cm, promjera 16gauge ili 1.291mm kupljene na Twisted-Jewels. Provedene kroz plastični poklopac kroz rupice i učvršćene selotejpom. Napon dovodim na oba kraja slova U jedne elektrode.
• destilirana voda je Aqua Purificata apotekarske kvalitete. Ovo je vrlo dobra destilirana voda jer po mome mjerenju početna struja ide od 0.160 do 0.200mA što je dosta niska vrijednost.
• kao površinu urona elektroda uzimam 20cm pomnoženim s opsegom elektrode od 0.4cm približno. Za maksimalnu struju sam uzeo 0.1mA po cm2 odnosno maksimalnu struju ću probati ograničiti na 0.1x20x0.4=0.8mA
• za dobivanje otopine mi treba 3sata. Destilirana voda prije procesa nije zagrijana, a temperatura okoline se kreće od 10-20C.
• prilikom procesa struja mi raste od 0.200mA do 0.550mA tijekom 3 sata.
• dobivena otopina nema boje, nema uočljivog stvaranja maglice, kadkad rijetko primjetim stvaranje mjehurića na katodi. Okus je blago gorkast i metalan
• nakon procesa obje elektrode potamne, prilikom brisanja anoda ostavlja crni trag, a katoda sivi.
• testiranje s solju daje plavkastu boju vidljivu i danju. Bijeli oblačići su isto prisutni. Ja sam zadovoljan ako otopina ima i 5ppma.
• za kontrolu koristim multimeter spojen u seriju s anodom i mjerim struju. Određivanje nagiba rasta struje je isto vrlo bitno prilikom određivanja trenutka prekida procesa: u početku struja sporo raste, kasnije vrlo brzo, a nakon zasićenja otopine s ionima i ostalim težim spojevima srebra rast struje opet opada. Proces bi trebalo zadržati u području najvećeg rasta struje, bez da pređemo maksimalnu struju.
• za miješanje sam napravio izrez kroz plastični poklopac pa ručno miješam otopinu svakih 20-30minuta s plastičnom kašikom, nije optimalno ali šta me briga. Mogu reći da sam primjetio da struja stvarno pada kada se otopina promiješa, što znači da je miješanje vrlo bitno za dobivanje kvalitetne otopine (manja struja, duži proces, veća koncentracija iona).
• kao poklonik učenja Viktora Schaubergera i Masaru Emota izbjegavam 'silovanje' vode s zagrijavanjem prije samog procesa i pokušavam je malo oplemeniti pa tijekom procesa puštam klasičnu muziku i trudim se isključiti sve elektro uređaje u sobi kako bih smanjio elektro zagađenje (osim muzičke linije i ispravljača).
• svakih 20-30minuta mjerim vrijednosti struje i bilježim ih u formatu (vrijeme, struja) i na osnovu toga crtam grafove. Idealan graf bi bio: spori početni rast struje pračen s večim rastom struje bez usporavanja rasta struje.
• vrlo je bitno napomenuti da je značajka kvalitetnog procesa dobivanje istih rezultata nakon više ponavljanja. Mislim da sam u ovome uspio jer sam nakon 5 početnih pokušaja, ostale procese uvijek dovršavao s skoro sličnim vrijednostima struje koje su minimalno varirale, a najviše zahvaljujući varijaciji temperaturi okoline.

Nakon stabilizacije procesa, ovo je graf struje/vremena mojih zadnjih 3 procesa (od 15.12.2009 do 18.12.1009) (y-os: struja u mikro amperima: x-os vrijeme u minutama):

Evo i slika mog seljačkog CS generatora. To je obična staklenka od pola litre, s plastičnim čepom kroz koji sam napravio rupu za ručno miještanje. Miješam nekim komadom plastike. Elektrode sam uobličio u slovo U, malo izgledaju neuredno jer je srebrna žica dosta tanka, pa ju je teško oblikovati, stoga ako se već odlučite na žičane elektrode, možda je bolje malo deblju uzeti (moja je 1.291mm promjera).

Offline mode: zapakiran u plastičnu vrečicu da smanjim atmosfersko zagađenje (baš sam optimist)

StandBy Mode: raspakiran CS generator: tegla, elektrode nalijepljenje na poklopac i mješalica

PreStart mode: destilirana voda natočena, spojeno na ispravljač od 24V preko otpornika od 16.5K s ampermetrom u seriji. Katoda je spojena s crvenom žicom.

WarmUp mode: čekam da se voda malo smiri

Start: 30.03.2010.g. u 19.00h s okolnom temeperaturom od oko 18C, startna struja je 207uA (mikroAmpera) što je dokaz relativno dobre destilirane vode

Ionsko koloidno srebro (cs)

23 February 2010.

Ionsko koloidno srebro je najjači antiseptik koji čovjek poznaje. Dobiva se stvaranjem iona srebra u procesu elektrolize srebrenih elektroda potopljenih u destiliranu vodu.

Sadržaj teksta:

1. Pozadina
2. Teorija pravljenja ionskog koloidnog srebra
3. Primjena
4. Skladištenje cs-a
5. Nuspojave
6. Pravljenje ionskog koloidnog srebra
7. Svi moji generatori koloidnog srebra
8. Testiranje koncentracije ionsko-koloidnog srebra
9. Iontoforeza srebra
10. Još jednom: za i protiv srebra
11. Popis izvora informacija

Pozadina

Srebro je stolječima poznati antiseptik. Prije izuma antibiotika srebro se koristilo kao dezinfekcijsko sredstvo u medicini. Svaka imučnija obitelj ima srebrni servis za jelo što je osobito bilo cijenjeno na plemičkim dvorovima srednjeg vijeka, jer se i onda već znalo da jelo i piće konzumirano iz srebrnih posuda može neutralizirati veliki broj otrova i bolesti. Američki naseljenici na Divljem Zapadu su bacali srebrni dolar u bunare s sumnjivom vodom radi sterilizacije. Američki vojnici u Iraku za zacjelivanje rana koriste vodu koju su držali u srebrnim posudama, i uočeno je brže zacjelivanje rana nego kod korištenja običnih lijekova.

Srebro u roku od par minuta ubija sve parazite, bakterije, viruse i gljivice u svojoj blizini. S druge strane srebro je metal koji je bezopasan za ljudsko tijelo, dapače potpomaže i obnavlja stanice našeg tijela. Nekada se srebro moglo naći u tragovima i u običnoj hrani, ali zbog sveopćeg zagađenja to više nije slučaj.

Ako ćemo krenuti u mistične vode: da li se sječate kakvi meci mogu ubiti vampira? Nije slučajno srebro metal koji je katkad i cijenjeniji od zlata upravo zbog svoje uloge u 'otjerivanju mračnih sila'.

Više o povijesti korištenja koloidnog srebra, te više o samome načinu djelovanja koloidnog srebra na patogene organizme.

Teorija pravljenja ionskog koloidnog srebra

Ionsko koloidno srebro (u daljnjem tekstu koloidno srebro, otopina ionskog srebra ili skračeno cs: coloid silver) je u biti otopina desitilirane vode koja sadrži male čestice srebra, a koja se dobiva elektrolizom srebra. Elektroliza je postupak u kojem se dvije elektrode spajaju na istosmjerni izvor električne struje, što uzrokuje reakciju elektrolita (u ovom slučaju destilirane vode) i srebrnih elektroda s kojih se oslobađaju male pozitivno i negativno nabijene čestice i putuju na drugu elektrodu. Anoda se zove elektroda na pozitivnom polu, a katoda ona na negativnom polu izvora napona.

Elektrokemijska reakcija proizvodi pozitivno nabijene ione na anodi Ag(+), dok se na katodi stvaraju negativno nabijene čestice hidroksida OH(-) iz vodenih molekula vode, a preostali neutralni vodikov atom kao plin bježi u atmosferu. Zato se katkad na katodi mogu vidjeti mali mjehurići. Male nabijene čestice srebra mogu reagirati jedna s drugom na putu do suprotne elektrode, mogu reagirati s nečistoćama/mineralima u destiliranoj vodi ili pak doputovati do druge elektrode i rekombinirati se. Zbog toga je važno da destilirana voda bude što veće kvalitete kako bi se izbjeglo stvaranje teških spojeva srebra s tim nečistoćama (AgNO3, AgCl, itd..). Normalan nusprodukt elektrolize zbog rekombinacije srebrnih čestica je stvaranje AgOH srebrnog hidroksida. AgOH se može stvoriti na obje elektrode i u samoj otopini tamo gdje se sretnu Ag(+) i OH(-), a najviše na anodi koji anodi daje crnu boju. Ako poneki Ag(+) ion s anode dođe na katodu bez da naiđe na OH(-), rekombinira se i nastaje atom srebra Ag, koji se manifestira na način da katoda poprimi tamno sivu boju tijekom reakcije.

Aglomeracija molekula AgOH u samoj otopini je neželjena pojava (stvaranje većih nakupina molekula AgOH). Ovo se manifestira na više načina: otopina poprima žutu boju, katkad se uočava i bijela izmaglica između elektroda i uočljiv je tzv. Tyndallov efekt.

Tyndallov efekt se očituje u jasnom raspoznavanju laserke zrake (u mračnoj prostoriji) kroz otopinu što označava da se laserska zraka odbija od većih molekula prisutnih u otopini, inače se laserska zraka raspršava kad se usmjeri kroz običnu vodu. Još jedan način testiranja za preveliku koncentraciju AgOH molekula je i pojava crnog taloga na dnu spremnika (obično ispod anode) jer su  AgOH čestice teže i padaju na dno spremnika. Osim AgOH na katodi se mogu nataložiti velike količine molekula srebra i padati na dno stvarajući srebrni talog na dnu spremnika. Sve ove pojave su neželjene i označavaju trenutak kad treba prekinuti s procesom. Osobno iskustvo: nakon 12 sati elektrolize, usprkos ograničavanju struje, dno staklenog spremnika je bilo totalno pokriveno srebrnim talogom, što mi je bio inidikator lošeg postupka.

CILJ je dobiti ionsku koloidnu otopinu s što većim brojem iona (malih čestica reda veličine 0.001 mikrona), a što manjim brojem AgOH i ostalih većih molekula (katkad nazvanih koloidima), a to znači da bi idealna situacija bila da pozitivni ioni nikada ne ragiraju s  OH(-) česticama i da nikad ne dođu na drugu elektrodu već ostanu u otopini, iz ovoga slijedi da:

• elektrode moraju biti što dalje jedna od druge (koliko spremnik dopušta) jer veći put ioni moraju preći i onda je veća šansa da neće stići do druge elektrode i rekombinirati (što je samo gubitak srebra)
• otopinu bi trebalo miješati da se ioni ravnomjerno rasprše po spremniku i da im se 'putovanje' s jedne na drugu elektrodu što više produži (beskonačno dugo, tj da nikad ne dođu do druge elektrode).

Kako se koncentracija čestica srebra povećava u otopini to će i struja rasti, veliku struju treba izbjegavati jer ona 'kida' veće čestice srebra s elektroda koji nam ne služe, a ubrzavaju 'trošenje' elektroda. Pravilo: jačina struje po cm2 uronjene katode ne smije preći 0.1 - 0.15mA Upravo stoga za pravljenje ionske koloidne otopine katkad se koriste i tzv. ograničivači struje koji limitiraju struju koja prolazi kroz otopinu. Idealna situacija bi bila držati malu struju kroz elektrode u što većem vremenskom periodu s konstatnim miješanjem.

Koncentracija iona u otopini se izražava parts per milion (ppm) broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. Cilj je dobiti što veću koncentraciju iona srebra. Obični kučanski postupak može proizvesti otprilike otopinu s koncentracijom od 5ppm. Najkvalitetnije metode pravljenja ionskog srebra nikad ne mogu premašiti 20ppm-a.

Dobivena ionsko-kolodina otopina srebra se sastoji od dva dijela: pozitivno nabijenih iona srebra koji predstavljaju aktivan antiseptički element i težih čestica srebra (koloida) koji su obično vezane za hidrokisd: AgOH. Idealna otopina sadržava do 85% iona i 15% koloida. Bez boje je i bez mirisa, a i bez izraženg okusa. Ako ste pretjerali s vremenom elektrolize moguć je blagi metalan i gorkast okusa te jače izraženi talog na elektrodama.

Primjena

U konvencionalnoj medicini srebro se već primjenjuje u velikoj mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro već danas vodeći antibakteriološki agens budućnosti. Počinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Također, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otpuštaju ionsko srebro. U daljnjem tekstu ćemo detaljno proći kroz razne mogućnosti primjene cs-a:

Oralno: konzumira se pola sata prije jela ili jedan sat nakon jela, tako da se drži bar jednu minutu ispod jezika, a zatim se par sekundi promućka u ustima i proguta. Ovaj način osigurava da se veći dio koloidnog srebra absorbira kroz sluznicu usne šupljine direktno u krvotok bez prolaska kroz probavni trakt.

Doziranje ide od preventivne doze koja se uzima jednom ili dva puta dnevno (3-4 velike plastične žlice ili oko 30-40ml dnevno), pa sve do tretmana kroničnih stanja kad se može konzumirati od 80ml pa sve do 2dcl cs-a na dan (ovisno o osobi, starosti, težini oboljenja). Kod uzimanja veće količine cs-a potrebno je tu količinu raspodijeliti na minimalno 3-4 puta dnevno, pa čak uzimati srebro na što je manje moguće vremenske intervale (svaki sat ili 30 minuta) kako bi se održala konstantna koncentracija srebra u organizmu.

Sublingualno: umjesto gutanja cs se drži ispod jezika 10-15minuta i nakon toga se ispljune, a usta se isperu s vodom. Ovaj način je puno efikasniji od gutanja jer ova metoda zaobilazi probavni trakt (jetru i želudac) i za 10-15 minuta ioni srebra dolaze u krv kroz sluznicu u ustima. Subligunalnu metodu koriste srčani pacijenti kad pod jezikom drže nitroglicerin jer s ovom metodom tvar najbrže dospijeva u krvotok. Ako patite od želučanih/crijevnih problema onda cs možete uzimati oralno.

Nazalno: u nos se rasprše sitne kapljice cs-a da bi lakše došli u pluća jer inače cs vrlo teško pronalazi put do pluća/dišnog trakta. Udisanje srebrne aerosoli direktno kroz pluća dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najučinkovitiji način korištenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz pluća zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi određeni dio srebra. Paralelno s tim, možemo biti sigurni da ioni, kao najmanje čestice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao što su upala pluća, bronhitis i tuberkoloza mogu dati dramatične rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra.

Vanjska uporaba: neograničeno se može stavljati na kožu (opekline, rane, akne), Treba izbjegavati gaze i vate jer one sadrže kemijske spojeve s kojima Ag(+) može reagirati, stoga je najbolje poprskati inficirano područje i čekati par minuta da se osuši (prskanje s sterilnom plastičnom injekcijom ili s plastičnom bocom s sprejem)

Oči: oči su glavno obitavalište parazite i crva, cs se može direktno stavljati u oči s sterilnom kapaljkom

Sredstvo za čišćenje: u praznu bocu s sprejem, staviti cs-a i s time špricati sve što vam padne na pamet: klima uređaj, kvake, sudoper, špine (ili ti ga slavine), WC daske, kantu za smeće i ostala gnijezda bacila.

Dezinfekcija hrane i vode za piće: srebro je odlični agens za dezinefekciju vode. Jedna žličica srebra u 5 litara vode će zadržati svježinu tekućine i dati joj za tijelo neopasan i netoksičan antibakterijski dodatak za razliku od uobičajenih tableta za pročiščavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksične. Iz tog razloga srebro se sve češće koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlični za vodu već i za zrak. Tu već imaju široku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao uvjerljivo najučinkovitiji.

Hrana također može biti obogaćena srebrnim pripravcima. Prisutnost srebra će spriječiti fermentaciju i olakšati probavu. Ja obavezno prskam koloidnim srebrom svo voće i povrće, a naročito salate i ostalo što jedem sirovo.

Skladištenje cs-a

Ioni srebra su dosta reaktivni elementi stoga treba uvijek koristiti plastične ili staklene spremnike, a prilikom upotrebe izbjegavati korištenje gaza, vata, metalnih žlica i sličnih materijala. Znači samo staklo ili plastika, ja preferiram staklo (svoje pripravke držim u 0.5dcl tamnim bocama), jer ne virujem plastičnoj kemiji. Nadalje zbog reaktivnosti, ioni srebra mogu reagirati i na UV zrake stoga jednom napravljenu otopinu treba držati na tamnom mjestu i u tamnoj boci. Bez obzira na sve predostrožnosti, zamijećeno je da koncentracija iona u otopini nakon par dana može pasti za 20-40%, nakon toga otopina može i duže vrijeme ostati stabilna s stalnom koncentracijom iona. Ako se nakon par dana zamijeti žučkasta boja otopine znači da imamo višak AgOH čestica i otopina nam nije najbolje kvalitete. Zbog toga što ove teže čestice imaju tendenciju padati na dno spremnika,  preporuka je da se jednom napravljena otopina ne mučka prilikom upotrebe.
 

Nuspojave

Bolest zvana Argyria je moguća kod oralnog konzumiranja velikih količina srebra, a manifestira se trajnom promjenom pigmenta kože (plava ili siva). Argyria (promjena pigmentacije kože) može nastati samo usljed konzumacije srebrnih soli i ostalih teških spojeva srebra koji se jednostavno ne mogu naći u ispravno napravljenoj otopini koloidnog srebra s čistom destiliranom vodom i s srebrenim elektrodama najviše čistoće. Kozumacija je sigurna sve do otprilike pola litre dnevno.

Činjenica da nitko do sada, a ljudi već od 2000-te pa nadalje kod kuće spravljaju cs, nije obolio od ove bolesti. Takozvani plavi čovjek koji se može vidjeti na youtube.com je kontra-propagandna akcija farmacetuske industrije kako bi se ovce (čitaj ljudi) zastrašile od konzumiranja srebra. Činjenica je da čaša obične vode s gradske slavine sadrži više teških metala i opasnih kemijskih spojeva nego čaša najlošije otopine cs-a.

Pravljenje ionskog koloidnog srebra

Za pravljenje ionsko-koloidnog srebra je potrebno:

• srebro najviše čistoće 0.999 - srebro se može nabaviti na websiteu Twisted-Jewels ill u Hrvatskoj u Rafineriji kovina
• kvalitetna apotekarska destilirana voda (nikako ne obična), jer se apotekarska destilirana voda višestruko destilira. Ja koristim Aqua Purificata iz iz Kemig d.o.o. koja se tokom moje višegodišnje prakse 'pecanja' koloidnog srebra pokazala najbolja. Moguće je kupiti i osobni destilator i sam proizvoditi svoju vodu.
  
• izvor istosmjerne struje kao naprimjer 12V AC/DC adapter. Elektronički ograničavač struje i ampermetar nisu nužni, ali su svakako koristan dodatak.
• stakleni spremnik za pravljenje - obična 500 ili 750ml staklena tegla je dovoljna.
  

Spremnik i izgled elektroda
Obje elektrode (anoda i katoda) moraju biti istog oblika i pravilno postavljene jedna nasuprot drugoj i na što većoj daljini jedna od druge. Elektrode je najbolje napraviti u obliku pločica što veće površine i što manje debljine. Ako se koristi srebrna žica, pametno je povećati površinu elektroda koja je uronjena u vodu, na način da umjesto samo jedne žice, elektrode napravimo u obliku slova U ili W ili WW (kao radijatorske rešetke na hladnjaku), ako nam dimenzije spremnika to dopuštaju

Spremnik je uglavnom okruglastog oblika, ali ovo je najgori oblik jer ne omogućava veliku površinu elektroda, a i prostor između elektroda je ograničen. Pravokutni spremnik je bolje rješenje jer daje maksimalnu iskoristivu površinu za elektrode i maksimalni prostor između elektroda. Najbolji spremnik koji rješava najveći problem, a to je miješanje otopine, bio bi spremnik s šiljastim dnom, a s vanjskom plohom u obliku kokošjeg jaja (kao amfora). Ovaj spremnik po Viktoru Schaubergeru, a i po starim Grcima koji su čuvali svoje dragocjeno vino u amforama non stop revitalizira vodu i održava tzv. spiralno kretanje. Još tražim ovakav spremnik. Na slici dole su tzv. Godzilla pravokutni spremnik i tzv. mobilni čaša-spremnik

Godzilla spremnik za pravljenje cs-a s elektrodama u obliku 'radijatorske' rešetke

Čaša kao spremnik za pravljenje cs-a, brzo i jednostavno rješenje

Ograničavanje struje elektrolize
Iako se s običnim DC adapterom na 9V, 12V ili 24V koji se direktno spaja na srebrene elektrode mogu postići sasvim zadovoljavajući rezultati, ipak za iole kvalitetniju otopinu cs-a nužno je koristiti ograničavač struje. Naime, nakon određenog vremena kad otopina postane zasićena ionima i koloidima srebra, njena vodljivost raste i struja elektrolize raste skoro linearno što uzrokuje da se veliki komadići srebra otkidaju s elektroda što uzrokuje ubrzano trošenje elektroda i smanjivanje kvalitete dobivenog cs-a koji ima previše koloida (krupnih čestica). Naponski regulator LM317 spojen na način da bude izvor konstante struje se pokazao idealnim za ovu namjenu. Više o ovome sklopu ovdje.

Maksimalna struja i vrijeme trajanja procesa ovise o naponu napajanja, dimenzijama i udaljenosti elektroda, zapremnini spremnika i vanjskoj temperaturi. Stoga je nemoguće računski odrediti idealnu maksimalnu struju za pojedini spremnik, već korisnik mora sam istražiti koja struja najviše odgovara njegovom spremniku. Krajnji cilj je da sam proces traje što je duže moguće, bez da se veći dijelovi srebra otkidaju s elektroda.

Za početak treba uzeti okvirnu formulu da

struja ne prelazi 0.1-0.15mA po cm2 površine elektrode

koja je uronjena u destiliranu vodu s tim da se za proračun uzimaju aktivne površine elektroda koje su okrenute jedna nasuprot drugoj: kod žičanih elektroda ovo znači pola promjera žice jedne i druge elektrode, odnosno efektivno površina samo jedne elektrode, dok kod elektroda u obliku pločica, ulogu u elektrolizi igraju samo nasuprotne površine elektroda, znači površina elektrode koja je okrenuta nasuprot drugoj elektrodi ili efektivno cijela površina jedne elektrode.

Primjer: ako imamo 20cm urona jedne elektrode u obliku žice 1.2mm promjera, onda je površini urona katode  P=(2xRxPI)x20cm=0.3768cm*20cm=7.5cm2. To bi značilo da maksimalna struja ne bi smjela biti iznad: 0.15mA*7.5cm2=1.125mA.

Rast vodljivosti otopine koloidnog srebra s vremenom elektrolize: struja u početku raste sporo dok se ne pokrenu ioni (područje 1 na gornjoj slici), kad počne brzo rasti to je dobro jer se novi ioni stvaraju (područje 2 na gornjoj slici), kad rast posustane to znači da imamo više rekombiniranih iona nego novostvorenih (područje 3 na gornjoj slici) i ovo je već vrijeme da prekinemo s procesom.

Miješanje vode ovisi o obliku spremnika
Miješanje otopine dok traje elektroliza nije nužno, ali se bolji rezultati (veća koncentracija iona srebra) postižu miješanjem. Moja mjerenja isto upućuju da struja kroz spremnik pada s miješanjem, što znači da miješanje efektivno usporava reakciju i omogućava većem broju Ag(+) iona da se generira: povećava se kvaliteta otopine.

Vrijeme trajanja procesa
Nema nekog fiksnog vremena trajanja procesa. Ono ovisi o dosta faktora:

• ako se otopina miješa trajanje će biti duže (poželjno)
• ako je početni napon nizak (12v) trajanje će biti duže dok se ioni ne pokrenu (nepoželjno za nestrpljive)
• temperatura destilirane vode i okoline, što je veća temperatura to je brža reakcija, neki čak i griju destiliranu vodu prije početka procesa da bi ubrzali reakciju što ja ne preporučam. Okolna temperatura je vrlo bitan faktor kod procesa elektrolize, naime iz mog iskustva mogu reći da zimi u sobi na oko 12C proces mora trajati i do 15sati da bi dobio otopinu jednake kvalitete kao kad radim elektrolizu 10 sati na 20C.
• što je veća količina vode to je duža reakcija
• površina urona obe elektrode: što je veća ova površina, veća je reakcija, brže trajanje procesa (poželjno)
• udaljenost elektroda: veća udaljenost, reakcija sporija. Ovo je poželjno, ali kod većih udaljenosti treba razmisliti o povećanju visine napona elektrolize jer standardnih 12V možda neće biti dovoljno, odnosno elektroliza će predugo trajati.

Moje iskustvo: za pola litre koloidnog srebra iz standardne tegle s običnim žičanim elektrodama s DC adapterom na 12V je dovoljno od 3-5 sati. Kod korištenja mješalice i većeg spremnika od 1.5 litre ova granica se podiže na nekih 8-10sati, a kod još većeg spremnika od 2.5 litre znao sam držati proces elektrolize aktivnim i do 15 sati.

Pravljenje otopine se prekida kad:

• elektrode promijene boju: katoda posivi, a anoda pocrni - to je znak da se velika količina iona rekombinira i stvara neželjene spojeve
• kad primjetimo plivanje većih dijelova srebra po otopini ili stvaranje tamnog ili srebrnog taloga ispod elektroda
• kad otopina poprimi žučkastu boju ili vidimo bjeličastu maglicu - to je znak veće nakupine težih čestica srebra
• kad primjetimo Tyndallov efekt - laserska svjetlost jasno prolazi kroz otopinu, inače se raspršava
• (ako nemamo ograničavač struje): kad nam struja pređe neku graničnu vrijednost za našu konfiguraciju (ovisi o površini uronjene katode)
• (ako nemamo ograničavač struje): kad struja prestane rasti najvećom brzinom, vidi gornju sliku ovisnosti vodljivosti i vremena elektrolize

Srebrne 'sige' na elektrodi označavaju da je došlo vrijeme da se prekine proces elektrolize, jer se s elektroda otkidaju preveliki dijelići srebra

 
Izbjegavanje kontaminacije

• nikad nemojte direktno piti ili koristiti dobivenu otopinu iz glavnog spremnika u kojem ste je napravili jer će te tako zagaditi spremnik s svojom slinom. Prelijte otopinu u drugu bocu ili spremnik.
• kada počnete s pravljenjem ionskog srebra s novim srebrenim elektrodama, prve dvije-tri dobivene otopine bacite jer se elektrode u ovom procesu same čiste od eventualnih nečistoća na površini.
• kad je proces jednom gotov nikada nemojte spremnik čistiti ničim drugim nego ga samo properite destiliranom vodom, a elektrode samo prebrišite papirnatim ručnikom i nikada ih ne dirajte s prstima. Neki zagovaraju korištenje 99% izopropil alkohola, ali ja sam protiv bilo kakve kemikalije.
• kada ga ne koristite, glavni spremnik s elektrodama držite u zrako nepropusnoj vrečici (može i obična plastična vrečica) kako bi umanjili zagađenja iz atmosfere.
• ako već kanite zagrijavati vodu prije procesa, NEMOJTE koristiti mikrovalnu pečicu za takvo što.

Dodavanje ostalih elemenata otopini
Bilo kakvo dodavanje soli, meda, alkohola i ostalih spojeva destiliranoj vodi prilikom pravljenja ionsko koloidnog srebra je kontraproduktivno i može razultirati samo lošom otopinom jer će ioni srebra reagirati s svim ovim molekulama i tvoriti teške spojeve koji su nekorisni, a moguće i štetni za oralnu konzumaciju. Preporučava se dodavanje par kapi 35% vodikovog peroksida destiliranoj vodi. Ova kemikalija inače povoljno utječe na zdravlje, a kad se koristi u procesu pravljenja ionsko-koloidnog srebra spriječava aglomeraciju težih molekula AgOH. Tako recimo ako primjetimo žutu boju otopine, dodavanjem par kapi 35% vodikovog peroksida, možemo rabizistriti otopinu tj. razbiti te nakupine molekula i poboljšati kvalitetu otopine.

Testiranje kvalitete destilirane vode
TDS/PPM mjerač mora dati očitanje od 0 PPM za destiliranu vodu. Ako je više od 0 PPM-a, znači da je destilirana voda kontaminirana. Kvalitetna destilirana voda će na početku reakcije propuštati vrlo malu struju. Ako destilirana voda ima dosta nečistoća, ova struja će biti dosta velika jer će prisutni metali i minerali provoditi struju. Nema neke fiksne vrijednosti za minimalnu struju na početku reakcije, ali recimo za pola litre vode i s žičanim elektrodama s 20cm dužine urona obje (40cm ukupno) i s razmakom od cca 5cm, struja ne bi smjela biti veća od 0.2-0.4mA za kvalitetnu destiliranu vodu na početku reakcije.

Promjena polariteta
Promjena polariteta tijekom pravljenja ionskog koloidnog srebra se pokazala efikasnim u smislu ravnomjernog trošenja elektroda, ali i smanjivanja broja rekombiniranih kationa i aniona čime se smanjuju neželjeni nusprodukti procesa elektrolize.

Nikad ne prekidati proces
Jednom kad proces pravljenja započne nikada nemojte prekidati proces, naročito ne prekidati proces da bi prebrisali taloge s elektroda, to će rezultirati većom koncentracijom AgOH i ostalih težih čestica-> slabija otopina cs-a

Da li smo uspjeli s pravljenjem ionsko-koloidnog srebra?

• otopina mora biti bistre boje, bez taloga na dnu spremnika: ovo znači da nema puno teških molekula koji imaju tendenciju stvaranja taloga na dnu ili bijele maglice ili žučkaste boje.
• otopina ne smije pokazivati Tyndallov efekt (ili samo blagi efekt): neprisustvo težih čestica
• nakon elektrolize stanje taloga na elektrodama je vrlo važan faktor. Idealan proces bi rezultirao s malim ili skoro nikakvnim talogom na elektrodama. Ali u mojoj praksi još nisam uspio izbjeći stvaranje blagog srebrnog taloga na katodi i crnog na anodi.
• okus otopine bi trebao neutralan, ako ima dosta teških čestica i AgOH, okus će biti blago metalan i gorak. U svojoj praksi još nisam uspio dostići da okus bude 100% neutralan.

Svi moji generatori koloidnog srebra

Od 2010.g. pa do danas sam 'ispecao' na hektolitre koloidnog srebra (ili u narodu popularno nazvane 'srebrenuše'). Dosta dugo sam improvizirao s raznim napravama koje sam jedino ja znao spojiti i koristiti, sve dok me kolega nije 'natjerao' da napokon napravimo mali ozbiljniji aparat za pravljenje ionsko-koloidnog srebra poučeni vlastitim iskustvom, ali i saznanjima od drugih ljudi koji su isto to radili. Tako su se rodile prve dvije jedinice uKsGeneratora, generatora koloidnog srebra koje nakon ovoliko godina i dan danas uredno rade i produciraju na hektolitre koloidnog srebra.

Više o svim mojim generatorima koloidnog srebra

Za one sklone samogradnji evo upute kako napraviti svoj uKsGenerator koloidnog srebra

uKsGenerator, generator koloidnog srebra u procesu pravljenja srebrne vode

Testiranje koncentracije ionsko-koloidnog srebra

Općenito se smatra da je ionsko-koloidno srebro kvalitetnije ako ima veću koncentraciju iona srebra, odnosno veći ppm: parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. Međutim, kako je jedan mudar čovjek rekao: bolje imati i slabije koloidno srebro pa ga češće konzumirati nego ništa. Stoga poruka: ne opterečujte se puno s ovim parametrima, zgodno ih je znati u smislu unaprijeđivanje procesa elektrolize srebra ako se ista izvodi u kučnoj radinosti.

Metode za određivanje koncentracije ppma:

Faradeyeva formula:
Faradayeva formula se zasniva na mjerenju količine naboja koja je prošla kroz otopinu za vrijeme elektrolize, s tim da se masa dobivenih srebrnih čestica u otopini kolerira s ovom količinom naboja koja je upravo potrebna da se iste čestice odvoje od svojih molekularnih veza. Ova formula je vrlo aproksimativna i po mom iskustvu jedino može poslužiti za neki okvirni izračun i relativnu usporedbu dvije otopine koloidnog srebra, u praksi je koncentracija iona srebra dosta manja od brojki dobivenih Faradeyovom formulom. Za izračun pomoću Faradeyeve formule, je potrebno poznavati prosječnu struju tijekom cijelog postupka elektrolize, a za to je nužan ampermetar.

Objašnjenje Faradeyeve formule:

Q (količina naboja izražena u C) = I (jakost struje izražena u A)   x  t (vrijeme izraženo u sekundama)

Broj dobivenih molova je ekvivalentan količini naboja, a računa se preko Faradeyeve konstante = 96489 C/mol koja označava koliko naboja (kulona) je potrebno da se izbaci količina iona koja odgovara jednom molu:

M (broj molova) = Q (naboj) / 96489 C/mol

Molarna masa srebra iznosi 107,8 g/mol, stoga konačna dobivena vrijednost za dobivenu masu srebra:

m = (107.8 g/mol x Q ) / 96489 C/mol = (107.8 g/mol x I(A) x t(s) ) / 96489 C/mol

Napomena: formula vrijedi za volumen otopine od jedne litre, kad bi se u kalkulaciju uključio i volumen otopine (izražen u mililitrima), onda bi formula konačno izgledala ovako:

m =  ((107.8 g/mol x I(A) x t(s) ) / 96489 C/mol) * 1000/V(mililitar)

Za dobivenu masu srebra možemo aproksimirati i reći da jedan miligram odgovara jednom ppm-u.

Primjer: koliko ćemo ppm-a dobiti s prosječnom jakošču struje elektrolize od 1mA i trajanju procesa od 3 sata, ako imamo spremnik od 700ml:

m=((107.8g/mol x  1x0.001A  x 3x60x60s) / 96489 C/mol) *1000/700= 0.0171g = 17mg ~ 17ppm

Mjerenje ppm pomoću TDS mjerača:
Za ovu metodu, koja je možda najlakša za izvesti, potreban je instrument kojega zovu TDS/PPM mjerač i koji inače služi za mjerenje minerala u vodi, ali daje zadovoljavajuće rezultate i kod mjerenja količine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budući da je posve točna analiza koncetracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj način (TDS - total dissolved solids - aproksimira koncentraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtočnije i uostalom najlakše dostupne podatke. Danas mnogi proizvođači koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj način, tako da iza ppm stavljaju skraćenicu "TDS" da bi ukazali na način kojim su dobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obično dizajnirani da mjere koncetraciju u ppm-ovima supstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan. Svejedno, radi se o odličnom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vršimo elektrolizu i za aproksimaciju koncetracije otopljenog srebra.

Ja isključivo koristim TDS mjerač za mjerenje kvalitete otopine cs-a. Nabavka je moguća preko ebay.com. Preporučam da se uzme instrument s temperaturnom kompenzacijom te s što manjom skalom. Naime većina TDS mjerača se koristi za mjerenje kvalitete vode u akvariju ili bazenu i stoga ima skalu i do 10000ppm-a, a uz preciznost od 1% skale, mogućnost netočnog očitanja vrlo malih vrijednosti je velika. Instrument s kalibracijom i kalibracijskom tekučinom je isto dobrodošao. Međutim iz iskustva, mogu reći da nije toliko bitno da instrument bude apsolutno precizan, već je bitna relativna vrijednost i razlika između dvije otopine koloidnog srebra kako bi se mogla odrediti razlike u kvaliteti između dvije razne otopine, a u smislu unaprijeđivanja postupka izrade.

Odokativna metode: solna metoda
U prozirnu staklenu čašu se ulije malo otopine ionsko-koloidnog srebra i doda se jedna žlica soli, nakon par minuta otopina će poprimiti blijedo plavu boju koja se može vidjeti pod svjetlošću obične lampe. Plavu boju daju molekule AgCl koji su rezultat reakcije Ag iona s kloridom iz soli.

• ispod 5ppm: nema blijedo plave boje
• 5-10ppm: blijedo plava boja se stvara nakon par minuta, potrebno je približiti lampu da bi se vidjela
• 10ppm: blijedo plava boja vidljiva i na danjem svjetlu, po mraku je možda isto potrebna lampa da se vidi
• 20ppm: blijedo plava boja se odmah stvara nakon dodavanja soli, jača reakcija. Ako se pažljivo pogleda s strane, moguće je uočiti bijele oblačiče
• 30ppm: jaka reakcija, plava boja i gusti bijeli oblaci

Iontoforeza srebra

Iontoforeza srebra je proces efektivnog doziranja iona srebra na područje tijela koje je inficirano bakterijama. Pod utjecajem električnog polja kakvo se stvara i između polova baterije pozitivno nabijeni ioni srebra mogu se kretati kroz kožu i ući u tijelo. Kad je riječ o liječenju infektivnih bolesti, iontoforeza omogućava usmjeravanje ljekovitih tvari izravno na infekcije unutar tijela na neinvazivan način i bez da se za njihovu dopremu do mjesta djelovanja oslanja na probavni ili krvožilni sustav. Ovaj sustav dopreme srebrnih iona je puno efikasniji nego uzimanjem npr. ionskog koloidnog srebra oralno, odnosno kad se ono ispija, jer onda srebrni ioni moraju proći cijeli probavni sustav da bi dospijeli u krvotok.

Više o procesu iontoforeze srebra

Još jednom: za i protiv srebra

Srebro NIJE teški metal, već s svojim atomskim brojem 47 spada u tzv. tranzicijske metale. Srebro ima najveću električnu vodljivost i najveću termalnu vodljivost od svih metala.
Ioni srebra i općenito sastavi od srebra uništavaju bakterije, viruse, alge i gljivice, ali istovremeno nisu toksični za ljude, što je jedinstvena kombinacija.
Ioni srebra Ag+ su sposobni da naprave snažne molekularne veze s supstanacama koje su potrebne bakterijama za život kao što su molekule sumpora, dušika i kisika. Kada se Ag+ veže za ove molekule, onda iste postaju beskorisne za bakterije ćime se bakterije doslovno 'izgladnjuju' što uzrokuje njihovu smrt.

Germicidno i blagotvorno svojstvo srebra je bilo poznato još od Feničana (1200 pr.n.e.) koji su spremali vino i vodu u srebrne boce kako bi ih očuvali (kao neka vrsta konzervansa).
Srebro se intezivno koristilo kao germicid i dezinfekcijsko sredstvo u medicinske svrhe sve do izuma antibiotika. Međutim, upotreba srebra se nastavila s upotrebom tzv. SSD krema (silver sulfadiazine) za antibakterijsko i antibiotičko tretiranje ozbiljnih opeklina.
Danas se srebro na mala vrata opet vraća za upotrebu u medicinske svrhe. Dišne cijevi i kateteri za hospitalizirane pacijente koji imaju posrebreni fini sloj izazivaju puno manje bakterijskih infekcija izazivaju nego obični kateteri i cijevi.
Činjenica je da se spojevi na bazi srebra danas skoro svugdje koriste kao jedna vrsta antibakterijskog filtera (ovlaživači zraka, klima uređaji, tuševi i sl.).

Preuzeto s: wikipedija.org

Ioni srebra NE reagiraju s klorovodičnom kiselinom, čineči otopinu ionskog kolodinog srebra štetnom. Naime, ioni metala, bez obzira odakle dolaze, apsorbiraju se „pod jezikom“ ili izolacijom liganda iz sline, metaloproteinima. Metaloproteini su relativno male molekule (sastavljene od samo 294 atoma) koje vežu na sebe metale poput srebra, bakra, željeza i cinka, a sastavni su dio većine stanica u našem tijelu.
Naša slina sadrži preko 200 različitih proteina i gotovo trećinu svih proteina u organizmu čine metaloproteini, tj. „nosači“ iona metala. Ti reaktivni ioni (nedostaje im jedan ili više elektrona) mogu se tako transportirati kroz želudac i kroz cirukularni sistem bez lokalne reakcije.
Uostalom, bez tih malih „transportera“ naš organizam bi teško mogao funkcionirati bez velikih problema.
Upravo zbog svega navedenog, preporučuje se prilikom oralne konzumacije, zadržati otopinu čim je moguće duže u ustima, prije gutanja.
Dakle, ionsko srebro ne samo da ne uzrokuje reakciju u organizmu zbog klorovodične kiseline, ili da postoji nekakva opasnost, nego naprotiv; blagotvorno djeluje na npr. gastritis i slične zdravstvene poteškoće.

 
Nanosrebro?

Nanotehnologija je vojna tehnologija koja je odavno u upotrebi za vojne svrhe, a relativno nedavno je 'predana' u ruke civilnom sektoru za koji se predviđa da će 'težiti' i do nekoliko stotina miljardi dolara u relativno bliskoj budućnosti. Nanotehnologija se bavi svime i svačime, uglavnom je usmjerena na poboljšanje svojstava materijala, ali ima bezbroj primjena. Jedna od primjena nanotehnologije je i korištenje nanosrebra u medicinskim ili oćenito u pomagalima za 'zdraviji' život. Nanosrebro se najčešće koristi kod ugradbenih tuševa, a reklamira se kao blagotvorno za zdravlje i slično.

Iza svake industrije koja je teška više miljardi dolara, i koja počiva na vojnoj tehnologiji krije se neka mračna tajna. Nanotehnologija i upotreba nanosrebra nije izuzetak. Postoje indicije da nanočestice mogu zaobići sve ljudske obrambene mehanizme te direktno omesti normalu 'homeostazu' ljudskog organizma. Nanočestice su vrlo 'pokretne' ustanovljeno je da odjeća koja sadrži nanočestice nakon par nošenja i pranja izgubi i preko 50% nanomaterijala. Efekt nanočestica na okoliš i na ljudski organizam nikada nije detaljno studiran. Postoje neka istraživanja koja govore o tome da je nanosrebro posebno toksično za neke dobroćudne bakterije koje žive u našem okolišu.

Po svim elementima ova tehnologija je slična tzv. GMO (genetski modificiranoj hrani) koja se isto najavljivala kao revolucija u poboljšanju kvalitete života, a završilo je kao globalni ekocid neviđenih razmjera.

Stoga mislim da nanosrebro, a i općenito sve na bazi nanotehnologije treba izbjegavati u širokom luku. Dapaće, treba dignuti glas protiv ove tehnologije i tražiti zabranu uvoza i prodaje proizvoda na bazi ove tehnologije dok se ista ne ispita u potpunosti.


Toksičnost koloidnog srebra = nespretno podvaljena laž farmaceutske mafije

Potaknut malom 'kritikom' jednog posjetitelja ovih stranica o toksičnosti srebra, malo sam si dao truda i još detaljnije istražio činjenice koliko je sigurno srebro za ljudsku oralnu ili vanjsku primjenu. U prethodnom tekstu sam ustanovio nekoliko stvari:

1. Srebro nije teški metal i nema toksična svojstva po ljudski organizam kao ostali teški metali
2. Srebro ne reagira s želučanom kiselinom stvarajući opasne spojeve srebra već se ioni srebra veću u ustima 'vežu' za proteine 'nositelje' ovih iona, što je inače standardni način na koji naše tijelo apsorbira metale koji su u tragovima sastavni dio naše prehrane (cink, bakar, željezo)
3. Nanosrebro i općenito nanotehnologija je potencijalno opasna za ljudsko zdravlje i okoliš, te je treba izbjegavati.
4. Bitno je razlikovati samo srebro u čistom obliku, srebrne soli i ione srebra. Iako je zajednički faktor svim ovim elementima srebro, važno je napomenuti da oni imaju bitno drukčija svojstva. Srebrne soli su toksični spojevi (srebrni nitrat i srebrni klorid), koje ljudsko tijelo deponira u raznim tkivima i može uzrokovati razna oboljenja. Ioni srebra s druge strane su 'aktivni' elementi koji imaju blagotvoran utjecaj na ljudsko zdravlje.

Na wikipediji se navodi da konzumacija velikih količina koloidnog srebra može uzrokovati Argyriu, odnosno bolest promjene pigmentacije kože (sivkasta) za koje nema lijeka. Ono što me iznenadilo je i tvrdnja da uzimanje velikih doza koloidnog srebra može uzrokovati komu, plućni edem i hemolizu (uništvanje eritrocita). Kao referenca se navodi članak objavljen na web stranicama društva dermatologa:
http://dermatology.cdlib.org/111/case_reports/argyria/wadhera.html

Uzeo sam si truda pa sam detaljno proučio ovaj članak i ustanovio sam nekoliko nelogičnosti i nekozistentnosti što me navodi da ovaj članak nije relevantan, dapače da je osmišljen kao propagadni letak protiv samostalnog spravljanja i konzumiranja koloidnog srebra, koji bi mogao ugroziti industriju lijekova, raka, side i ostalih bolesti vrijednu na tisuće miljardi dolara.

Analiza članka s Dermatology Online Journal

Članak se zasniva na jednom slučaju Argyrie iz 2005.g. koji su liječnici tretirali na odjelu dermatologije, na kalifornijskom univerzitetu Davis. Pacijent se prijavio zbog sive diskoloracije kože. Pacijent je pio oko 450ml (oko pola litre) koloidnog srebra  koncentracije od 450ppm tijekom 10 mjeseci koristeći samostalno napravljen sklop za pravljenje koloidnog srebra.

Ovdje odmah moram reći da je ovo vrlo sumnjivo jer koncentracija od 450ppm (aproksimativno 450miligrama po litri) je jednostavno teoretski nemoguća za koloidno srebro napravljeno u kučnoj radinosti čija kvaliteta maksimalno dostiže do 20ppm, čime cijeli članak izaziva laganu dubiozu u poznavanje autora o postupcima i metodama pravljenja koloidnog srebra.

U daljnjem tekstu članka referencira se na starije radove, pa čak neke i iz 19-og stoljeća koji su ustanovili toksičnost srebra ako se isto oralno ili intravenozno uzima u velikim dozama. Međutim, ovdje se precizno ne definira sastav (čisto srebro ili soli srebra) niti količina koji se davao pokusnim životinjama. Pretpostavka je da se radi o nerazrjeđenom srebrnom prahu ili srebrnim solima.

Srebrne soli kao što su srebrni nitrat (AgNO3) i srebrni klorid (AgCl) su toksični elementi, ali ovi spojevi jednostavno NE postoje u ispravno napravljenom koloidnom srebru.

Na kraju teksta autori članka Akhil Wadhera i Max Fung jednostavno ispaljuju da:
"Potrošnja velikih doza koloidnog srebra može rezultirati komom, plućnim edemom i hemolizom. Koloidno srebro je također toksično za koštanu srž i može biti povezana s agranulocitozom."

Ovo ničim nisu potkrijepili (referencom), niti su objavili podatke iti jedne studije koja je ovo dokazala. Dapače ovaj dio teksta su umetnuli među ostatak teksta u kojem se navodi da oralna konzumacija čistog srebra u velikim količinama (opet se ne navodi koje su to količine) može biti fatalna kao kod konzumacije bilo koje korozivne solucije što može rezultirati opektinama grla, dijarejom, bolovima u trbuhu.

Ovaj članak je vrlo dubiozan i po meni dokazuje nečasne namjere autora da ocrne koloidno srebro bez ikakvih dokaza i studija s površnim i neozbiljnim tekstom koji se jednim dijelom referencira na studije iz 19. stolječa s eksperimentima na životinjama s čistim srebrom što je po meni čisti promašaj. Autori pokazuju manjak osnovnog znanja o pojmu i načinu spravljanja koloidnog srebra, iznoseći  čiste gluposti da je pacijent koji je obolio od Agryire konzumirao čak 648mg srebra na dan što je više od pola grama srebra na dan, što je van svake pameti.
Nadalje autori u isti koš s koloidnim srebrom stavljaju, spojeve srebrnih soli i čisto neorgansko srebro, što ih čini u najmanju ruku neozbiljnim jer svaki kemičar početnik zna da spojevi jednog elementa s drugima (srebrene soli) imaju sasvim druga svojstva od samog izvornog elementa (srebro). Kao vrhunac gluposti ili bolje rečeno laži tvrde da koloidno srebro može uzrokovati komu, plučni edem i da uništava košranu srž, što ničim ne potkrepljuju.


Moje mišljenje o sigurnosti koloidnog srebra

Na osnovu svog znanja i iskustva mogu samo reći da je konzumiranje ispravno napravljenog ionsko-koloidnog srebra sigurno i blagotvorno za zdravlje.
 

Popis izvora informacija

• Galaksija Forum/cs vrlo kvalitetni postovi s dosta linkova i iskustvima o cs-u
• CureZone.com thread na forumu o cs-u
• Elixa.com analiza koloidnog srebra
• Galaksija.com članak o koloidnom srebru
• Twisted-Jewels jeftino srebro 0.999 čistoće
• Rafinerija kovina hrvatski izvor kvalitetnog srebra
• Ionsko koloidno srebro.pdf - preslik svih informacija s više nepostojeće stranice: argentumcompendium.org