ChemTrail & HAARP Informacije

Rodno imanje

mt_ignoreŽivimo u razdoblju sve učestalijih prirodnih katastrofa te pojava novih bolesti, virusa koje mogu uzrokovati pandemije kao što je još aktualna COVID-19 kriza ove 2020.g. Globalna ekonomija u kojoj su svi međusobno ovisni i većina zemalja uvozi većinu hrane, lijekova i energije vrlo je krhka. COVID-19 kriza je jasno pokazala kako se zatvaranjem protoka roba i usluga, ekonomija pojedine države može baciti na koljena u manje od mjesec dana. Posljedice ove ekonomske krize biti će možda razornije nego samo širenje virusa. U bliskoj budućnosti ovakve krize će se ponavljati sve učestalije. Aktualni medicinski sustav i ostali mehanizmi u društvu mogu samo reagirati s zakašnjenjem i krpati rupe u sustavu, gasiti krizna žarišta i nadati se da će sve krenuti nabolje.

 

Prijedlog

Jedina prava strukturalna i temeljna promjena koja bi mogla učiniti državu, te možda posljedično i cijelu ljudsku civilizaciju otpornijom na ovakve krize je dodjela zapuštenog i nekorištenog državnog zemljišta građanima, pojedinicma i obiteljima kako bi osigurali vlastiti izvor hrane, vode i energije.

 

Objašnjenje

mt_ignoreLjudi koji obradom zemlje osiguraju svoj izvor zdrave hrane, te eventualno vode (skupljanjem kišnice) i energije (koristeći alternativne izvore energije kao što su solarna i vjetar) riješili su svoja osnovna egzistencijalna pitanja, te samim tim više nisu državi teret i briga. Država je aktvirila nekorištena i zapuštena zemljišta koja u rukama entuzijasta mogu postati pravi rajski vrtovi čineći seoska i zabita mjesta opet privlačnim za naseljevanje i eko turizam od čega država i cijela ekonomija imaju višestruke koristi. Ekološki gledano, čovjek koji živi na svojoj zemlji i brine o njoj je najbolji staratelj, te će se svakako truditi da ne zagađuje svoju zemlju, svoj potok, svoj dio neba, te će ga čuvati bolje nego iti jedna državna ekološka agencija ili udruga.

Zemlja bi se dodijelila besplatno, uz eventualno dodatne početne poticaje. Sve što dobiju od zemlje, ljudi bi nesmetano koristili za svoje potrebe i potrebe obitelji, a ako bi svojim radom kreirali višak hrane tada bi ga mogli prodavati putem OPG-a ili sličnih mehanizama s tim da bi država trebala uzimati ništa ili vrlo malo poreza na prodane domaće prehrambene proizvode. Danas, u trenucima COVID-19 krize, postalo je očito koliki je strateški značaj malih domačih proizvođača hrane, OPG-ova koji jednostavno nisu mogli zadovoljiti potražnju. Mala obiteljska gospodarstva su fleksibilnija i otpornija na krize nego veliki industrijski agro-pogoni koji ovise o energentima, radinicima, strojevima, rezervnim dijelovima, kemijskim agensima za obradu zemlje i ostalim faktorima.

Sustav opskrbe električnom energijom koji trenutno koristimo se oslanja na udaljene elektrane, ogromne i kompleksne sustave transporta i transformacije energije. Ovakav sustav je skup, teško se održava, a vrlo je osjetljiv na prirodne katastrofe (nevrijeme, potres), na mogući terorizam i na ostale faktore koje mogu preko noći ostaviti cijelo stanovništvo bez izvora električne energije. Stoga je mudro poticati mala obiteljska gospodarstva da imaju alternativne izvore energije kako bi i u trenucima krize nesmetano radila i bila zdrava jezgra na koju se svi možemo osloniti. Istovremeno bi se i potakla proizvodnja električne energije iz alternativnih izvora što je u skladu s globalnim trendom, te samim tim smanjilo sveukupuno zagađenje.

Prirodne tehnike obrade zemlje, njegovanje i uzgoj humusa malčiranjem zemlje, izrada komposta, prirodnog gnjojiva, te ostale permakulturne tehnike obrade zemlje omogućuju uzgoj zdrave i ekološke hrane pune nutrijenata uz relativno malo truda i korištenje manje vode za zalijevanje. Korištenje sjemena starih sorti povrća, voća koja su autohtona za pojedini kraj omogućuju uzgoj biljaka koje su otpornije na bolesti i na iznenadne klimatske promjene (mraz), a ljudima koje koriste takvo sjemenje omogućuju da sami stvaraju svoj fundus sjemenja za iduće sjetve i postanu totalno neovisni o uvozu sjemena koje u slučaju krize možda više neće ni biti dostupno.

Psihološki gledano ljudi su zadovoljniji i sretniji u svom vrtu, kad su fokusirani na čupanje korova, sadnju, zalijevanje, nego kad su skučeni unutar četiri zida svog stana i nemaju ništa drugo raditi nego gutati stresne vijesti. Ako se odredi mjera samoizolacije za pojedinca ili obitelj koja se nalazi na svom rodnom imanju, oni vrlo lako mogu izdržati i dulje razdoblje izolacije kako po pitanju hrane i ostalih potrepština, tako i u psihološkom smislu. Odlaskom ljudi na seoska imanja, smanjila bi se velika koncentracija stanovništva u gradovima i tako smanjila mogućnost zaraze koja je veća u gradovima s velikom koncentracijom ljudi.

Fizički rad i boravak na otvorenom, na čistom zraku, naročito u okružju svog rajskog vrta, svojih biljaka i stabala pozitivno utječe na zdravlje ljudi. Čovjek koji ima u planu obrezivanje voćaka, čupanje korova, košnju trave i sadnju, nema vremena razmišljati o kojekakvim virusima i bakterijama, doslovno nema vremena za bolest. Dokaz ovoj tvrdnji su naši djede i bake koji na selu često dožive dugu i sretnu starost. Hraneći se prirodnim i ekološkim plodovima koje je sam uzgojio čovjek dobiva sve potrebne nutrijente, doslovno njegova hrana postaje i njegov lijek.

Vraćanjem ljudi na sela, naši stari djedovi i bake bi opet dobili pažnju i poštovanje koje zaslužuju, jer oni još imaju znanje koje je vremenom postalo zaboravljeno, a koje sigurno može pomoći ljudima koji još nemaju nikakva iskustva u obradi zemlje. Naši stari još imaju sjećanja na dobre stare običaje i tradicije koje će možda sad imati prilike nekome prenijeti te tako pomoći da se očuva tradicija i kultura naših krajeva. Pjesma, ples, slikanje, glazba, izrada starih nošnji i ostalih umjetničkih kreacija bi možda dobili novi zamah kad mladi ljudi iz grada spoznaju svoju umjetničku nit i odluče je nesmetano njegovati na svom rodnom imanju.

mt_ignoreU kontekstu života i rada na zemlji u zabitim kutcima zemlje, rad od kuće i učenje od kuće bi se trebalo što više poticati kako bi se smanjili nepotrebni troškovi prijevoza te u skladu s tim gubitak vremena i zagađanje okoline. Nedavna kriza je pokazala kako se sve to može vrlo brzo i efikasno organizirati. Djeca bi svoj odgoj stekla kod kuće u sigurnom roditeljskom okružju, a umjesto igranjem s plastičnim igračkama i tipkanjem na mobitelu ili računalu imali bi priliku da se zabavljaju u roditeljskom vrtu i sami sudjeljuju u uzgoju biljaka, cvijeća, dobiju uvid u gradnju objekata (kokošinjaca, ograda,..), izradi alata, izradi namještaja i sličnih stvari. Učili bi se stvarnim, korisnim i praktičnim stvarima, učili bi kako biti odgovoran i živjeti u pravom prirodnom okruženju, što ima vrlo jaki pozitivni efekt na izgradnju ličnosti.

Mlade obitelji i pojedinici bi imali priliku brže i jeftinije riješiti svoje stambeno pitanje ako im se dodijeli zemlja za obiteljsko gospodarstvo koju bi osim za zemljoradnju mogli koristiti i za trajno stanovanje. Poticanjem gradnje malih montažnih kuća, poticanjem gradnje obiteljskih kuća od prirodnih i zdravijih, a opet jeftinijih materijala, poticanjem ljudi da sami aktivno sudjeljuju u gradnji svog doma, država bi brže riješavala nedostatak stambenog prostora, a ljudi na rodnom imanju bi imali zadovoljstvo da sami aktivno kreiraju i sudjeluju u izradi svog doma.

Prednosti i neograničen potencijal budućih malih seoskih imanja su neslućene, a sve vode u smjeru ekonomski nezavisnog, sretnijeg, zdravijeg i zadovoljnijeg života pojedinca i obitelji koje su gradivni elementi svake države, odnosno cijelog društva, čineći tako cjelokupno društvo zdravijim, sretnijim i zadovoljnijim.

 

Mjere

mt_ignoreUlaženje u tehničke detalje, mjere i propise kojima bi država dodijeljivala zemlju zainteresiranim pojedinicima i obiteljima je preširoka tema za ovaj tekst, ali ipak vrijedi izdvojiti par osnovnih mjera, preduvjeta koje bi bile nužne da s jedne strane čovjek na rodnom imanju bude motiviran i zadovoljan, a s druge strane da država ima jamstva da se stvari neće zloupotrebljavati:

  1. Površina dodijeljenog državnog zemljišta bi bila proporcionalna broju članova obitelji. Npr. pojedinac bi imao pravo na jedan hektar zemlje, svaki dodatni član obitelji bi donosio dodatnih 0.25Ha. Država bi određivala kriterije, rang listu kako i po kojim uvjetima dodijeliti zemlju. Npr. prednost bi imale socijalno ugrožene (zadužene) obitelji s više članova s tim da svi članovi obitelji više nemaju pravo na socijalnu pomoć niti smiju biti prijavljeni na zavod za nezaposlene.
  2. Dodijeljena zemlja bi bila u vlasništvu države prve tri godine, nakon čega bi pojedinac ili obitelj imala pravo da postane vlasnik zemlje s tim da istu nikad ne može prodavati ni iznajmljivati, ali je može dati u nasljeđe svojoj djeci. Svake godine te prve tri godine bi se provjeralo da li korisnik zemlje izgrađuje rodno imanje (kultivira zemlju, gradi objekte i slično). To bi bilo probno razdoblje u kojem bi država osigurala svoje interese.
  3. Svaki postojeći izvor vode ili potok na zemlji, obitelj ima pravo koristiti, ali istovremeno osigurati nesmetani vodeni tok. Ako na zemlji postoji šuma, iskorištavanje bi bilo ograničeno, odnosno samo za vlasite potrebe.
  4. Obitelj na rodnom imanju bi imala pravo podignuti raznorazne objekte koje su potrebne za jedno seosko domaćinstvo: stambenu jedinicu određene kvadrature, štalu, kokošinjac i ostale potrebne objekte.
  5. Država bi dala nepovratni poticaj obitelji na rodnom imanju, a isti bi se morao vratiti državi ako obitelj odustane od projekta u prve tri godine ili ako ništa na napravi u tom probnom razdoblju. Poticaj bi se odnosio na kupnju izvora alternativne energije (solar, vjetar), građevinski materijal, montažne objekte, oruđe i alat za obradu zemlje, sustave za navodnjavanje i ostale sustave.
  6. Obitelj bi imala pravo na dodjelu spremnika za vodu i besplatnu dostavu vode cisternom u prve tri godine. Isto tako bi imala pravo na besplatno jednokratno korištenje građevinske mehanizacije (u kratkom ograničenom roku) za krčenje zemljišta, pripreme za gradnju, izgradnju kanala i slično.

 

Poruka imućnima

Aktualna COVID-19 kriza je jasno dokazala da nema razlike između siromašnih i bogatih, 'običnih' građana i onih koji obnašaju neku bitnu funkciju u društvu ili kompaniji. Virus ne gleda u novčanik. Oni imućniji u trenucima krize kao i svi ostali neće moći doći do nekih osnovnih artikala jer će vladati nestašica. U slučaju možebitnog financijskog raspada sistema, novac im možda više neće ni vrijediti, a zlatno grumenje i nakit nisu jestivi. Poruka svima s viškom novca i onima koji već imaju dosta zemlje, je da i sami dodijele zemlju obiteljima koje su zainteresirane za zasnivanje života na imanju. Ovaj čin ima dalekosežne posljedice i dobrobit kako za onoga ko dijeli zemlju, tako i za nove korisnike zemlje, pa i za samu zemlju. Odnose između onih koji dodjeljuju zemlju i korisnika imanja bi mogla regulirati država te tako jamčiti svim stranama da taj proces vodi k zajedničkom cilju aktivacije zapuštenog zemljišta u prekrasne vrtove, u izvor hrane i blagostanja.

 

Za kraj

mt_ignoreNitko od nas nije vlasnik zemlje, ni pojedinac, ni država, ni crkva, mi ljudi smo samo staratelji i čuvari zemlje. Nažalost zbog pohlepe, gluposti i ignoriranja toliko smo uništili i zagadili zemlju, zrak i vodu od kojih naš život ovisi da smo ugrozili vlastiti opstanak na ovoj planeti. Nove bolesti i prirodne katastrofe su logična posljedica neodrživog smjera u kojem se ljudska civilizacija kreće. Pravo svakog čovjeka rođenog na ovoj planeti je da ima svoj dom i svoj izvor zdrave hrane i čiste vode, odnosno da ima riješena osnovna egzistencijalna pitanja.

Sustavom rodnih imanja, odnosno dodjele zemlje pojedincima i obiteljima, stvorili bi se preduvjeti da se riješe osnovna egzistencijalna pitanja koja danas muče većinu stanovništa koje je u neprestanoj i iscrpljujućoj utrci za novcem. Ljudi s rodnih imanja bi bili zdraviji, sretniji i veseliji jer ne bi sudjelovali u toj uzaludnoj utrci već bi kreirali nešto lijepo, nešto svoje, a višak slobodnog vremena bi mogli posvetiti onim stvarima koje vole raditi, unaprijeđujući i obogaćujući sebe. Ljudi s rodnih imanja ne bi sudjelovali u zagađenju zemlje, već bi je obnavljali i doslovno iscjeljivali i tako aktivno okretali smjer u kojem se većina ljudi danas kreće, a to je smjer osobne i planetarne autodestrukcije i kataklizme.

Novi smjer koji bi ljudi s rodnih imanja zacrtali bi bio smjer osobnog zdravlja, sreće, zadovoljstva, blagostanja, osobnog napredovanja na svim razinama, bio bi smjer njegovanja suživota s prirodom, čišćenja i očuvanja prirodnih bogatstava, bio bi smjer suradnje i mirnog suživota s drugim ljudima, bio bi smjer poštovanja i brige prema starijima, bio bi smjer posvećenosti odgajanju djece i radosti u igri s njima, bio bi smjer očuvanja svojeg identiteta, jezika, pjesme, tradicije i povijesti, bio bi smjer novih izuma, nove tehnologije koja bi podržavala sve gore navedeno.

 

Samostalno smislio i vlastoručno napisao
slobodan i živ čovjek
dok je sadio lavandu u svom vrtlu
na svom rodnom imanju

 

Gornji tekst u obliku otvorenog pisma je poslan na neke važnije političke adrese u Hrvatskoj. Ako tekst smatrate vrijednim, objavite ga na svojim blogovima i portalima, te pošaljite na adrese vlasti i u svojoj zemlji, te mi se javite na email ako mi želite pomoći prevesti ga na engleski jezik.

 

Primjer začetka rodnog imanja koje je većinom samodostatno (off-grid) i s naprednom koncepcijom vrtla u skladu s brazilskom metodom Syntropic ili samoobnovljive šume hrane. Početna ulaganja u kuću i solarni sustav se brzo vraćaju jer nemaju računa za režije.

 

Dodaci

Moje rodno imanje

mt_ignoreU proteklih pet godina njegujem jedan zapušteni komad zemlje. Obrastao kupinom, dračom, korovom, trulim i nagorenim stablima, taj komad zemlje bi i najhrabrije i najluđe odbio od sebe, ali ne i mene. Zaražen idejom, inspiriran vizijom, malo sam čistio, malo gradio, malo sadio, unoseći cijeloga sebe u projekt. Kako je to moje rodno imanje raslo, tako sam i ja iznutra rastao. Kako je ono više sjalo, tako su i meni više oči sjale. Budan sanjam što i kako napraviti, zamišljajući i najsitnije detalje, znajuči točno mjesto svakom kamenčiću, svakoj biljci, svakom stablu. Nisam nikoga slušao, niti ću, to imanje sam JA, to je moja sloboda, moja kreacija, moj rajski kutak, moje stvarno iskustvo, moja životna filozofija u praksi. Kad se vratim iz grada na svoje imanje, psihički i fizički se iscijelim, ono je moj najbolji iscjeljitelj. Kad se vratim u grad, kad vidim tužne, zabrinute i umorne ljude, zamišljam ih da su i oni na svojem imanju, veseli, opušteni, radosni, možda umorni, ali sretni. Kao što već rekoh u svojoj objavi, pridružite mi se, osnujte i vi svoje rodno imanje, svoj rajski kutak, kako onaj u sebi, tako i onaj na zemlji, povratite svoj sjaj i sjaj zemljice na kojoj obitavamo, budite glasnici svoje vlastite sreće, ali i zametak nove ljudske svijesti, nove civilizacije sretnih, zdravih i zadovoljnih ljudi široka srca i još šireg osmijeha!

 

Zahvala

mt_ignoreIdeja o rodnim imanjima je potekla od plemenite Anastazije, stanovnice udaljenog Sibira, pripadnice Vedrusa, stare izgubljene civilizacije. Ideja je jednostavna, a opet toliko pragmatična i višeznačno korisna, jer uvodi čovjeka u organski živi svijet prirode u kojem čovjek može iz prve ruke učiti i biti s prirodom, odnosno učiti božansku bit koja i u njemu samome obitava i tako na taj način spoznati sebe i svijet oko sebe na dublji način. Briga o svom komadu zemlje, nije samo mukotrpan posao, to je najviša škola, akademija o univerzumu, onome oko nas i onome u nama. To je škola ljepote, osmijeha, ljubavi, zdravlja, škola samospoznaje, škola samoostvarenja svog punog potencijala, svoje pune snage, svog punog bića.

Anastazijina ideja je opisana i elaborirana u nizu od 9 knjiga autora Vladimira Megrea. Priča se vrti oko Anastazije i Vladimira i kroz jedan genijalan način u toj međusobnoj igri i komunikaciji, Anastazija pronalazi pravi način kako da opiše i nama ljudima odgajanima u sintetičkom, urbanom načinu života približi i otkrije našu stvarnu moć koju svatko od nas kao čovjek ima. Učili su nas da je život težek, da se moramo boriti, da samo najjači preživljavaju, da je sve natjecanje, da smo odvojeni jedan od drugoga, od planete, a stvarnost je sasvim drukčija, u prirodi je dominantna suradnja, lakoća života i bivanja u kojoj možemo biti povezani jače s samim sobom, s drugima, s majkom Zemljom.

Ova ideja, ideja o rodnom imanju je postala moja osobna životna filozofija, jer s koje god strane je testirao i ispitivao, moralne, pragmatične, duhovne, svaki test je prošla. Smatram da put k osobnom iscjeljenju ne smije biti samo fokusiran na osobnu dobrobit i zdravlje, već i na dobrobit okoline, zato i sama Anastazija kaže da bi cilj svakog čovjeka trebao biti unaprijeđivanje svoje okoline, izgradnje ljepote oko sebe. Nikad se nećemo u potpunosti iscijeliti ako je i dalje okolina oko nas toksična, ako i dalje moramo trpiti negativno okružje. Pojedinac ne može promijeniti cijeli svijet, ali može mali dio zemlje, svoj rajski kutak, a ako zemlja bude sačinjena od mnoštva rajskih kutaka, tada će možda i cijela Zemlja postati raj, stoga je recept rodnih imanja ujedno i lijek i recept kako iscijeliti cijelu planetu, kako zaustaviti zagađenje, kako zaustaviti chemtrailse, kako očistiti vodu i zrak, kako ponovno vratiti nekadašnji sjaj majci Zemlji i ljudskom rodu.

 

Definicija i svrha rodnog imanja opisang u projektu Tirkizna šuma

Rodno imanje je nešto što bi svaki čovjek ili obitelj na Zemlji trebala imati. To je mali dio zemlje (hektar) na kojem jedna obitelj može samodostatno živjeti od plodova koje sama uzgaja. Osim ove samodostatnosti, ovo je mjesto gdje čovjek uzgajajući vlastite biljke ostvaruje vezu s Majkom Zemljom, s svemirom te naposljetku s samim sobom napokon shvaćajući tko je i zašto je došao na ovu planetu (shvaća svoju predodređenost). Rodno imanje je mjesto gdje je čovjek može sam istraživati i kreirati te uređivati prirodu i okoliš, oslobodivši  svoju misao od ikakve osude, kritike, konvencija društva ili bilo kojeg utega. Osim hrane rodno imanje pruža i zaštitu čovjeku, mjesto koje kao majčina utroba pruža auru sigurnosti i ljubavi, dva osnovna preduvjeta za duhovni i mentalni razvoj. Rodno imanje je 'sidro' koje čovjek svjesno kreira i ostavlja iza sebe kako bi se jednog dana mogao vratiti nazad na Zemlju, odnosno rodno imanje pruža šansu čovjeku da se ponovno reinkarnira na planeti Zemlji u potpunoj svjesnosti i znanju prošlih života, pruža mu mogućnost vječnog života ili bolje rečeno kontinuiranog i svjesnog razvoja. U rodnom imanju sve se odvija po želji i u skladu s mišlju čovjeka, svaki njegov dio je pod konstantnom pažnjom i brigom čovjeka, čuvara (guardiana) tog komada zemlje.  Rodno imanje je u biti pravi rajski kutak na Zemlji jer ga čovjek kreira u skladu s svojim najsvjetlijim osjećajima i u skladu s Majkom Zemljom, dozivajući najljepše vibracije, biljke i životnije iz njenih dubina. Zamislite kad bi svaki čovjek i svaka obitelj kreirala svoje rodno imanje, Zemlja bi bila puna malih rajskih kutaka, postala bi jedan veliki raj. Mjesta za zagađenje, pa ni sama misao o zagađenju prirode ne bi ni postojala.

 

Reference