O moćne stanice moje!
Ljudsko tijelo je savršeno ustrojeni sustav ogromnog broja malih svjesnih stanica, organiziranih kao mala galaksija s tisuću zvijezda i miljardu planeta i satelita u kojem svaki dijelić ima točno definiranu svrhu. Svi dijelići te galaksije, sve stanice tijela, savršeno surađuju, nadopunjuju se, potpomažu se i međusobno komuniciraju, a sve u svrhu ostvarenja plana i cilja s kojim je čovjek došao na planetu, koji je u biti pilot ovog savršenog organizma.
Naše fizičko tijelo je 'interfejs' ili sučelje kojim naša duša, naše više Ja, naš dijelić svjetlosti izvora, može doživjeti iskustvo života na Zemlji kroz 3D fizičku perspektivu. Ono je kreirano od istog kreatora koji je sanjao cijeli ovaj svijet u kojem živimo, svaki kamen, rijeku, sve životinje, biljke, cijelu planetu Zemlju, cijeli Sunčev sustav, cijeli Univerzum, stoga je naše tijelo sastavljeno od istih elemenata, iste zvjezdane prašine od kojih je sastavljena i Zemlja.
Svjetlonoše, to smo mi ljudi!
Upravo stoga, jer smo kreirani u istom snu, po istom planu od našeg kreatora, pomoću našeg tijela (DNK skalarne antene) možemo komunicirati s svakim dijelićem svemira, s svakom planetom, s svakim svjesnim entitetom koji ima iste receptore, a naročito smo povezani s našom majkom Zemljom jer dijelimo iste krugove cvijeta života, iste sklopove, stoga u njenim njedrima uvijek možemo naći hranu, lijek, utjehu, radost i veselje. Naš fizički život je usko vezan s Zemljom, udišemo ono što izdišu stabla, a stabla se hrane onim što izdišemo. Mislim da smo toliko usko vezani fizičkim tijelom za Zemlju da međuplanetarno ili međugalaktičko putovanje raketama ili sličnim primitivnim sredstvima uopće nije moguće. Astralno putovanje (npr. Anastazijino putovanje zračkom) ili neki oblik teleportacije je možda jedini način putovanja van Zemljinog zaštitnog polja (magnetskog pojasa).
Ako se ti dijelići ujedine u svjetlim težnjama, mračnim je silama puno teže pobijediti ih i spriječiti njihovo djelovanje. Ako i najmanja čestica, koja živi u samo jednom čovjeku, ima potpuni odnos s Bogom, mračnim silama je nemoguće savladati njegov duh i osvojiti njegov um.
Anastazija, knjiga II, strana 46.
Vozači Formule 1
Većinu bio-kemijsko-elektro-magnetskih procesa u našem tijelu današnja znanost ne može uopće objasniti, stoga znanstvenici kao mala djeca koja se plaše ispasti glupi pred razredom, pribjegavaju raznim polutočnim izjavama, koje vremenom postaju znanstvene dogme, kao npr. da koristimo svega 10% kapaciteta mozga, da je većina DNK strukture obično smeće, da smo određeni genima. Međutim, i onaj mali postotak procesa u ljudskom tijelu, što današnja znanost i moderna medicina i biologija mogu objasniti, jasno govori da je ljudsko tijelo fenomenalan, skoro pa savršeno balansiran i struktuiran organizam, koji uglavnom djeluje autonomno, odnosno bez svjesne kontrole čovjeka. Proces regeneracije, procesi koji se odvijaju u imunološkom sistemu, te ostali procesi u samo jednom ljudskom tijelu ne mogu kopirati/emulirati sva super računala na svijetu, uključujući i one vojne koji su uvijek 20 generacija ispred civilne tehnike. Radi se o nepreglednoj količini podataka koje naše tijelo prima i odašilje u realnom vremenu, te svake nanosekunde donosi odluke i ispravlja ili korigira greška kako bi podržalo život, vitalnost i zdravlje čovjeka. Smatra se da prosječni čovjek preboli godišnje tisuće malignih oboljenja i raznih drugih bolesti, a da toga nije ni svjestan.
Svaki dan tijelo obnavlja miljarde stanice, dok stare umiru, nove se stvaraju. Ovaj proces regeneracije na kemijskoj razini zahtijeva hormone rasta. Ako smo pod stresom prestajemo generirati hormone rasta stoga brže starimo i obolijevamo jer jednostavno prestajemo obnavljati stare stanice. Iz ovog procesa je izuzeto osam tzv. 'besmrtnih' stanica koje su u našem fizičkom tijelu nepromijenjene od začeća pa sve do fizičke smrti. One su prve stanice koje se formiraju nakon začeća, a tvore geometrijsku strukturu zvjezdanog tetraedra. Po riječima Drunvala Melchizedeka ovih prvih osam stanica je bliže našoj istinskoj prirodi te se može reći da sadrži naš originalni 'blueprint' ili plan. Ove znanstvene činjenice potvrđuju tvrdnju Anastazije o prisutnosti božanskih stanica u svakome od nas, koje su doslovno neuništive i čekaju da se svjesno povežemo s njima, odnosno s našim originalnim planom i ciljem s kojim smo došli na planetu Zemlju.
Mi ljudi, totalno smantani od pogrešnih uvjerenja, dogmi i malicioznih pokušaja manipuliranja, nismo ni svjesni da smo u biti vozači Formule 1, da ispod haube imamo strašnu makinju, koja jedva čeka naš stisak pedale gasa, da se otvore svi ventili, da stroj krene punom snagom, snagom novih misli, ideja i djelovanja, nezaustavljivo, nemjerljivom brzinom. Bolesti i ostale gluposti su samo puka izmišljotina i iskrivljena informacija kojima smo mi sami dali maha i pustili da nas kontrolira kao pojedince i cijelo naše društvo. Korona/COVID-19 virus je najnoviji primjer iskrivljene vibracije/informacije koju nam žele nametnuti, a koja nije dorasla snazi i moći niti najmanje stanice ljudskog tijela, osim ako mi svojom lošom percepcijom dopustimo da nas ta lažna vibracija/informacija osvoji.
Fizičko tijelo je struktuirana energija koja se sastoji od tri komponente (sveto trojstvo): prva komponenta je generalni ljudski dizajn osmišljen od kreatora svemira (ako hočeš, čitaj Boga), druga komponenta je gradivni materijal koji nam pruža naša majka Zemlja, a iz čije smo prašine doslovno sastavljeni, a treća komponenta je naša intencija, misao, plan, karmički put s kojim dolazimo u ovaj prostor i vrijeme iz više sfere postojanja.
Dok na prve dvije komponente imamo malo i nimalo utjecaja, na treću, glavnu komponentu našeg fizičkog JA, imamo i te kako utjecaja, jer naše fizičko tijelo je manifestacija i materijalizacija naših misli, naše svrhe. Količina energije, mogućnost djelovanja, mogućnost kreiranja, mogućnost sanjanja ovisi koliko smo u skladu s našim prvobitnim ciljem s kojim smo došli na planetu, ako smo blizu, ako smo na pravom putu da ostvarimo našu svrhu, energija koju naše fizičko tijelo može podržati i koju mi možemo koristiti je ogromna, stoga se često kaže da je probuđeni svjesni pojedinac jači (mentalno, duhovno, pa možda čak i fizički) od miljun ostalih ljudi koji još spavaju i danju i noću i žive pod opsjenom i hipnozom mračnog sistema koji trenutno pravi kaos na planeti Zemlji. Genijalni umovi, lucidni znanstvenici koji su obično odbačeni od tzv. 'mainstream' znanosti, su nam već dali odgovore i potvrdu da je moć ljudskog tijela nevjerovatna i da je sve pod kontrolom naše percepcije odnosno naših misli koje su u biti materijelne prirode te se mogu manifestirati u nešto fizičko i opipljivo. (Bruce Lipton, Joe Dispenza, Greg Barden)
Djed je pitao Anastaziju: 'Zbog čega mi rastu dlake na licu?' Anastazija se dugo mučila s odgovorom, ali je napokon shvatila i nakon par dana odgovorila djedu: 'Zbog toga jer ti tako želiš!'
Iz Anastazijinih priča
Oči u oči s crnilom
Zbog surovih uvjeta života koje su mračne sile nametnule ljudskom rodu kroz zadnjih par tisuća (a možda i više) godina, dosta ljudi smatra da je Zemlja u biti jedan veliki zatvor, mjesto patnje (što je djelomično i točno), a 3D fizičko postojanje smatraju skoro kao kaznom ili jednom od najnižih oblika svjesnosti, te sanjaju o uzašću, odnosno 'uzletu' u više ravni postojanja odnosno 'bijegu' iz 3D-a. Smatram da je želja za bijeg s ove planete pogrešan put, odnosno da smo mi ljudi po definiciji multidimenzionalna svjesna bića i da smo svjesno i s jakom željom došli na Zemlju, kako bi iskusili još jednu dimenziju postojanja, ovaj put u ovom 3D univerzumu i time obogatili naše iskustvo i možda bili potpuni (po riječima Anastazije, fizička dimenzija postojanja je vrlo važan aspekt čovjekova bića). Problem je jedino što su mračne sile uspješno obavile svoj posao i većina nas je zaboravila svoju pravu prirodu, svoje više JA, svoju vezu s Izvorom, s ostalim dimenzijama u kojima obitavamo, te živimo uvjereni da je naše postojanje isključivo na fizičkoj razini, a sve ostale mogućnosti i uvide odbacujemo kao bajku.
Većina ljudi nije svjesna ogromne moći i potencijala koji imamo kao ljudska bića. Progutali smo 'plavu pilulu' zaborava mračnih sila i njihovu laž da je stvarnost jedino fizička, da smo ograničeni, podložni bolestima, slabi i ovisni o drugima, ovisni o sistemu, da imamo jedan jedini život i da je možda bolje da budemo kao sve ostale 'cigle u zidu', opet se vrteći u krug robovanja kao mali zamorčići u kavezu, da budemo ono što se očekuje od nas, da potrošimo život na školovanje, besmislen i slabo plaćeni rad za neku mračnu korporaciju samo da preživimo i dočekamo bolesnu i mukotrpnu starost, odnosno penziju tj. odbačenost i zaborav od društva i najbližih.
Ljudi poimaju život na stresan način. I to dovodi do toga da budu bolesni. Ako izazovemo u nekome koncept straha, npr. tvoj posao nije siguran, neprijatelji se mogu pojaviti, hrana ti nije zdrava, prijeti ti zagađenje, percepcija straha polučit će kemiju koja će, kao što rekoh, prekinuti rast i blokirati imuno sustav. Reći ćete, dobro, prekinuti rast, pa ja sam odrastao, ja ne trebam rasti, a ja kažem, da ali svaki dan trebaš zamijeniti stotine milijardi stanica i za to ti treba hormon rasta. Prema tome, bez obzira na dob vi morate rasti svakoga dana.
Ovo je izvadak iz intervjua Bruce Liptona s Heal Summit-a Croatia 2020 u kojem je vrlo jednostavno prikazao kako planirano psihološko zastrašivanje i teror koje mračni sistem provodi nad ljudima pod izlikom lažirane p(l)andemije COVID-19 upravo izaziva stvarnu bolest jer inducira stres i niske vibracije koji blokiraju imunosni sustav.
Nitko od nas pri dolasku na planetu nije očekivao ovakav nered, mrak, izopačenost i potpuno ludilo koje su kreirali mračne destruktivne sile. Veličanstveni proces začeća i rađanja djeteta je danas prožet strahom i patnjom, nerođena djeca se zrače štetnim UV zrakama pod izlikom preventivnih pregleda, nerijetko se rađaju u mučnim i kompliciranim porodima, prerano se reže pupčana vrpca uzrokujući razna oštećenja u novorođenčeta, a u kritičnim trenucima nakon poroda se odvajaju od majke što ostavlja teške psihološke traume, te na kraju svega bivaju cijepljeni neurotoksičnim otrovima. Umjesto da se rađamo s jasnim sječanjem na prošle živote i reinkarnacije kako bi mogli nastaviti naš put duhovnog razvoja u ovoj 3D fizičkoj ravni, mračne sile se svim silama trude da ovaj proces ometu kako na planetu ne bi došla djeca budućnosti (indigo) koja su i te kako svjesna što su prošla i što im je za činiti u novoj životnoj liniji na Zemlji.
Mračne sile ne žele da se manifestira (a hoće) Anastazijina priča o Vedruškim blizancima, malom bratu i sestrici koji su porazili cijelu rimsku legiju, te maloj Maši koja je samo s svojim mislima doslovno izbrisala sve nuklearne rakete s zemlje. Informacija o djeci budućnosti je već među nama, a i sama indigo djeca su već tu s nama, kazano računalnim jezikom, virus svjetle budućnosti ljudskog roda je već proširen informacijskim poljem čovječanstva, stoga je ova budućnost neminovna, bar za one koji vjeruju i sanjaju o njoj.
Međutim, kako bi stari Navaho indijanac rekao, najveći čovjekov neprijatelj je on sam sebi. Previše i predugo smo spavali otvorenih očiju, živjeli pod hipnozom, dopuštali da se igraju s nama. Previše smo postali uljuljkani u lažni komformizam, lijenost i samodopadnost, previše smo postali tolerantni na bol i patnju, vlastitu i tuđu. U ovom periodu jakog kozmičkog svjetla, kad se sve dobro čuvane stare tajne, biblioteke i stara znanja otvaraju i postaju dostupna, nemamo više izgovora da ne poduzmemo nešto kako bi se vratili sebi, shvatili svoju pravu prirodu, pravu bit i svoju svrhu kao pojedinci, postali bolji ljudi, te u tom procesu pomogli svom bližnjemu i našoj planeti Zemlji koja je iscrpljena od mučenja i destruktivnog ponašanja.
Zar nisi slušao o tome da nije dobro pušiti ili piti alkohol? Priča se o tome u različitim izvornicima, u tom smislu pričaju o tome i vaši liječnici, jezikom koji lakše prihvačaš, ali ti nastavljaš pušiti. Ti nastavljaš pušiti neovisno o tome što se lošije osječaš, ali te čak ni bolni osjećaji ne odvračaju od tih štetnih navika, kao i od mnogih drugih. Bog ti kaže: "Ne smije se tako činiti!" On govori putem boli. I to nije samo tvoja bol, nego i Njegova, a ti uzimaš lijekove za ublažavanje boli, i nastavljaš se ponašati na isti način. Ne želiš se zamisliti otkuda bol....
Anastazijino obračanje Vladimiru. Anastazija, knjiga II, strana 46.
Ja, Čovjek!
Sve ove godine otkad pišem ovaj svoj blog, sve mi više postaje jasno da smo mi ljudi veličanstvena bića! Na fizičkoj razini operiramo unutar tijela koje u sebi inkorporira tako fino balansirane i složene procese koje ni danas nisu sasvim jasni znanosti, a na mentalnoj razini upravljamo svime time odnosno kreiramo našu fizičku stvarnost s našim mislima. Na svom duhovnom putu, shvaćam da je važno čišćenje, opraštanje, iscljeljivanje i regeneracija, kako na fizičkoj, tako i na ostalim razinama svog bića, te izbacivanje starog smeća iz svog sistema koje ne odgovara cilju i vibraciji koju želim dostići. Moj cilj je jasan, želim ostvariti potpunu slobodu i samostalnost na svim razinama svog postojanja, ne želim biti ovisan o sistemu, o drugim ljudima, o bilo čemu, hoću shvatiti i realizirati svoju punu snagu, fizičku, mentalnu, duhovnu.
Boraveći često u prirodi, planinareći, uzgajajujući vlastite biljke i stabla, shvaćam da je majka priroda velika učiteljica koja preko svake životinje, biljke i potoka nama ljudima šalje poruke mudrosti, ljubavi, dobrote, te nas podsjeća koliku moć regeneracije i želje za životom i napretkom i suradnjom posjeduje svaki živi organizam na ovoj planeti. Te sposobnosti su nama ljudima urođene i možda je vrijeme da ih se ponovno sjetimo i oživimo i uključimo u svoju životnu filozofiju, jer ipak smo mi neodvojivi dio majke Zemlje, mi smo njena djeca, male stanice njenog tijela. Semir Osmanagić je u jednom svom intervju ustvrdio da ljudsko biće nema samo 5 čula, već možda preko 30 osjetila. Telepatija, telekineza i ostale psi mogućnosti su nama svima urođene, samo ih nismo koristili pa su nam te sposobnosti malo zahrđale. Pitam se koje su naše granice i da li uopće imamo granica ili možda sami postavljamo svoja ograničenja.
Postavio sam sebi za cilj da popravim dio makadamskog puta kraj svoje kuće. Taj dan je bio vruč i sparan, bila je sredina ljeta. Gomila šljunka s kojom sam planirao popraviti put je bila udaljena 200-300m uzbrdo od mjesta popravka. Opremljen kariolom (tačkama) i lopatom hrabro sam krenuo na zadatak. Planirao sam u 3-4 puta sve obaviti, ali već nakon druge ture, totalno sam izgubio snagu, znoj je lijevao iz mene. Umoran, sjeo sam u hladu lipe, leđima naslonjen na nju. Totalno opušten, polako sam dolazio sebi. Nakon 5-10 minuta, osjetio sam se totalno obnovljen i svjež. Krenuo sam opet i odradio jednu turu, te ovaj put opet malo sjeo ispod lipe s intencijom, možda više molbom upućenu lipi da mi pomogne obnoviti snagu. I tako i bi, nakon par minuta, opet sam vozio punu kariolu šljunka niz put. Shvatio sam da mi je lipa aktivno pomagala koliko je mogla da se što brže regeneriram. Kasnije sam doznao da naslanjanjem leđa (kičme) na stablo možemo primiti energiju stabla ako stablu pristupimo s poštovanjem. Kad grlimo stablo onda mu dajemo svoju energiju. Mi ljudi smo blagoslovljeni što imamo ovakvu prirodu oko nas, njena dobrota je za mene još nedokučiva.
Moje osobno iskustvo ubrzane regeneracije u suradnji s starom lipom
Ja osobno kroz sve ove godine, mislim da sam dosta naučio kako se samostalno brinuti o svom fizičkom zdravlju (ta znanja su sad skoro svima dostupna), ali i kako usmjeravati svoje misli i svoj fokus kako bi ostvario ono što želim. Neke stvari koje koje sam prije smatrao pukom srećom ili sinkronicitetom, sada smatram kao rezultat i manifestaciju svojih misli i težnji, iako uvijek ostajem malo iznenađen i oduševljen kako se ti scenariji odvijaju pred mojim očima, a često tek kasnije shvatim koliko je to genijalno 'odigrano' u pravom trenutku, s pravom energijom, s genijalnim ljudima i ostalim kooperativinim komponentama. Slučajnosti više ne postoje za mene. Dapače, imam osjećaj da se energije prebrzo kreću i da je problem uhvatiti balans i ravnotežu u tom energetskom tornadu.
Život u ovom fizičkom tijelu je prekrasan, volim osjetiti snažnu buru i kristalno čist zrak dok se penjem na vrh planine, volim pješačiti/planinirati na velike udaljenosti i osjetiti svaki mišić svog tijela kad se oporavljam od tog napora, volim biti na vrhu planine i vidjeti svijet oko sebe iz nove perspektive, iz perspektive orla, volim biti kraj mora za zalaska sunca kad se sunčeva svjetlost na čaroban način odbija od površine uzburkanog mora, volim biti s bosim nogama na zemlji i osjetiti vibracije Zemlje, volim biti zaglušen od moćnog huka rijeke i udisati njenu svježinu i gledati ju kako veselo i brzo huči prema svom odredištu noseći novi život u svojim njedrima, volim nove ideje i rješenja do kojih dolazim kad naiđem na problem, volim nove izazove za moj um i tijelo, volim se nakon svih tih uzbuđenja i trke malo odmoriti i uživati u odličnoj muzici ili gledati što su drugi ljudi, moja svjetlosna braća i sestre postigli u svom životu, do koje razine misli i unutaranje snage su došli, volim biti zajedno u mislima s njima u polju nove energije suradnje, podrške i razmjene informacija i ideja.
O moćne moje stanice
Cijeli prethodni tekst je bio uvod za afirmacije posvećene stanicama mog tijela koju sam napisao 2016. u svom malom notesu, na svom rodnom imanju, kad sam se spremao otisnuti u novu avanturu, u pretvaranje zapuštenog komada zemlje u mali raj na zemlji, u svoje rodno imanje!
U ovom dobu kad su mračnjaci krenuli u otvoreni napad na čovječanstvo pod plaštom p(l)andemije Korona virusa, jasno je da se najveća bitka vodi u nevidljivoj sferi, odnosno u sferi misli i vibracija, stoga smatram da je ovaj tekst upravo potreban u ovom trenutku kako bi svakoga tko ga pročita, sjetio koliku moć ima svjetla misao, samo jedna jedina stanica ljudskog tijela, te naposljetku shvatio svu veličinu, značaj i moć svog cjelokupnog bića.
Stoga evo par mojih misli posvećenih mojim stanicama:
- Svaka moja stanica ima više energije nego svi mobitelski odašiljači, radari i ostali umjetni odašiljači na ovoj planeti zajedno.
- Svaka stanica mog tijela može prizvati svu energiju i svjetle sile svemira ako za to postoji potreba ili želja.
- Svaka stanica mog tijela zna kako se regenerirati, zna više o zdravlju nego svi doktori, šamani i sve knjige o iscjeljivanju na svijetu.
- Svakoj svojoj stanici ja sam zahvalan i neću im stati na put k ostvarivanju harmonije, balansa, obilja zdravlja, poletnosti kojoj težimo.
- U savršenoj suradnji s svim stanicama mog tijela, ja ću ostvariti sve ono što moja duša želi i pritom se dobro zabaviti i uživati u tom putovanju bez kraja.
- Volim sve stanice svog tijela, kreiranog po zamisli i veličanstvenoj ideji mog vrhunskug kreatora. Ovim putem im šaljem svu svjetlost svemira, sve male kristale koje mogu prizvati iz dubina moje mašte, iz dubine svemira.
- Svakim svojim udahom prizivam svoje više JA da bude s menom i da zajedno ko-kreiramo ono nešto fantastično, ono nešto prekrasno za osjetiti, viditi, čuti, namirisati, kušati, onaj veliki plan koji pomalo nazirem i vidim svaki mali detalj.
- Svaku noć prije spavanja pozdravljam sve svoje stanice mog tijela. Dopuštam im i pozivam ih da naprave ono što misle da je najbolje za mene, da se regeneriraju, da uživaju u obilju pozitivnih misli i osjećaja, da napreduju.
- Želio bih i sam znati sve informacije koje nose moje stanice, moj DNK, bar onaj dio koji mene zanima, koji mi pomaže opet biti živim čovjekom.
- Radujem se što s svojim stanicama imam priliku uživati u prekrasnim bogatstvima moje majke Zemlje. U tisućama odbljesaka sunca o površini mora za laganog maestrala, juga ili bure. U zvjezdanom nebu na kojem sjaji tisuću zvijezda, te kojim prolaze prijatelji s drugih planeta. A znam da je to samo mali dijelić ljepote koje Pacha Mama skriva u svojim njedrima, i čeka da shvatim da njenoj ljepoti nema kraja.
- I posebno se veselim što kao vrhunski kreator, kao i moj otac, s svojih deset prstiju, s svojim umom, s svojim srcem mogu kreirati posebni mali kutak na Zemlji u kojem se može očitovati sva njena ljepota, sve težnje, sve zamisli moje duše u nikad dosadnoj igri, druženju i zabavi i učenju starih zaboravljenih te novih neotkrivenih znanja. Neka to bude opuštena igra i vrhunska kreacija, svima prepoznatljiva, a meni najdraža, u kojoj sve moje stanice mogu beskrajno uživati.
- Neka sve moje stanice vibriraju u skladu s idejom i mišlju mog oca, mog kreatora. Na veličanstvenoj vibraciji ljubavi, pažnje, dobrote, prijateljstva, topline, svjetlosti, odlučnosti, inspiracije, ne-poznavanju granica. Ja sam tu da im to omogućim, da čvrsto stanem uz njih, uz ideju iz koje su proizašle i da toj veličanstvenoj priči dodam svoj štih, svoj potpis.
Reference