Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Seljačka buna 1573 - 2010

Uvod

Spomenik Matiji Gubcu u Gornjoj StubiciEvo ovih dana se povijest opet ponavlja, seljaci su opet na nogama, i opet u sukobu s vlastodršcima koji su obične sluge i marionete stranih sila. Izgleda da seljaci jedini imaju srca i hrabrosti dignuti glas protiv izrabljivačke marionetske vlasti uobličene u sadašnji sustav vlasti u Hrvatskoj.

1573 godine, glavni akteri su bili Franjo Tahi u ulozi glavnog krvnika seljaka te s druge strane seljaci/kmetovi predvođeni Matijom Gubcem. Danas su akteri malo kultiviraniji, rekli bi civiliziraniji, ali suština je ista. Pa idemo malo analizirati što se to događalo proteklih sedam dana u Slavonskoj ravnici.

 

 

 

 

 

Kontekst i kronologija događaja hrvatske seljačke bune 2010.g.:

 

1. Hrvatska država NE postoji

Hrvatska Vlada na čelu s Jacom (čitaj: Jadrankom Kosorom) je po stilu i načinu vladanja ista ona marionetska vlada koja je u 16. stoljeću dragovoljno predala Hrvatsku Habsburškog monarhiji. Ovi danas to rade suptilno na način da svi u Hrvatskoj misle da imamo suverenu državu, a u stvarnosti smo je već odavno prodali stranim silama bez ijednog ispaljenog metka. Argumenti:

  • Niti jedna normalna država na svijetu u vrijeme očigledne perspektive naftne krize i nestašice fosilnih goriva NE prodaje JEDINU naftnu kompaniju! Vrijednost INE je bila i ostala neprocjenjiva, to svi s dva dekagrama mozga znaju. Sada građanima Hrvatske cijenu goriva kroje Mađari (nakon 500 godina opet nam ti Mađari odlučuju o sudbini, pa ovo je presmiješno).
  • Hrvatska već 5-10 godina ne može proglasiti svoj ekonomsko-priobalni pojas (ZERP). A zašto? Pa zato jer nije suverena zemlja!
  • Od 2005.g. ali i prije (od rata u Bosni 90-ih) Hrvatska nema kontrolu nad svojim zračnim prostorom! NATO određuje tko će, kada i gdje letiti. Zar netko misli da je puka slučajnost očajno stanje Hrvatskih Zrakoplovnih Snaga! Niti imamo efikasnu raketnu protuzračnu obranu, niti presretače da iole efikasno branimo ijedan pedalj zračnog prostora!
  • 2005.g. Hrvatski sabor sramotno donosi zakon kojim se GMO hrana i ostali GMO pripravci uvode na velika vrata u Hrvatsku. Svima s par dekagrama mozga je jasno da je GMO hrana osmišljena i dizajnirana kao podmuklo oružje za izazivanje gladi u svijetu i uništavanje autohtonih prirodnih poljoprivrednih kultura. Ovo je jedan od krunskih dokaza da vlada i sabor Hrvatske ne radi u interesu vlastitog naroda nego stranih sila (Monsanto Corporation)!

Mogao bih nabrajati cijeli dan karakteristike i oblike vladanja koji razotkrivaju marionetsku narav vlasti u Hrvatskoj, ali i ovo gore je već dovoljno za sastavljanje optužnice za VELEIZDAJU protiv svih onih koji obnašaju i koji su obnašali vlast u RH.

 

2. Sustavno uništavanje sela

Kao prava marionetska državica, Hrvatska sustavno uništava selo i poljoprivrednu proizvodnju zadnjih 20-ak godina u korist interesa stranih neprijateljskih sila. Ovo nije lokalni fenomen svojstven samo za Hrvatsku, već je ovo opći smjer u kojem se zemlje Trećeg svijeta (zemlje u razvoju) usmjeravaju pod različitim pritisicima izvana. Glavni cilj ove globalne politike je napraviti državu nesposobnu da samostalno proizvodi hranu za svoje stanovništvo, već je primorava da uvozi i ovisi o velikim stranim proizvođačima hrane. Argument koji nam serviraju je da naša proizvodnja nije konkurentna te da se više isplati uvoziti jeftino nego ulagati u modernizaciju vlastite proizvodnje hrane. Moje pitanje: danas je strana hrana jeftina, ali što će se dogoditi kad više hrana ne bude jeftina ili kad zavlada nestašica? Hočemo li prodati neki naš otok kako bi kupili hranu, kao što se danas predlaže Grčkoj da se izvuče iz dugova. Zaključak je vrlo jasan: hrana je strateški resurs i potencijalno oružje kontrole. Svaka država koja ne može sama prehraniti svoje stanovništo NIJE SUVERENA DRŽAVA ili bolje rečeno NIJE UOPČE DRŽAVA već samo udruga robova koji rade za strane kompanije!

 

3. Seljačka buna

Oko 01.03.2010.g. seljaci više spontano nego organizirano izlaze s traktorima na ceste i traže od države samo naplatu dugova iz 2008.g, očigledno da im je voda došla do grla. Cifra se kreće oko par stotina miljuna kuna. Za poštenog hrvatskog mafijaša to je jedan bijedan iznos, koji se jednim fiktivnim ugovorom u HAC-u može obrnuti preko noći. Sedam dana seljaci se hrabro drže na ledu i kiši, te svakim danom povečavaju svoj broj. Vlada ih isprva ignorira i tretira kao lokalnu veselicu (pijanku), nakon sedam dana kad se okupilo preko 3000 traktora na cestama, vladajuča struktura je uplašena do te mjere da šalje policiju na prosvjednike.

 

4. Čobanković kao moderni Franjo Tahi

Kao akter seljačke bune 2010, umjesto Franje Tahija, u ulozi negativca se pojavljuje neki čudni pomalo gojazni ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, kojemu trbušina ide 3 metra ispred njega, samim tim pokazujući suosjećanje s gladnim hravtskim pukom. Ime mu je Čobanković (i kazališna predstava ima uvjerljivije likove). Kao i Franjo Tahi prije 400 i nešto više godina, i ovaj isto ima neki fetiš prema seljacima. Odmah poželi da pendrekom raspali po prvome kojega vidi. Franjo Tahi je bar bio pošten pa je sam s svojim ološom mlatio kmetove, a ovaj debeli Čoban koristi interventnu policiju da obavi prljav posao umjesto njega. Franjo Tahi je bar znao gdje mu je žito, a ovaj Čobanković i dalje obnaša funkciju ministra iako nekim čudom tone žita nestaju iz silosa koji su pod nadzorom njegova ministarstva (slučaj Đakovština).

 

5. Kontrapropagande akcije usmjerene protiv seljaka

1573.g. tzv. Hrvatski Sabor (samo se deklarativno zvao Hrvatski kao i ovaj današnji) osuđuje seljačku bunu i proglašava seljake izdacijama domovine. Ma gle čuda, opet se ta povijest ponavlja: Jaca (čitaj Jadranka) proglašava seljake politički instruiranim, beznačajnim pijunima, samo što ne koristi izraze tipa skupina pijanih budala i slične. Neke kvazi udruge Hrvatskih Cestovnih prijevoznika ili sličnog kretenskog naziva se javljaju i kažu kako im seljaci ugrožavaju egzistenciju. Dobro usmjerene i instruirane skupine građana organiziraju kontra-prosvjede jer ne mogu trpiti da im seljaci blokiraju cestu.

 

6. Hrvatski pendrek po hrvatskoj glavi

Kad su vidili da tehnikom ignoriranja i naivnih kontra-obavještanih akcija koje su svojstvene nesposobnim hrvatskim tajnim službama i tzv. propagadnim spin-majstorima ne mogu potjerati seljake da se maknu s scene i ne talasaju spokojnu Liijepu Našu, lokalne Sile Zla i Tame daju zapovijed policiji da upotrijebi silu! Čekali su nedjelju 07.03.2010.g. kad ljudi općenito manje prate zbivanja preko medija, te kad su pomislili da su dovoljno izmorili jadne seljake koje su držali na ledu, snijegu, kiši i hladnoći proteklih sedam dana. Ali neugodno su se iznenadili kad su ovi pokazali zube! Očigledno da krv Matije Gubca još kola žilama junaka slavonske ravni!

Sramotno je kad policajac kojega svi mi plačamo, dođe i premlati tog jadnog čovjeka koji se samo bori za svoja vlastita prava. Što bi bilo da su krenuli u pravu revoluciju kao Matija Gubec koji je htio proglasiti Seljačku Republiku? Ovdje nemam druge riječi nego samo: sramota!

 

seljacka_buna.jpg

7. Predaja seljaka i sramotan sporazum

Kad su monstrumi iz hrvatske policije i vlade vidili da sukob eskalira (ozljeđeni seljaci, pokušaj zauzimanja policijske postaje, itd ..), dali su naredbu Čobankoviću da dovuče sebe i svoj trbuh na pregovore i da ponudi neke mrvice seljacima. Svi znamo što se dogodilo s Matijom Gubcom davne 1573.g., toga su valjda bili svjesni i naši seljaci koji su 08.03.2010.g. potpisali sporazum s Čobankovićem koji im jamči da će im država isplatiti neki bijedan iznos. Istovremeno smo svjedoci afera u HAC-u, HEP-u, gdje svakodnevno NESTAJU MILJARDE kuna, ali NE NE, za našeg seljaka koji je jedan od temelja (bar bi trebao biti) ove države nema novaca. Neviđeno licemjerje!
Kao šlag na kraju, nakon potpisanog sporazuma javlja se Jaca i kaže da treba obračunati troškove ovog prosvjeda i odbiti ih od seljačkih poticaja. Da nije istina, pomislio bih da živim u nekom Monty Pyhton letećem cirkusu, jer ironija i licemjerje koje izbija iz svake izjave vladajućih oligarha je neviđena!

 

8. Pad maski HSS-a

Ako ništa drugo, ova buna je razjasnila ono što je i slijepcu jasno več duže vrijeme: Hrvatska Seljačka stranka ima veze s seljacima kao što i ja imam s papom: nikakve. Naziv seljačka im više služi kao fiktivan naslov za dobivanje glasova birača i ništa više. HSS nije ništa više doli satelitska strančica HDZ-a (uz HSLS i HSP). Taj isti HSS je dobio dosta glasova na izborima od istih ovih seljaka. Obečavali su brda i doline. Obečavali su i ZERP. Ništa od toga nije ostvareno, čak su izgubili i mjesto ministra poljoprivrede u vladi. Dan kad je jadan i očajan seljak izašao na ulicu da bi ga netko primjetio i da bi mu kao zadnjem prosjaku udjelio ono što mu po pravici pripada, nitko iz HSS-a nije ni jednom riječju podržao ili pokušao nešto napraviti za te seljake. Sramotno. Nadam se da su se sad seljaci opametili da neće prosipati svoje glasove ne besprizorne pojave kao što su Friščić, Pankretić i ostala ergela prvorazednih beskičmenjaka, željnih samo dobro plačene saborske fotelje i funkcije.

 

Epilog

Seljaci su dobili fiktivan sporazum (mrtva riječ na papiru) o isplati dijela duga koji u principu ništa neće značajnije pomoći selu i seljaku, već samo služi za održavanje na životu istog. 08.03.2010.g. hrvatska policija (pitanje je čija je) je počela akcije hapšenja i podnošenja prijava protiv seljaka radi remećanja javnog reda i mira, napada na organe reda i šta li ja sve znam. Hrvatska se može vratiti nazad u svoj miran san i mirno nastaviti gledati kako nas čerupaju, deru, ubijaju, mlate i još nam se pritom smiju u lice.

 

Poruka je jasna

Ovo je bio pokusni test vježbanja snage i odlučnosti hrvatskog policijskog aparata na nezadovoljnom narodu. Dok recimo srpski policajci odbijaju tuči vlastiti narod, naši nemaju takvih moralnih dilema, pa tako možemo zaključiti da je Hrvatska položila prvi ispit na putu da postane prava nacističko-totalitarna država. Čestitam!

Svatko tko pokuša izboriti svoje pravo i dignuti glas protiv vladajuće oligarhije bit će difamiran, premlaćen, uhapšen i optužen kao najobičniji kriminalac. Nedavno su prvi platili danak prosvjednici u Varšavskoj ulici u borbi protiv oligarha Hrvoja Horvatinčića, čak je i korumpirani hrvatski sud odlučio da policija nije imala pravo uhapsiti prosvjednike. Moč hrvatskog pendreka su osjetili i hrvatski seljaci. Ajmo gospodo, građani Hrvatske, ima li još netko volje i hrabrosti za bunt protiv državne vlasti?

 

 

Reference - povijest

U 16. stoljeću Hrvatska je prolazila burno razdoblje. Mađari koji su čvrsto držali Hrvatsku pod svojom čizmom kroz tzv. Personalnu Uniju, doživili su težak poraz od Turaka u Mohačkoj bitci. Nakon raspada unije, preplašeni hrvatski plemići i izdajnici hrvatskog naroda na tzv. Cetinskom saboru potpisuju povelju kojom se pokušavaju skloniti pod okrlije Habsburške monarhije, te proglašavaju austrijskog oligarha Ferninada da bude hrvatski kralj, normalno pod uvjetom da Hrvati osnuju tzv. Vojnu krajinu i brane fine austrijske guzice od naleta Turaka. Pod austrijskom čizmom, jadni hrvatski narod (zajedno s ostalim sužnjevima) u očajnoj borbi za samoopstojnost protiv Turaka stječe laskavu titulu zaštitnika krščanstva, baš fini komad papira, koji smo platili debelo krvlju, da se mene pitalo, ja bih pustio Turke kroz koridor neka pokore i zapale Beč, Rim, Pariz, London,...

U svim tim događajima, najteže je bilo običnom puku. Kmetovi koji su u biti bili robovi svojih vlastelina u tom feudalnom ustroju, su osim obrađivanja zemlje, morali odrađivati i vojnu službu. 1573.g. zbog divljanja Franjo Tahija, kmetovi dižu seljačku bunu koja biva ugušena u krvi. Zanimljiva je činjenica da su onda kmetovi predvođeni Matijom Gubcom imali više hrabrosti, poštenja i ljubavi prema domovini nego svi kvazi-hrvatski plemići (Zrinski, Frankopani, i ostala gamad) kojima je Hrvatska bila zadnja rupa na sviralu, naime, seljaci nisu samo digli bunu protiv Franje Tahija, već su imali jasan politčki cilj osnivanja posebne Seljačke Republike.

Kao što vidimo, povijest se ponavlja, nakon 500-njak godina Hrvatska kao prava servilna zemlja jedva čeka kome će predati svoj suverenitet i za koga će ratovati: hoćemo u EU i radi toga smo se spremni duboko nakloniti, te šaljemo vojnike u Afganistan da ratuju za američke veliko-fašističke ciljeve, dok se mali, običan puk guši pod čizmom tirana, ovog puta uobličenog u aktualnu korumpiranu državnu vlast koja u sprezi s organiziranim kriminalom sustavno pljačka i gazi sve što joj stane na put. Interesantno je da su prije 500 godina hrvatski kmetovi davali desetinu svom gospodaru i eventualno odradili tlaku, dok danas svatko od nas izdvaja pedesetinu (50%) od svojeg brutto prihoda za aktualnog gospodara. Nažalost, kad se ovca (građanin Hrvatske!?) jednom navikne na redovno šišanje, onda se više ne buni. Zato kapa dolje seljacima, najvjerovatnije ova mini pobuna neće ništa promijeniti, ali eto bar nas je podsjetila da nismo svi postali ovce, još u nekima od nas kola junačka krv koja išče pravicu!

 

Reference - članci

 

Reference - video materijali

 

Evociranje uspomena na seljačku bunu 1573 g.

 

Zahuktavanje prosvjeda 02.03.2010 - RTL

 

Eskalacija sukoba - seljaci u prodoru na granične prijelaze 07.03.2010 - RTL

 

Policija u akciji 07.03.2010 - RTL