Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.
mt_ignore

Svaki putnik na putu znanja katkad padne i posrne pod silinom informacija. Crnilo i mrak koje nas vreba na ovom putu može nas posve obuzeti i skrenuti s našeg puta. Stoga tebi putniče poručujem: što je tama mračnija to je manje svijetla potrebno za potpuni sjaj, jer kad u mračnoj sobi i mala svijeća bi upaljena, ona je sposobna osvijetliti i najmračnije kutove sobe. Stoga, neka ovo bude posveta toj malo svijeći, kad te tama obuzme, ti putniče, sjeti se male svijeće, upali je i neka te vodi na tvom putu.

 

Sretno putniče!

 

Krugovi radosti lastavica

Male, brze, divlje, neuhvatljive, s više manevarskih sposobnosti nego iti jedan ovozemaljski avion, te male crne životinjice neumorno plešu svoje krugove pozitivne energije na nebu iznad naših glava. Kad se čuje urnebesno zrikanje, skričanje po zraku, to su one, lastavice u lovu jedna na drugu, vježbajući svoje mlade ili se jednostavno igrajući. Ima ih svugdje, ali se svakog ljeta vraćaju na stara mjesta, stoga postoje posebna mjesta u gradu, gdje one izvode svoj nebeski ples, svoje krugove plesa i radosti.

Stoga kad prođete kraj ovih mjesta, ovih krugova radosti, ili ako ste sretni i živite ispod jednog, poslušajte njihov grleni zov, pogledajte kojom snagom i poletom opisuju neobične putanje po zraku, vrtloge ljubavi i veselja, uživajte u tom prizoru, to i je namijenjeno svakome onome tko umije gledati i slušati.

 

mt_ignore

Ljubav, obilje i uspjeh

Preuzeto iz knjige Mabel Katz 'Najlakši način':

Žena je izašla iz svog doma i vidjela tri starca dugih brada kako sjede ispred njezinog vrta. Budući da ih nije poznavala, obratila im se: "Ja vas ne poznajem, ali možda ste gladni. Molim vas, dođite u moj dom i jedite." Oni su je upitali: "Da li je gospodar kod kuće?" "Ne", odgovorila je, "on nije ovdje". "Tada ne možemo ući u kuću, odgovorili su joj. Navečer, kad se muž vratio kući, žena mu je ispričala što se dogodilo. Muž reče: "Reci im da sam stigao kući i da ih pozivam!" Žena je izašla da ih pozove u kuću. "Sva trojica ne možemo odjednom u kuću", rekoše starci. "Zašto?", željela je znati. U tom trenutku, jedan od staraca pokaže na drugu dvojicu i reče: "Njegovo ime je Obilje, a njegovo Uspjeh. Moje je Ljubav. Idi u kuću i odluči s suprugom kojeg od nas trojice želite pozvati u kuću."

Žena je ušla u kuću i ponovila priču svom suprugu. Čovjek se jako razveselio. "Fantastično! Budući da je takva situacija, pozovimo Obilje. Nek uđe i ispuni naš dom bogatstvom." Žena se nije složila. "Dragi, zašto ne bismo pozvali Uspjeh?" Njihova kćer, koja je slušala razgovor iz prikrajka, dobila je ideju. "Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Tada bi naš dom bio ispunjen ljubavlju." "Hajdemo poslušati našu kćer", reče muž ženi. "Idi i pozovi Ljubav da bude naš gost."

Žena je izašla i pitala trojicu staraca: "Koji je od vas Ljubav? Želimo da on bude naš gost." Ljubav je ustao i krenuo prema kući. Preostala dva starca su ustala i slijedila ga. Iznenađena, žena ih priupita: "Pozvala sam samo Ljubav. Zašto ga vi slijedite?" Odgovorili su jednoglasno: "Da si pozvala Obilje ili Uspjeh, preostala dvojica ostali bi vani. No, ti si pozvala Ljubav, a kamo ide Ljubav, idemo i mi. "Gdje je ljubav, tamo je i obilje i uspjeh."

 

 

Da li činim ispravnu stvar?

U skoro svim našim akcijama uvijek se moramo pitati to vječno pitanje: da li činim ispravnu stvar, da li će biti sve u redu ili će sve loše završiti. Ali to je pogrešno pitanje, jer odgovor može samo doći iz našeg ograničenog znanja i kao takav može biti sve samo ne ispravan. Pravo je pitanje: da li ljubav ima ikakve veze s mojim djelovanjem? Odgovor na ovo pitanje je u našem srcu.

Ako ljubav ima prste u našim potezima, našem djelovanju, onda bez obzira kako na prvi pogled to djelovanje izgledalo apsurdno, nelogično ili potencijalno opasno, to je pravi put, možda čak i jedini put. Kao primjer je djelovanje iz čistog altruizma, davanja ili pomaganja bez ikakve primisli o zaslugama, o iskupljenjenju ili bilo čemu. Ovakvo djelovanje može imati dalekosežne posljedice galaktičkih razmjera. Stoga zašto uopće raditi nešto ako nije motivirano ljubavlju?

 

Citat preuzet s novavizija bloga (Božanska Romansa):

U tom kontekstu doživljavanja života, shvaćate da ondje gdje vaš ego vidi priliku za prosuđivanjem i osuđivanjem, vi vidite priliku za sve dubljim i širim razumijevanjem. Postupno, na tom putu spoznavanja sebe kao ljubavi, dolazite do stupnja u kojem promatranjem postajete svjesni svake situacije u kojoj ne izražavate ljubav, u kojoj ne izražavate istinu onoga što jeste. To jednostavno nepogrešivo osjećate. Ne morate to nikome nužno priznati, jednostavno znate. Dolazi vam samo od sebe u obliku unutarnjeg glasa, osjećaja koji vam, svaki put kad učinite nešto što odstupa od ljubavi, koliko god to trivijalno bilo, govori: "ovo nije bio način ljubavi", ili "što bi ljubav sada učinila u ovoj situaciji?" Ta svijest je neprestano prisutna u vama i podsjeća vas na onu konačnu istinu, a to je da um zapravo nema rješenje, i da ništa nikada ne možete istinski riješiti umom. Ono što je zanimljivo kod toga je da vas taj osjećaj, taj glas u vama ne prosuđuje, niti vas opominje, on vam jednstavno pruža jasan uvid, ukazuje vam i usmjerava vašu pozornost prema tome kako biste vi sami to prepoznali!

 

 

Moć u nama

Naš najdublji strah nije da smo slabi i nesposobni. Naš najdublji strah je da smo moćni preko svake mjere. Najviše nas plaši naše svjetlo, a ne naša tama. Puštajući našu vlatitu svjetlost da svijetli, nesvjesno dajemo i drugima dozvolu da to i sami učine. Kako se oslobođamo vlastitog straha, naša prisutnost automatski oslobađa i druge.

Marianne Williamson, preuzeto s www.donebydooney.com

Otisci stopala

Read more: Otisci stopalaJedne noći čovjek je usnio san. Sanjao je da hoda plažom s Bogom. Preko neba bljeskale su slike njegova života. Uz svaku sliku primijetio je i dva para otisaka stopala:
jedne koje su  pripadale njemu, a druge Bogu! Kada je i posljednja slika njegova života bljesnula pred njim, pogledao je unatrag na otiske u pijesku. Primijetio je da je mnogo puta na stazi njegova života bio samo jedan par otisaka stopala. To se događalo u najgorim i najtežim trenucima njegova života.

To ga je jako mučilo, pa je upitao Boga o tome: "Bože, Ti si rekao da ćeš, kad te jednom odlučim slijediti, hodati uz mene duž cijeloga puta,
ali primijetio sam da u vrijeme najtežih dana u mom životu ima samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto, kada sam Te najviše trebao, Ti si me ostavio?"

Bog se nasmiješio i odgovorio:

"Moj sine, moje dragocjeno dijete, volim te i nikada te ne bih ostavio! Pogledaj ponovno te tragove stopala. Tokom problematičnih i mučnih vremena, tragovi koje si vidio su bili moji. Kad si vidio samo jedan par otisaka, to je bilo onda kad sam te nosio!"