Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Day 43 - 09.08.2012 - Giftanje Žnjana i hotela Radisson

Iako sam čest gost Žnjana, te svaki put mjerkam veliki grozd mobitelskih emitera postavljenih na hotelu Radisson (Split), tek mi je sad, skoro pri kraju ljeta palo na pamet da bih mogao giftati taj odašiljač. Nikad nije kasno ni za što, kaže jedna mudra narodna! Međutim, ovakav kakav jesam, samo giftanje odašiljača me nikako ne bi zadovoljilo stoga sam odlučio giftati cijeli Žnjan, a ideja je giftati na kraju i cijelu splitsku obalu.

Prije sam se ustručavao bacati poliesterske orgonite u more jer nisam htio dodatno zagađivati more, ali kad vidim što već pluta po moru, a i s obzirom da je ova smola i dizajnirana za brodske premaze i da izdrži nagrizanje morske soli, mislim da ukupno gledajući mogu samo učiniti više koristi, naime, šteta je već napravljena i radi se konstantno.

More na žnjanskoj plaži je oduvijek bilo čisto, zbog jakih struja i vjetrova čak i ono malo prljavštine se nikad nije zadržavalo, sve dok nisu nikle razne kuće, neboderi, kaskade i što li ja znam, poluegalne, ilegalne, legalne od kojih rijetko koja ima uredan kanalizacijski priključak. Ironično je da se hvalimo kako je čovjek možda najiteligentnije biće na planeti, a istovremeno se kupa u vlastitim govnima.

Osim ovog neposrednog zagađenja mora smećem i fekalijama, more se dodatno zagađuje bukom i vibracijama 'snažnih' motora raznih plovila. Buka ovih monstruma se čuje na kilometre. Čudim se kako uopće više ima ribe u moru, meni je neizdrživo kad zaronim, a kamoli njima. Opet zanimljiva ironija: ribari kukaju kako nema ribe, slab je izlov, a s druge strane svi se trudimo da što više istjeramo ribu s onečišćenjem, a i s raznim plovilima na zastarjeli pogon (pogrešan dizajn elise i motori s unutrašnjim izgaranjem).

Treći ekocid koji sam primjetio je sisematsko i namerno uništavanje potoka. Naime, nedavno je na Mertojaku presušio stari potok Radoševac, a stanari sumnjaju na divlju stambenu gradnju kao mogući uzrok presušivanja. Ovdje opet imamo ironiju: voda postaje vrijednija od zlata, a mi kao zadnji idioti uništavamo prirodne izvore pitke vode koji su nam ispred nosa, vrlo zanimljivi postupci tzv. inteligentne vrste. Inače Split je prepun podzemnih i nadzemnih vodenih tokova, pa nije slučajno Dioklecijan izgradio palaču baš ovdje.

Kad sam giftao odašiljač na hotelu Radisson ipak sam naišao na tragove jednog drugog potoka, očigledno da je i taj pred odumiranjem, jer je na kamenom svodu ostao samo zeleni trag tamo gdje je voda protjecala. Međutim, ako me uho nije prevarilo, ipak sam čuo veselo klokotanje vode negdje ispod stijene. Hmm...oni misle poraziti prirodu, e pa ne ide to baš tako. Naročito, sad kad pomalo postajemo svjesni kakav se rat vodi protiv Zemlje i cijelog čovječanstva. Potok je isto giftan.

Odašiljač Radisson je dobio dva TowerBustera (TB), ali kad sam iz blizine vidio koji je to monstrum od odašiljača, kasnije sam se vratio i okružio ga s još par TB-ova.

U samo more na najisturenijem rtu plaže Žnjan sam bacio 3 TB-a i jedan HHG u more. Na HHG sam zalijepio plastičnu vrečicu koja mu kao padobran služi da padne s bazom na dno. Malo ironično da bacam plastične vrečice i plastične orgonite u more kako bih ga očistio i energetski 'podigao', ali kao što rekoh s obzirom koje sve smeće već pluta, ovaj čin može donijeti samo koristi.

O gušteri, drhtite u svojim rupama, ima da vas sve istjeram na čistac, dosta ste nam štete nanijeli, vrijeme da očistimo ovaj naš planet od smeća i mraka.

 

gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1
gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1
gallery1 gallery1     

 

 

 

Print