Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.
mt_ignore

Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.

 

Sretno putniče!

 

Moja kobila Suzy

Maestralni Jimmy, živuća legenda, kralj dobrih veselih pjesama s svojim karakterističnim glasom izvodi jednu od svojih nezaboravnih ljubavnih oda posvećenu jednoj maloj slatkoj kobili zgodna imena Suzy. O Suzy, ljubavi moja!!!

 

King Bee buzzing...

Za sve pčele i one koji se tako osjećaju: I'm King Bee & Stop Messing Around, malo rocka, malo bluesa u izvedbi Steve Tylera na koncertu Lightning in the Bottle. Obavezno pogledati i poslušati cijeli koncert.

 

Usnio slon Indiju

mt_ignoreJednoga dana, došli neki ljudi u Indiju da kupe slona. Izaberu oni jednog mladog i zdravog slona, tek što je bio napunio 12 godina. Kupe ga i odvedu u svoju zemlju daleko od Indije. Slona odmah upregnu u najteže poslove. Jak i izdržljiv, mladi slon je radio i najteže poslove. Ništa ga nije moglo slomiti. Prolazile su godine i on se razvio u najvećeg i najjačeg slona. Ništa nije bilo teško za njega, osim što je vremenom sasvim zaboravio na svoju domovinu Indiju! Potpuno se privikao da služi, i sav život mu se pretvorio u rad i zaborav.
Slonovi žive dugo. Kad je prošlo 88 godina, i slon navršio stotu, iste noći u san mu dođe Indija! Jasno je vidio svoj rodni kraj, shvatio tko je, odakle je, gdje je njegovo istinsko mjesto! Prenut iz sna, pokida moćni slon lance, i krenu put Indije, svojoj zemlji, svojim prijateljima, svojoj istini i svojoj ljepoti! Nitko se nije usudio da ga zaustavi, jer pred snagom probuđenog koji zna svoj put, padaju sve prepreke i sklanjaju se svi protivnici.
Od tada se za svakog čovjeka koji odjednom, kao u snu, shvati zablude dotadašnjeg života i spozna istinu o sebi, pa prekine sa prethodnim lažnim životom, i počne novi pravi život, kaže: "Usnio slon Indiju!"

Stara indijska priča...

Susret s dobrim čovjekom

Jednoga je dana Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja.
Pozvao je najprije kralja Durvodanu, vladara na glasu po okrutnosti i sitnodušju. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu.
Reče Krišna Durvodani:
„Podi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobroga čovjeka.“
„Da. gospode“, odgovori Durvodana, i krenu na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
„Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.“


Krišna otpusti Durvodanu, i pozove drugoga kralja Dharmaradu.
Dharmarađa bijaše vladar poznat po svojoj velikodušnosti i blagodatnosti. Njegovi su ga podanici voljeli. „Kralju“, reče Krišna, „želio bih da podeš svijetom i pronađeš jednoga uistinu zlog čovjeka.“
„Da. gospode“, reče Dharmarađa, i krenu na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije naišao na traženoga čovjeka.
„Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju“, reče kralj skrušeno. „Jer susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti, i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu zlog čovjeka. Svi koje sam susreo dobri su u srcu, usprkos njihovim manama."


Vesna Krmpotić, Priče

Preneseno iz Nove Akropole

Iskustvo

Lazar Preljić sa planine Golije. Starina, 89.godina, uživa u životu.
Britko razmišlja, a na pitanje šta je zajedničko svim ljudima na svetu? On odgovora:

"Što im je detinjstvo dosadno, žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo da budu deca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što žive kao da nikada neće umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."
- Koje bi životne pouke dao deci ?"
Starac, osmehujući se, odgovori:

"Da nauče, da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Da nije najvrednije ono što poseduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako nije dobro da se upoređuju s drugima. Kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči. Da shvate kako postoje osobe koje ih nežno vole ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu. Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće. Da dve osobe mogu da posmatraju istu stvar, a vide je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli.
Jer, vidi sinko, ljudi će zaboraviti šta si rekao, ljudi će zaboraviti i šta si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio".

Obitelj

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
'O, oprostite mi, molim vas!' bio je moj odgovor.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'

Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'

Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.'