Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Metal - anorganski materijal

Najbolja metalna piljevina za orgonite je ostatak tokarskog procesa ili tzv. špena. Ova piljevina osigurava najbolju gustoću za ispravan rad orgonita. Vrsta metala nije bitna, uspješno se koristi čelik, željezo, aluminij, bakar, mesing, bronza, srebro, pa čak i zlato. Što je plemenitiji metal, energetska vibracija orgonita je ljepša, zato se plemeniti metali najčešće korsite u osobnim orgonitima (medaljoni, narukvice i sl.).

Postoji trik kako se orgonit s jeftinijim metalom može obogatiti vibracijom plemenitog metala: posrebrena ili pozlaćena dugmad se nalijepi na kristal koji se stavlja u orgonit. Više o ovome u orgonitnim egzotičnim dodacima.

Ja inače redovno koristim mesing u svojim orgonitima jer ima finu vibru, a ako želim ektra 'obogatiti' energetski potpis stavljam i posrebrene botune ili čak male komadiće srebrne žice od 0.999 srebra.

Razni metali mogu ići u isti orgonit, ali većina ljudi savjetuje da se različiti metali odvoje i stavljaju po slojevima. Neki čak savjetuju da se između slojeva ostavi prazan prostor ispunjen samom smolom kako se razni metali ne bi dotaknuli. Činjenica je da će orgonit u oba slučajeva raditi uspješno. Iz osobnog iskustva mislim da je dobro odvajati razne metale po slojevima, ali ovo koristim samo kod izrade HHG-ova ili nekih medaljona, za TB-ove nemam vremena ni volje ovo raditi. Što se tiće ostavljanja praznog sloja ispunjenog samo smolom između slojeva metala ovo sam jednom probao i mislim da orgoniti imaju bolji output, ali dosta orgonitaša smatra da je to nepotrebno, stoga ovo ostavljam nekom drugom da istraži.

 


 

 

hhg_sloj_IMG_4058.jpg

HHG od poliestera izrađen po slojevima: na vrhu je sam kristal u smoli, ispod je fini prah bakra. Idući sloj ispod bakra je malo krupnija piljevina mesinga. Zatim zrakoprazan prostor odnosno samo smola, te na kraju krupnija mesing piljevina.

 

Nabavka metala

Tokari: najlakši i najjeftiniji način nabave metalne piljevine (špene) je obilazak lokalnih metalnih radionica, tokarskih radnji, ključara ili metalnih otpada. Obično se jeftini metal može dobiti i besplatno. Pošto je ovaj metalni otpad najčešće nečist i prekriven uljem potrebno ga je prije stavljanja u orgonite očistiti. Najjeftiniji i najekološkiji način je da se metalne strugotine raspostru na novinski papir i ostave sušiti na suncu. Ovo je dovoljno da mrlje od ulja ispare, jer nije potrebna 100% čistoća već samo u toj mjeri da ne omete polimerizaciju i stvrdnjavanje smole. Drugi način je pranje u deterdžentu i sušenje, s obzirom da ovo nije baš 'user-friendly' za okoliš, ovo ne preporučam.

 

metal1_IMG_3839.jpg

Tokarska metalna piljevina ili špena je najbolja za orgonite

 

INOX spužvice za suđe su najčešća alternativa za metalnu strugotinu. Međutim, potrebno ih je usitiniti s škarama, a to može biti dosta mukotrpan posao. Ja sam ovo često radio i redovno bi dobio žuljeve, stoga savjet: odmah prije sjeckanja spužvice flasterom pojačajte mjesta na prstima gdje je najveći pritisak. I nabavite jače i oštre škare. Napomena: ova vrsta metalne strugotine je dosta ne-efikasna jer je masa vrlo zanemariva, a volumen je relativno veliki, stoga orgoniti s ovom vrstom metala uvijek imaju veći omjer smole i samim time imaju slabiju mogućnost konverzije DOR u POR. Stoga koristite ove strugotine tek kad se počinjete uhodavati i učiti o izradi ili baš kad nemate alternative. Može se kupiti u bilo kojem dućanu. Bolje su tvrđe INOX spužvice, ali njih je malo teže rezuckati.

 

spuzvica1_IMG_1241.jpgspuzvica2_IMG_1245.jpg

INOX spužvice za suđe su najčešći izbor za nove orgonitaše. Najbolja je najtvrđa verzija spužvice (krajnje desno na lijevoj slici). Druga slika prikazuje kako su isjeckane.

 

kabel1_IMG_1277.jpgspuzvica3_IMG_1246.jpg

Za finiji metal je moguće koristiti i kablove. Ja sam sjeckao zvučničke kablove. Ovo je samo za ekstremiste. Iznimno naporan posao, ali kad je potreba za orgonitima velika, a metala nema na vidiku čovjek je spreman na sve! Katkad u orgonite stavljam i nasumično raspoređene zavojnice da malo 'provrtim' tok orgona, stoga sam i njih napravio od izolirane bakrene lak žice. Inače se ove zavojnice rijetko stavljaju u orgonite, najčešće su SBB, Mobius ili zavojnice oko kristala.

 

Čelična vuna je dobar dodatak orgonitima koji su napravljeni od metalnih ostataka INOX spužvica jer uspješno popunjava prazan prostor između metalnih ostataka. Ja sam dosta radio s ovom vunom i INOX spužvicama. Dovoljno je uzeti najgrublju čeličnu vunu. Problem kod ove vune je taj što se dosta 'napuše' i teško ju je nabiti u kalup, pa je vrlo nezgodno raditi s njome. Vuna se isto treba škarama usitniti prije stavljanja u orgonit, ali to ide puno lakše nego s INOX spužvicom.

 

steel_wool_IMG_4849.jpgsteel_wool2_IMG_4851.jpg

Čelična vuna se lako reže. Dovoljna je i najgrublja.

 

Čavli su najgori izbor za metalnu piljevinu jer ne mogu osigurati potrebnu gustoću metala u orgonitu. Međutim, ja sam ih dosta koristio u kombinaciji s prethodna dva metala: na ostatke INOX spužvice stavljao sam komadiće čelične vune pa naviše svega čavle da pritisnu ovu smjesu kako bih mogao nesmetano zaliti smolu. Ovo nikako ne preporučam jer je rezultat slabiji orgonit, ali opet s druge strane dobije se sasvim funkcionalan orgonit, a kako  mudar čovjek kaže: bolje i 1 slabiji orgonit nego niti jedan uopće. Najčešće nabavljam u Brodomerkur/Kopilica. Kilo čavli ovisno o dimenzijama se može dobiti već od 12Kn.

 

cavli_IMG_4325.jpg

Čavli (brokve) su isto loš izbor metala, ali katkad 'popune' neke praznine.

 

Metalna piljevina dobivena bušenjem i turpijanjem metala je najteži i možda najskuplji način dobivanja metalnog praha. Ipak ja ovo redovno radim, jer je vrlo teško doći do finijeg metalnog praha koji je nužan u skoro svim orgonitima, a naročito u BC-ovima koji zahtijevaju metalnu piljevinu što veće gustoće. Princip je jednostavan: kupim metalnu šipku, najčešće uzmem malo kvalitetniji i mekši materijal tipa mesing ili bronca, promjera 1cm, stavim u škripac i s kobaltnim 8mm svrdlom meljem do besvijesti. Za nekih 300-400grama piljevine treba mi oko jedan sat bušenja na opću žalost susjeda. Mesing nabavljam u Strojopromet/Kaštel Sučurac, cijena je paprena jer je cijena bakra dosta visoka, a mesing i bronza su slitine bakra. Naplaćuje se po kilu. Cijene bez PDV u Strojoprometa iz 11.og mjeseca 2011.g.: mesing = 46.90Kn/kg, bronza = 72.50Kn/kg.

Savjet 1: nemojte uzimati bakrene šipke jer bakar nikako ne želi da se buši, previše se grije i otupi vrlo brzo svrdlo ako se vrti na max. broj okretaja. Potrebno je raditi s manjim brojem okretaja i manjim svrdlom, a to je tek pokora. Uzeo sam jednom bakrenu šipku od 1m (1cm promjera) i trebalo mi je skoro dva mjeseca dok sam je samljeo.

Savjet 2: kad bušite šipku onda obavezno radite s dvije šipke (prepilajte je na dva komada) i dva svrdla, pa naizmjenice bušite sve dok se jedan par ne zagrije, zatim stavite novi i tako u krug. Ovako ćete značajno produžiti vijek trajanja svrdla jer se svrdlo dosta otupi kad se pregrije.

Savjet 3: za dobivanje finog praha postojeća metalna piljevina i ostaci se mogu isflitrirati kroz sito. Ja za ultra fini prah koji koristim u mobitelskim botunima i personalnim medaljonima koristim plastičnu cjediljku za čaj i dobijem ultra fini nano prah koji se doslovno lijepi za kožu kad se takne.

 

busenje_IMG_3235.jpgbusenje2_IMG_3237.jpg

Bušenje mesinganih šipki od 1cm. Najbolje i najbrže radim s 8mm svrdlom na max. broj okretaja. Za uspješno 'hvatanje' piljevine koristim reklamne postere raznih dućana kojima sam napokon našao pravu svrhu. Vrlo malo i ništa piljevine mi 'odleti' u nepovrat. Mesing i bronza kao neki polumeki materijali su sasvim podatni za bušenje. Bakar i čelik nisu.

 

busenje3_IMG_2213.jpgbusenje4_IMG_2112.jpg

Nakon bušenja ostane dosta fina piljevina, ali i komadići krupnijeg metala. Desna slika pokazuje što se događa s bakrenom šipkom kad se buši: pregrije se do točke dimljenja!

 

 

 

Dimenzije metalne piljevine

Dimenzije metalne piljevine koja se stavlja u orgonit bitno određuje svojstva orgonita i namjenu orgonita te čak postoji i striktna podjela orgonita po dimenziji/gustoći piljevine. Međutim, u cijeloj priči najvažnije je zapamtiti da orgonit općenito može biti namijenjen radu u dva moda:

Pasivni mod kad orgonit nije blizu izvora elektromagnetskog ili bilo kojeg drugog pobudnog zračenja negativne energije (radijacija, podzemne vode). Međutim, u današnjem svijetu elektrosmoga i divljajuće radijacije (DU-depleted uranium, Chernobil, Fukushima) ovo je vrlo teško ostvarivo, stoga svaki orgonit treba imati sposobnost da efikasno radi i u pasivnom i u tzv. aktivnom modu (blizina zračenja).

Orgoniti namijenjeni za rad u ovom pasivnom modu koriste tzv. mješavinu MHD metalne smjese (Medium High Density) koja ima mali dio (do 1/3) sitne metalne piljevine (prah) i veći dio srednjo-velike metalne piljevine uz minimalni dodatak metalnih ostataka većih dimenzija (par cm). Ovo je najčešća i najefikasnija kombinacija metalne smjese i koristi se u večini TB-ova i HHG-ova. Sitni metalni prah se najčešće stavlja na vrh orgonita, a krupniji metalni otpad na dno orgonita. Princip djelovanja se zasniva na orgonskom toku koji bude privučen krupnim metalnim otpadom i usmjeren prema gore, prema sitnim metalnim česticama koje pružaju jaki otpor prolasku orgona i samim time omogućuju efikasnu konverziju DOR-a u POR. Ovaj orgonit se obično koristi u pasivnom modu, ali će uspješno raditi i u aktivnom modu kad je u blizini jako pobudno polje, odnosno polje DOR-a (elektro zračenje i slično).

Aktivni mod označava blizinu jakog polja koje aktivira orgonit kao što je jako elektromagnetsko zračenje (mobitel, strujni kabel, wireless router i slično) ili čvora podzmenih strujanja. Ovaj orgonit ne treba imati krupnu metalnu piljevinu za 'dovlačenje' DOR-a jer je već 'okupan' u moru DOR-a, stoga je potrebno da ima vrlo veliku gustoću metalne piljevine s što sitnijim metalnim česticama koje će uvelike povečati kapacitet prerade DOR-a iz obližneg izvora u POR. Dapače orgoniti u aktivnom modu mogu biti i do par stotina, ako ne i tisuća puta jači od orgonita u pasivnom modu istih dimenzija, odnosno imati će veliki kapacitet prerade DOR u POR zahvaljujući blizini bogatog izvora DOR-a (npr. EM zračenje) i zahvaljujući miljardama sitnih metalnih čestica koji će pružiti jak otpor orgonu odnosno koji će ga prisliti da se što duže zadrži u kaotičnom polju orgonita i da bude konvertiran u POR. Najčešći primjeri orgonita namijenjenih aktivnom modu su mobitelski ulošci koji su isključivo napravljeni od sitnog metalnog praha (manje od mm) i tzv. BroadCaster orgoniti oko kojih se zamota žica kroz koju prolazi struja što osigurava velike količine DOR-a. Po klasifikaciji odnosno gustoći i dimenzijama metalne piljevine ovo su XHD ili Extra High Density orgoniti (koriste ultra sitnu metalnu piljevinu).

Više o klasifikaciji orgonita po gustoći metalne piljevine u Jon Loganovom dokumentu: An Introduction to Orgonite matrix materials

 

 

prah1_IMG_3332.jpgprah2_IMG_3333.jpg

Sitni nano prah dobivam od metalne piljevine koju propustim kroz finu plastičnu cjedilljku za čaj.

 

metal2_IMG_3846.jpg

Najkrupnija metalna špena koja se stavlja u orgonite ne bi trebala biti veća od ove na gornjoj slici. Pčeli se očigledno sviđa.

 

Zaključak

Najbolji metalni otpad za orgonite je onaj koji je ostatak tokarskog procesa. Za najefikasnije orgonite, najbolje je miješati metal raznih dimenzija s tim da sitna piljevina ide u vrh orgonita (manji dio ukupne mase), a krupna piljevina na dno orgonita. Ako se želi raditi specifični (aktivni) orgonit koji je namijenjen držanju kraj jakih izvora zračenja (TV, router, mobitel) onda je najbolje isključivo koristiti sitni metalni prah.

Print