Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Toma Bebić

Toma Bebić

TomaBebic.jpgToma Bebić (1935 – 1990)  je bio splitski kantautor, pjevač, pjesnik i slikar, anarhišta, dišpetoža i boem u duši, a u slobodno vrijeme se bavio zanimanjima kao što su mornarički podoficir, nastavnik,  tajnik škole, novinar u Nedjeljnoj Dalmaciji i Vjesniku, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar, pomorski strojar. Objavio je dva albuma: Volite se ljudožderi (1975) i Oya Noya (1980), te knjigu aforizama Volite se ljudožderi koja je objavljena nakon njegove smrti. Umro je od raka pluća 1990.g.

Iako je bio ispljuvan od strane tzv. establishmenta i kritike koja u njegovim pjesmama i napisima nisu vidili nikakve književne vrijednosti, barba Toma je bio ispred svog vremena, kao i svaki genijalac. Nije se mogao klasificirati i svrstati u niti jedan obrazac, kako na umjetničkom polju, tako i u stvarnom životu.  Bio je individua koja je kršila sve konvencije, konvencije oblačenja (dolazio je na festivale u svojoj dnevnoj ribarskoj odjeći), konvencije ponašanja (nevolje ga nisu izbjegavale), te konvencije neke poslovno-umjetničke kvazi-karijere koji svaki 'ozbiljniji' pjevač/kantautor ima (Severina!?).

Evo Tomin stav prema 'pop' muzici:

PJESMA GADOVIMA

Pjesmu bi htjeli
birana sloga
i slatke rime
evo vam s moga
gonite se u materine

Njegov autorski rad je nastao iz njegove nemjerljive ljubavi prema moru, ljudima i životu općenito. U svakoj svojoj strofi je veličao život, ali se ujedno i rugao ljudskoj gluposti. Njegov hrapavi glas koji se jedino može usporediti s revanjem tovara odzvanja i dan danas. Njegova djela su ga nadživjela i inspirirala ljude kao što je Mladen Badovinac koji s svojim TBF njeguje tu crtu društvene kritike i sprdanja s ljudskom glupošću. Dok još nitko nije čuo za crnački rap i slična kvazi-muzička smeća, barba Toma je lagano bockao i provocirao ljude s svojim pjesmama.

Od njegovih pjesama, najviše mi se sviđa Ča smo na ovon svitu koju sam čuo još kao dijete i uvijek mi je nekako neobjašnjivo privlačila pozornost i 'ostala u uhu'. Danas nakon ohoho godina na leđima, napokon sam shvatio što je barba Toma htio reći. Od ostalih pjesama izdvojio bih i Tu tu auto vrag ti piz odni koja u potpunosti odražava i moj stav glede automobila i motora. Vrag ih odnia, šta dime i stvaraju buku, ne mogu ni mislit. S tim da bih još dodao i Vrag ti mobitel odnia, jer da je barba Toma živ danas, sigurno bi nešto slično napisao.

 

U ludnici pametni upravljaju luđacima u životu je često obratno - Toma Bebić

 

Eto, osjećao sam se dužnim da napišem dvi tri beside o našem Tomi. Kao dijete sam imao prilike ljeta provoditi blizu jednog tovara koji je non stop revao. Tih pasjih popodneva je vladala opća fjaka, a predvečer bi se mjestom orilo od lastavica i revanja tovara. Auto bi bio rijetkost. Još pamtim tu atmosferu. Neponovljivo dobro. Revanje tovara je za mene kao Beethovenova 5 simfonija, valjda mi je zato drag i barba Toma. Ono što mene osobno privlači u životu i radu Tome je njegov bunt, kršenje propisa i konvencija, melakonija svojstvena samo nama Dalmatincima, društvena kritika, slavljenje slobode i pokušaj očuvanja baštine i lokalnih običaja (važniji je tovar od tonobili). Smjestiti takve principe koje je Toma njegovao u kontekst današnjeg pomodnog i jadnog društva u kojem ljudi, auti, mobiteli, televizija, wireless i ostalo zuji i bruje po cijeli dan bez ikakva smisla, znači ponovno tražiti čovjeka i naći neki smisao u ovom životu, kako bi barba Toma rekao: Ča smo na ovon svitu, čovik se upita?

Drago mi je da danas Toma ima možda i veći krug obožavatelja i poznavaoca negoli za svoga života. Eto nisam ni bio svjestan da je grupa TBF defacto nastala na Tominom nasljedstvu. Da je Marijan Ban u biti preuzeo štafetu od Tome i nastavio s sličnim radom. I Ban i TBF su mi dragi, sad znam zašto.

Evala šjor Toma, fala ti za sve, tvoje riči i tvoj duh ćemo slaviti dok smo god živi, s bukarom vina u ruci i mirisom soli u nosu.

 

 

 

 

Prvu polovicu života čovjek potroši u trci za tuđim guzicama, a drugu da sačuva vlastitu - Toma Bebić

 

Članak s tamtam.mi2.hr (nažalost original nije više dostupan):

 

Toma Bebic - simbol urbane Dalmacije

Plakati od lipote

Zapanjujuce je koliko je taj covjek bio iznad sredine. Svojim snaznim individualizmom odjebavao je stereotipe i autoritete. Smijao se. Smijeh je bio njegovo oruzje protiv licemjerstva, banalnosti i ljudske gluposti. I radio je predivne pjesme.

"Hvala vam sto me ne razumijete i time ne slabite moju snagu", rekao je Toma Bebic, najveci dalmatinski anarhist i umjetnik 20. stoljeca. S glasom Tom Waitsa i duhom srednjovjekovnog trubadura, sa zivotnim stavom pariskog boema i dalmatinskog ribara.

Nije ga vecina ljudi razumjela u Splitu onda. Sad pogotovo. Kad vecina njih razumije Thompsona i njegove ratne poklike. No, zivimo u trendovskom svijetu. Moguce je da i Toma Bebic postane trend. Pa ce bit ekipe koja ce u svojoj stalazi imati i Thompsonov i Tomin CD. Gadi mi se. A Toma kaze: "I u grobu cu biti sretan ako sa mnom umru moje pjesme i crnina zivota o kojoj sam pjevao u njima". To je njegovo misljenje o trendu.

Od Tominog vremena ljudi nisu napredovali, dapace, nazadno i nazadnjaci vode glavnu rijec. Napredovala je samo tehnika. Rade se novi tipovi automobila. I puno ih je vise no prije. Kaze Toma: "Jo, ca letidu isprid nosa ove rugobe tonobili, svu su nan ar'ju usmrdili i tisinu prekinili. Di mi je sad moj tovar Sivac, di su njegove drage usi, miga bi s njima pa zareva najlipju pismu vrilog lita. Nista mi vise ni ostalo o' cista zvuka, loze i jutra, ne cujem tvoju pismu sivce, k vragu oni i Oktan super! Jo ca je pametan oni moj barba Ljubo, osta je u vlaje na cistu ar'ju i frisku spizu! Tu- tu, auto, vrag ti piz odnija!"

Bio je zajebant. Na splitskom festivalu 1971. godine nastupila je brazilska pjevacica Tuca, s kojom je Toma Bebic bio posebno dobar. Golemu (125 kg) pjevacicu pokusavao je dignuti na ruke (sto mu, dakako nije uspijevalo), a nikada nije prosao pored nje, a da je nije svojim milozvucnim glasom dozvao: "Di si Tuko moja!".

Bio je poticaj. "Cili svoj zivot crpimo snagu sa izvora kojen je Toma otvorija spinu da za nas zauvik toci", kazao je Dragan Lukic iz TBF-a u ime grupe splitskih umjetnika. Toma je bio individualac. Nije docekao povampirenje ljudi zbog kolektivne svijesti i nerazmisljanja svojom glavom. Umro je 6. 2. 1990.

Zapanjujuce je koliko je taj covjek bio iznad sredine. Svojim snaznim individualizmom odjebavao je stereotipe i autoritete. Smijao se. Smijeh je bio njegovo oruzje protiv licemjerstva, banalnosti i ljudske gluposti. I radio je predivne pjesme.

Nevjerojatno je koliko ima snage, i emocionalne i duhovne u njegovim pjesmama. Najbolje ih je opisao Marijan Ban.

"Plakati. Ne od tuge. Od lipote".

 

 

Moja autobiografija (preneseno s index.hr foruma):

Moja autobiografija bitno se razlikuje od moje autobiografije u kojoj sam svojim (ne)djelima izdao:
Od poezije i drame do triologije,prijatelja,neprijatelja,pa i domovine,ako je mozda od mene nesto posebno ocekivala.
Rodio sam se slucajno,iskoristivsi napukli prsljen precizne lancano-matematicke diobe,nakon godina preoblicavanja,od tamo nekakva hermafrodita amebe.Na udivljenje je potomcima sto sam odmah krenuo u suvisnom pravcu,iako me svijet ugledao izmedju dva rata,pa mi je time oduzeta mogucnost da se rodim izmedje tri,cetiri ili mozda cak nakon ratova.
Danas zivin bez veza,neki kazu da je to zivljenje "bez veze".Ne slazem se s nasiljem,ubojstvima,samoubojstvima....ali,ne zbog toga sto je to ruzno,nemoralno ili itd.,nego naprosto,cemu zuriti kad je smrt u svakom slucaju domet i obaveza.
Jasno,od pokretnina nema nista,jer su mi nakon preboljelih bubuljica otpale dlake s jezika,pa nikako da dobijem novcanu dozvolu za upravljanje vozilima.A i sta bi mi to kad iman autobiografiju od 100 konja:
Tokom skolovanja,a i zivljenja,pred mojim nosem prodefilirala je na svjetskoj zivotnoj pozornici sarena ceta profesora.Ucili su me kako je kralj Tomislav (drugi dan nakon 23. rodjendana) imao proljev,kako je Kleopatra brijala vlastite dlake,kako je rijeka Nil dobila ime po nilskom konju...a kad sam se u praksi prvi put suocio s telefonom i pisacim strojem,mislio sam da balzamirana kobra sikce tempiranoj bombi.
Zivljenju su me ucile ledi Cice (u slobodnom vremenu kad u luci nije bilo brodova) i vocni sokovi od vinove loze,saljive i neke juznoafricke biljke koju urodjenici upotrebljavaju za svetkovina umjesto raketa.
U najranijoj mladosti zelio sam postati pilot...,ali izbacili su me iz skole.Onda sam naumio u pomorce,a postah podoficir; pa sam zelio biti nogometas, a postao sam pomorac; onda sam htio biti pjesnik, a postao sam isljednik (ili kako se to kod nas popularno kaze - Megre ili Ben Kvik); zatim sam zelio biti nastavnik, a postao sam profesionalni muzicar; pa sam se uputio u sluzbenike,a zavrsio kao nastavnik; tada sam se naljutio i poceo komponirati, pa sam postao novinar; onda sam poceo pisati roman i postao kompozitor; zatim.....Kao sto i sami vidite,nikako nisam mogao postati ono sto sam zelio.....
Bilo je jos nekoliko htijenja i postajanja dok se na kraju nisam prestao svadjati sam sa sobom,pa i razgovarati.Dotuklo me to sto sam u redakcijskom kolektivu nastojao sebe odgojiti u pravdi, istini i covjecnosti, ali nesretna tradicija neostvarenih zelja ponovno se umijesala - proglasise me humoristom.Evo se sad odlucih da budem humorista i lijepo vas molim - nemojte me slucajno proglasiti misliocem, jer mi je vec svega dosta.....
Da, zena sam se uvijek bojao (tko se zla ne bi bojao) . I bog ih se bojao. Sjetite se samo kako je stvarao zenu. Dijeleci, dao joj je dva uha,dva oka,dvije ruke,dvije dojke,dvije noge, a onda se uplasio i prestao dijeliti parno......
Ali nisam se ja u zivotu samo bojao.I volio sam. Volio sam oguljene zelene narance i potopljene dirigirane podmornice s malo leda;prezirao ljude bez etikete "prije upotrebe opsovati", mrzio oguljene zelene podmornice i potopljene dirigirane narance bez leda;

i smijao se cinjenici da se u zahodu najbolje i najvise stvara.

Na kraju sam izgubio nekoliko svojih ja i danas mi je ostalo novosteceno "JA" , spremno za ljude, a po nesreci i za nesrece ( pusim sve vrste cigareta ).
HAUG

AKO NISI U STANJU DA SE RUGAS I SMIJES SEBI,
NEMAS NI TOLIKO VRIJEDNOSTI DA SAGLEDAS SVOJE MANE,
PA TI ZABRANJUJEM DA ME OCJENJUJES.
AMEN.


Toma Bebić

 

PJESMA UKRADENA JEDNOM DOBROĆUDNOM PIJANCU

Kad sam prve korake napravio
zaplakala si
majko

Da me danas vidis kako hodam
zaplakala bi opet
Maajkoooo


Aforizmi:

Što više ljudi voliš, to veći komad života i bivstva imaš.
-------
Sve je više poznavanja stranih jezika i nerazumijevanja među ljudima.
-------
Kako sam, pitaš. Srednje: gore nego jučer, bolje nego sutra.
-------
Vode su četiri petine Zemlje; suze četiri trećine.
--------
Reci mi koliko ti teži suza pa ću ti reći koliko vrijediš.
--------
Cigla je našminkana zemlja.
--------
Toaletni papir i servijeta vrše jednaku funkciju.
--------
Mnoge integracije su kao koktel od muške vode i broma.
--------
Kad si pomislio da bi trebalo popustiti, već si doživio poraz.
--------
Nije sramota usrati se. Sramota je prduckati.
-------
Najjasniji prozori u svijet bili su oni sa rešetkama.
-------
Vriijedi li horoskop i za doživotne robijaše?
-------
Nada je buduče svršeno izgubljeno vrijeme

Tko je lud da bude pametan.
-------
Ne znam da li je teško umrijeti, ali znam da je teško umirati.
-------
Gdje je slobode, smiješan postaje kip slobode.
-------
Aforizam je roman što ga je napisao lijenčina.
-------
Govorite li istinu, brzo će vas svrstati u humoriste.
-------
Smijeh nije pravi osjećaj. To je samo pokušaj da se glumom otjera suza.
-------
Smijati se sebi i svojoj zemlji najbolji je dokaz da voliš sebe i domovinu.
-------
Svijet = malo flora + malo fauna + mnogo klauna.
-------
Laž je kćerka, a istina pastorče čovječanstva.
-------
Kad sam shvatio da jedem sam sebe, bilo mi je jasno da sam postao ljudožder.
-------
Zavukavši se duboko u sebe tražeći genija, našao sam govno.
-------
Nemoj da te ljudi previše vole, jer te kao po pravilu na kraju popišaju.
-------
Ako je život lutrija - glupani su izvukli glavne dobitke.
-------
Što vrijedi da neznalica ima sve konce u rukama kad ih odmah zamrsi.
-------
Prvu polovicu života čovjek potroši u trci za tuđim guzicama, a drugu da sačuva vlastitu.
-------
Ako želite da vas ljudi zamrze, napravite nešto vrijedno.
-------
Voda je najzdravije piće. Naročito za umivanje.
-------
Na mladima svijet ostaje. Ako im ga ostavimo
-------
Kad se na Zemlji pojavio čovjek,
mnoge životinje su izumrle od stida.
-------
Učimo se na greškama! rekao je majmun
i zaustavio razvoj svoga roda.
------
Majmuni najradije oponašaju čovjeka.
Vjerovatno mu se time odužuju što on tako često
pravi od sebe majmuna
------
I lav i čovjek grabe samo onda kad su gladni.
Razlika je u tome šta je čovjek uvijek gladan.
------
«Hajde da se integriramo!» predložio je čovjek pčeli.
«Ne, hvala, već imam nekoliko trutova!»
odgovorila mu je pčela.
----
Razlika između čovjeka i vola jedino je u tome
šta vol travu jede, a čovjek je puši.
-----
Automobil u sebi krije bogato životinjsko carstvo.
Dok stoji on je dobroćudna ovca, do 50 km korisno magare,
od 50-70 km umišljeni konj, od 70-100 km razjareni tigar
ili lav, a preko 100 km pijani slon.
----------
Lav obično živi sam. Šakali se integriraju.
----------
Kanarinac pjeva: držim ga u sužanjstvu;
tvor smrdi: pustio sam ga na slobodu.
----------
Čak i dinosaurusi su znali da pametniji popušta.
To ih je skupo koštalo: izumrli su.
---------
Krave bi u životu sigurno bile sretnije
da im muževi nisu volovi.
---------
Najvrednija domaća životinja je žena,
a najvjernija pas
----------
ne znam zašto ženu uspoređuju s mačkom
kad se mački gdjekad može i povjerovati.
---------
Komarci su izumili transfuziju.

 

Reference:

Članak Marija Garbera o dvadeset godišnjici smrti Tome Bebića

Toma Bebić on MySpace

Blog o Tomi Bebiću

Wikipedia o Tomi Bebiću

Prof. Peričić - Talent Tome Bebića je zloupotrebljen

Toma Bebić na kantunu

Muzika.hr o Tomi

Index.hr forum na temu Tome

 

Print