Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Gledanje u Sunce - SunGazing, Solarna Joga ili HRM metoda

Sunce je čovjekova hrana u doslovnom smislu. Ljudi osim svoje duše, mogu i nahraniti svoje fizičko tijelo gledajući direktno u Sunce.

Gledanje u sunce



Pozadina

Uvriježeno je mišljenje da čovjek svoju energiju obnavlja s hranom i pićem. Ljudi su opterećeni izrazima kao što su kalorije, bjelančevine, ugljikohidrati, kolesterol, vitamini i ostale ljudske izmišljotine vezane za hranu, pa tako danas imamo razne tablice ishrane koje propisuju koliko čovjek određene dobi/spola mora dnevno konzumirati pojedinih namirnica da bi ostao funkcionalan! Ovaj pristup ishrani je jednostavno pogrešan ili bolje rečeno djelomično točan!

Ljudi su energetska bića i kao takva za svoje funkcioniranje trebaju životnu energiju, a hrana i voda koju svakodnevno konzumiramo je samo medij koji tu energiju nosi. Naše tijelo 99% onoga što stavljamo usta izbacuje iz sebe (ako nam probavni trakt dobro funkcionira). Ono što naše tijelo konzumira je životna energija pohranjena u toj hrani i vodi. Velika većina energije koja je pohranjena u svakodnevnoj hrani je Sunčeva energija, zbog toga kažemo da su biljke sekundarni izvor energije jer one direktno rastu pogonjene Sunčevom energijom koju pohranjuju u sebi, dok su namirnice životinjskog porijekla tercijarni izvor energije jer životinje koje čovjek koristi uglavnom za ishranu konzumiraju biljke kao sekundarni izvor energije (ovo je još jedan dokaz da su vegetarijanci zdraviji ljudi od svejeda/mesoždera). Da bih ovo nekako potkrijepio logikom, idemo upotrebiti male sive ćelije kako bi Hercul Poirot rekao:

  • Ako se sjećate kada ste bili dijete, mogli ste se cijeli dan igrati, trčati, skakati, vikati, a majka bi vas jedva privoljela da sjednete za stol i pojedete nešto (moj slučaj). Dapače kad bolje razmislim, velika većina djece je u nekoj dobi imala 'probleme' s ishranom u smislu da su po roditeljskim standardima jeli premalo. Pitanje: pa što je to nas kao djecu pokretalo, da zujimo kao leptiri po cijeli dan, a da jedva nešto pojedemo? E pa to je ta naša životna energija, kao djeca nismo imali vremena za jelo i piće, jer nam to nije bilo potrebno, našu smo energiju crpili od naših prijatelja u žaru igru, od okoline, od životne radosti u nama. Kao djeca znali smo tu energiju koja nas okružuje koristiti, nažalost sad pod stare dane, taj se žar izgubio, svi smo otupjeli.
  • Ako ste kada nešto strastveno radili, cijeli dan razmišljali o tome, i radili bez daha na tome, na primjer crtali, slikali, projektirali, modelirali, kreirali nešto, rijetko kada ste razmišljali o jeli i piću, zar ne? Čovjek kad se nalazi u ovom tzv. božanskom procesu kreacije, jednostavno zaboravi na glad. Kao što bi Servantes iz Malog Mista (serija Miljenka Smoje) rekao: ja sam Ptica Nebeska! Ja sam ovo katkad doživio i sam (nažalost ne tako često), ali imamo brojne primjere u povijesti gdje su razni umjetnici, književnici, slikari, izumitelji, naporno radili na svojim božanskim kreacijama bez  puno uživanja u hrani, dapače bili su primorani da žive u oskudnim uvjetima, ali to ih nije pokolebalo da ne dovrše svoje kreacije. Što ih je to pogonilo, ako nije hrana? E pa to je ta iskra, energija, čista želja za kreacijom, želja za dosizanjem božanskih visina lišena ikakvih prizemnih motiva, oni su se jednostavno hranili svojom idejom o kreaciji, svojom kreacijom.
  • Dokazali su da parovi duže žive od samaca, da parovi s djecom duže žive od onih bez djece, da ljudi s kućnim ljubimcima duže žive od onih bez. Zašto je to tako? Zar nisu jeli istu hranu, pili istu vodu, živjeli u istom gradu, možda čak u istoj zgradi? Pa odgovor je jednostavan: hrana samo daje jedan dio energije za život, ali nitko u hranu ne može ugraditi ljubav, radost u uživanju u društvu drage osobe (kućnog ljubimca) ili dječji osmijeh i radost kada potrči u vaš zagrljaj. Zar dosta puta niste osjećali hladnoću u kostima, briga i problema koje su vas opteretile, a čim popričate s nekim, 'olakšate dušu', odmah vam je bolje i puni ste energije i čak osjećate fizičku toplinu. E to je nešto čega nema u hrani, to je ta životna energija koja non stop kola i kruži između nas ljudi, životinja, biljaka i prostora, samo na trenutak treba zaboraviti glupaste ljudske brige i probleme, malo se zaustaviti, oslušnuti kako leptiri klepeću krilima, pomirisati ruže i pustiti da nas ta energija nahrani.
  • Jeste li ikada analizirali penzionere? Većina kad prestanu raditi se ponaša dezorijentirano, izgubljeno, brže stari i umire. Zašto? Pa zato jer rad generira posebnu vrstu pozitivne energije (a naročito kad se radi nešto što se voli),  koja nas hrani, daje nam neki smisao. Kad svaki dan živo sudjelujete u nekom radnom procesu, raspravljate s kolegama, putujete, idete na sastanke, telefonirate, ili bilo što u sklopu rada, to vas prožima nekom energijom, nekim višim smislom postojanja. Onda kad vas umirove i kažu da više niste potrebni, velika većina starijih gubi taj izvor energije i svoj smisao, te se lakše prepuštaju apatiji i dokolici, te samim tim brže odumiru bez te životne pokretačke energije, ma koliko se dobro hranili.
  • Još jedna interesantna činjenica: čovjek bez krute hrane i samo s vodom može izdržati dvije ili više sedmica, dok bez ičega samo par dana. Kako je ovo moguće? E pa odgovor je jednostavan: čovjek crpi životnu energiju iz vode. Iako bi po onim raznim tablicama ishrane trebao umrijeti skoro isto kao i da ne jede ništa, očigledno je da čovjek ima sposobnost crpiti energiju za život iz vode, odnosno da voda ne služi samo da protjeramo hranu kroz želudac, nego da je i ona hranjivi sastojak, iako po modernoj nauci ona ima samo H2O molekule, a nikakve bjelančevine, kalorije i ostale tričarije što se danas nazivaju hranjivi sastojci. Ovo je dokaz da je voda nositelj životne energije. Kladio bih se da bi čovjek mogao puno duže proživjeti s pravom izvorskom vodom s potoka punom energije, nego s onom flaširanom iz dućana.
  • Razmotrimo kako to raste biljka i kako donosi svoje plodove, to je upravo nevjerojatno da iz jednog sićušnog zrna u loncu zemlje i s malo vode i sunca naraste do metra visine i težine od nekoliko kilograma, iako nikad toliko vode nismo upotrijebili za zalijevanje. Pitanje: odakle se ta masa stvorila, ako nismo ni upola vode stavili u lonac? E pa to je ta životna energija, energija Sunca, koju je biljka akumulirala i iskoristila za svoj rast i za rast svojih plodova.
  • Najbolja i najukusnija hrana je ona koju za vas pravi vaša majka, nigdje i nitko vam neće skuhati tako ukusnu hranu, iako možda radi po istome receptu. Ovo je tzv. fenomen 'materine spize'. Pa zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan: majčina ljubav. Kad jedete takvu hranu, ne jedete samo hranu kao takvu, nego se doslovno hranite majčinom ljubavlju. Onaj tko je ovo doživio (nadam se većina) će uvijek uspoređivati svako jelo s majčinom hranom. Ovdje možemo nastaviti priču i usporediti spravljanje jela u  vlastitoj kuhinji i kupnju gotove hrane ili hranjenja u restoranu ili fast-foodu. Zar onaj miris domaće kuhinje nije božanstven kad se priprema ručak, kad svi začini, sve mirodije počnu mirisati i mamiti vas? Više vrijedi jedna žlica domaće skuhane juhe nego desetke kutija gotove smrznute hrane koju samo uvalite u pećnicu i peglaj mala. Zašto je tome tako? Pa onaj tko kuha, ulaže svoju ljubav, želju za dostizanjem savršenstva, osobnu kreativnost u to jelo, znači jelo nije samo sastav kalorija, minerala, bjelančevina već velikim djelom odraz energije onoga tko kuha.
  • Usporedimo još malo hranu: pojedite pravu domaću kokoš, sočnu, žute boje i onda to usporedite s onom blijedom zamrznutom iz dućana. Razlika je nebo/zemlja. Domača kokoš je 100 puta bolja, slađa i ukusnija jer je ona jurcala po dvorištu, na Suncu i zraku, dok je ova zamrznuta bila uzgojena i tovljena u prostoru od 40cm2 i pod umjetnim svjetlom, u ovoj jadnoj umjetno uzgojenoj kokoši nema ni 0.1% životne energije kao u one domaće. Popijte vodu s slavine (ja sam iz Splita gdje imamo jednu od boljih gradskih voda iz rijeke Jadro) i usporedite je s onom kupovnom i pročišćenom vodom iz boce, osjetit ćete kako je voda iz boce bljutava i nema nikakvog efekta, mrtva voda, dok je ona s slavine živa i osvježavajuća bez obzira na sve primjese koje se unutra nalaze. Usporedite miris i okus iz iscijeđenog domaćeg limuna i onog španjolskog GMO koji je 10 puta ljepši i žutiji, ovaj GMO limun se čini kao plastika, bez okusa i mirisa jer u njemu nema ni 0.1% životne energije kao u domaćem. Iz ovoga proizlazi da je glupo govoriti da čovjek mora na dan pojesti jednu jabuku ili popiti dvije litre vode, to jednostavno nema smisla, jer jedna domaća jabuka iz eko uzgoja više vrijedi nego 100 GMO plastičnih jabuka, a i problem je veći za naše tijelo jer ne samo što smo nismo dobili ništa korisne energije iz GMO jabuke, nego moramo 3 puta više energije potrošiti kako izbaciti to smeće iz nas. Nije ni čudo da skoro svi alternativni liječnici savjetuju dijete i čišćenje organizma jer na taj način posredno čuvamo našu energiju koju onda možemo upotrijebiti za borbu protiv bolesti, a ne da je rasipamo na razgrađivanje otrovnih supstanci koje smo unijeli u naš organizam kroz hranu. Savjet: jedite malo, ali kvalitetno!

Zaključak je da hrana i piće nisu esencijalni za život, već životna energija koja nije pohranjena samo u hrani i piću, nego svugdje oko nas i u nama samima, samo je treba znati prepoznati i iskoristiti/usmjeriti. Sunčeva energija je samo jedna vrste te životne energije koja nas ljude hrani, ali vrlo značajna.

 

Hira Ratan Manek

Hira Ratan Manek, rođen 12.09.1937 je penzioner iz Indije koji je ponovno otkrio znanje koje je bilo zaboravljeno tisućama godinama: čovjek može živjeti bez hrane samo ako gleda u Sunce. On već 14 godina živi bez hrane, samo od Sunca i vode. U nekoliko navrata je dopustio medicinskim stručnjacima da ga drže u izolaciji, stvarno se uvjere da ne jede ništa i da mu prate zdravstveno stanje. Međunarodni tim sačinjen od 21 doktora u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) promatrao ga je 411 dana tokom 2000. i 2001. godine, 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino što je unosio u sebe bila je voda - i sunčevi zraci. Endokrinolog dr. Navneet Shah u lipnju 2001. je zapisao: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a hematološki i biokemijski testovi provođeni su periodično. ECG je mjeren redovno, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od doktora opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovno ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma u prva tri mjeseca i što su mu se smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nije bilo drugih medicinskih abnormalnosti.

Po njegovim inicijalima se i metoda gledanja u Sunce zove HRM metoda. Za sve one željne znanja obavezno pogledati njegov intervju na Rubu Znanosti:

Hira Ratan Manek intervju na Rubu Znanosti dio 1
Hira Ratan Manek intervju na Rubu Znanosti dio 2



Efekti gledanja u sunce

 

  1. Sunce kao hrana: sunce nam direktno daje životnu energiju, koja je inače pohranjena u biljkama i životinjama, stoga gledanjem u Sunce, više nećemo trebati hranu ili ćemo je postepeno trebati sve manje.
  2. Sunce kao pročišćavač krvi: sva krv našeg tijela će u roku od 45minuta proći kroz naše oči, a kroz oči krv je najizloženija suncu. Sunce blagotvorno djeluje na našu krv, i to ne samo u antibakterijskom smislu, već je puni 'životnom energijom' ili možemo reći da je elektrificira, čini naša krvna zrnca pokretljivijima i dinamičnijima, a samim time i naše tijelo zdravijim.
  3. Sunce kao hrana za dušu/svijest: oči su direktno povezane s epifizom (pineal gland) koja se smatra kućom ljudske duše i samim tim direktno utječe na naš duh ili svijest na način da nam donosi duševni mir, koherentnije razmišljanje, veću mogućnost upijanja informacija odnosno proširenu svijest o nama samima i svijetu oko nas. Jednostavno rečeno, gledanjem u sunce, širimo naše horizonte spoznaje, odnosno oslobađamo se okova bedastog ljudskog razmišljanja i možemo na mentalnoj razini postati svjesniji nekih stvari odnosno postajemo sposobni razmišljati svojom glavom što je danas rijetkost.
  4. Sunce jača vid: zdravlje ljudskih očiju ovisi o suncu, oči se ne mogu pravilno razvijati pod umjetnim svjetlom ili pod uvjetima dugotrajne deprivacije sunčeve svjetlosti. Sunce može blagotvorno djelovati na neke očne bolesti. Ljudskim očima je potreban cijeli spektar sunčeve svjetlosti, a ne samo onaj vidljivi. Sunčane naočale su kriminalni izum kojim Sile Zla pokušavaju ograničiti i onako suženo vidno područje ljudi i tako onemogućiti ljudima da vide što se stvarno događa oko njih.




Znanstvena podloga metodi gledanja u sunce

Dr. Johanna Budwig iz  Njemačke, nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije jedan je od prvih istraživača koje je kombinirao dubinu znanja kvantne mehanike i fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije. Ona je zaključila, ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona nego elektronima bogata hrana djeluje  kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu. Krajnji njen zaključak je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i da se svi bitni procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane odvijaju pod utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti. Više o ovom znanstvenom aspektu utjecaja sunca na metabolizam čovjeka te u njenoj knjizi Rak Problem i Rješenje u kojoj u sklopu tretmana liječenja raka preporučuje sunčanje.




Sungazing HRM metoda


Upozorenje: gledanje u sunce je štetno za nepripremljene oči,  trajna oštećenja su moguća

Direktno gledanje u sunce je štetno za oči kad je sunce visoko na nebu, a naročito za današnju generaciju poluslijepih ljudi koji žive kao zombiji u mračnim prostorima ili u prostorima s lošom umjetnom rasvjetom (neonke), po cijeli dan  gledaju u TV/LCD i kompjutorske ekrane, a kad napokon maknu svoju bijednu stražnjicu vanka na zrak onda stave ultra jako tamne naočale na nos, tako da izgledaju kao Ray Charles & Co. Posljedica je toga da danas 99% ljudi ima SLABE oči, i za takve je gledanje u sunce pogubno, stoga poruka svima vama poluslijepcima: OPREZ!! Dobra vijest: oči se mogu postepeno, oprezno, mjesecima, prilagođavati sve jačoj svjetlosti tako da mogu bez štetnih posljedica gledati direktno u sunce 45 minuta, koliko je potrebno da sva krv prođe kroz oči kako bi se napunila energijom.


HRM Metoda:

  1. Metoda se sastoji od 9 mjesečnog gledanja u sunce. Ovo se radi jednom u životu. Cilj je postepeno svaki dan kroz 9 mjeseci povećavati period gledanja u sunce za 10 sekundi, počevši od 40-60sekundi. Nakon 9 mjeseci trebali bi doći do brojke od 45minuta.
  2. Nakon 9 mjeseci, a i u samom procesu gledanja u sunce, osjetit ćemo smanjenu potrebu za hranom, te nakon 9 mjeseci, hrana nam možda uopće neće biti potrebna, osim vode. Mnogi ljudi ne prakticiraju sungazing samo da bi izbjegli konzumiranje hrane, već u svrhu postizanja duševne ravnoteže i općenito zdravlja.
  3. Nakon ovog tretmana, ljudsko tijelo je kao solarna ćelija, napunjeno energijom. Da održite razinu energije morate povremeno bosonogi hodati 45 minuta, ili se opet napuniti gledajući u sunce, ali povremeno samo kad osjetite pad energije i to samo nekih 15 minuta.
  4. Gledanje u sunce se radi ili rano ujutro ili kasno navečer, pola sata prije zalaska sunca ili pola sata nakon izlaska sunca. Ovo je takozvani sigurni period jer jaka UV zračenja koja su najškodljivija očima, nisu jaka u ovom periodu. Ja ovo zovem tzv. tamno-zlatni period, jer uglavnom primjenjujem HRM metodu kad je zalazak sunca i čekam da odbljesak sunca od neke površine od jarko-žute pređe u tamno-zlatni (ili narančasti)i. Napomena: kad tek počinjete gledati u sunce, onda počnite gledati sunce netom prije zalaska ispod horizonta ili izlaska iznad horizonta. Ovo je bitno na početku primjene metode, jer u vrijeme ljetnog perioda i pola sata prije zalaska, sunce je dosta jako i ne valja započinjati s gledanjem tako jakog sunca s nepripremljenim očima. U Hrvatskoj na meteo.hr imate svakodnevno ažurirane podatke o točnom vremenu izlasku/zalasku sunca u Hrvatskoj.
  5. Kad gledate u sunce, obavezno trepćite. Pošto smo danas svi očni invalidi koji non-stop buljimo TV/kompjutorske ekrane, 99% ljudske nacije pati od tzv. suhih očiju koja je posljedica da ljudi nakon buljenja u TV ekrane jednostavno zaborave treptati. Ovo je još jedna urota Sila Zla, ali o tom potom.
  6. Kad gledate u sunce, ne morate fiksirati pogled baš u jednu točku, možete fokus micati lijevo desno, pa čak i okolo same zlatne kugle, bitno da sunčeve zrake ulaze u vaše oči.
  7. Nakon gledanja u sunce, pa i ono najslabije, vaše oči će biti 'blesirane'. Kad idete nešto fokusirati u tamnijem djelu okoline nećete moći jer će vam bliještati ispred očiju. Stoga nakon gledanja u sunce, odmorite oči na način da par minuta pokrijete oči s dlanovima i držite ih u mraku. Ako nakon ovog perioda i dalje vidite žućkastu/narančastu ili purpurnu mrlju u svom vizualnom opsegu, onda znači da ste pretjerali s gledanjem u sunce, probajte još više odmoriti oči, a drugi put počnite s gledanjem u sunce što kasnije.
  8. Prije samog gledanja u sunce pokušajte se malo odmoriti i relaksirati te 'naviknuti' na sunce, nemojte punog stomaka ili nakon neke trke ili uzbuđenja odmah početi gledati u sunce. Da bi čovjek mogao primiti neku pozitivnu energiju od sunca, mora biti smiren i relaksiran.
  9. Za vrijeme samog gledanja u sunce, idealno bi bilo da bosonogi stojite direktno na zemlju kako bi energija mogla nesmetano cirkulirati kroz vaše oči, vaše tijelo, pa u zemlju. Isto tako za vrijeme gledanja u sunce, probajte se relaksirati i smiriti, koncentrirajte se na disanje ili bilo što, samo nemojte misliti što ćete sutra kupiti u dućanu ili kad ćete otići u banku ili na neku sličnu glupost. Znači probajte se maksimalno opustiti i meditirati za vrijeme gledanje u sunce, zato se ovo i zove solarna joga.


Ako ste sve ovo pročitali i spremni ste se okušati u sungazingu, onda samo par važnih točaka za početnike:

  1. Prije samog prakticiranja sungazing metode, naviknite se pomalo na sunce, ojačajte svoje oči kroz nekoliko dana: nemojte nositi sunčane naočale, primijenite tzv. sun-bathing ili kupanje očiju u suncu na način da gledate u sunce kroz zatvorene kapke.
  2. Kada već počnete gledati u sunce, čekajte zadnji čas prije samog zalaska sunca, odnosno izlaska sunca jer je sunce onda najslabije i neće vam nauditi.
  3. Kada počnete gledati u sunce, trepćite očima, nemojte fiksirati samo jednu točku, budite relaksirani, a nakon gledanja u sunce odmorite oči tako da ih prekrijete dlanovima.
  4. Možete početi s maksimalno 60 sekundi prvi dan i onda postepeno povećavati za 10 sekundi svaki dan, ali da budete sigurni možda je bolje početi i s 10 sekundi prvi dan kako ne bi vaše slabe oči izložili nepotrebnom naporu.


Detaljne upute i objašnjena u vezi HRM metode možete naći na:
Solarhealing.com
Ivantic.net
Cybermikan-sungazing.org



Moja iskustva u Sungazingu

Kao gradsko dijete i k tome još zaposlen s radnim vremenom od 08h-16h, mogu ustvrditi da je dosta teško kvalitetno prakticirati sungazing u ovim urbanim uvjetima, naročito u zimskim mjesecima kad padne mrak prije nego što se uspijem i vratiti kući s posla. Ovom prilikom izražavam prosvjed protiv one budale koji je izmislio DayLight Saving metodu, onog morona koji je izumio da čovjek mora raditi 8 sati na dan, i onog kretena koji je izumio sat i općenito vrijeme, moja poruka njima: na.ijem vas. Sungazing sam počeo prakticirati negdje od 01.10.2009.g. i tri mjeseca kasnije sam stigao samo do 8minuta i 30sekundi ili efektivno na 51dan od 270 dana sveukupno, s tim da sam počeo od 10 sekundi. Koristim neku jeftinu kinesku štopericu koja ima mogućnost odbrojavanja unazad do nule, što je praktično jer ne moram non stop gledati koliko je vremena prošlo, nego samo čekam zvuk alarma. Uglavnom gledam u zalazak sunca. Rijetko sam kad propustio sunčani zalazak, a i dosta puta sam morao gledati u zalazak sunca kroz oblake ili ga 'hvatati' kad prolazi između dva oblaka ili dvije zgrade. Na.ijem ja onoga tko je izumio život u gradu, stambene zgrade s više od jednog stana/kata i urbanizaciju uopće.

Kad sam počinjao, dan je još dovoljno dugo trajao te sam mogao ići na Marjan (Splitsku park šumu) i tamo pronaći neko usamljeno mjesto gdje mogu bosonog gledati u sunce, a da mi ljubimci pasa, biciklisti i ostali namjernici/pizduni ne zuje oko glave. Kako se dan smanjivao, imao sam sve manje opcija, ali gle čuda: moja soba ima široki pogled na zapad, pa u zadnje vrijeme prakticiram gledanje u sunce iz moje sobe. Nažalost iako je soba s idealnim pogledom, moj stan nema baš idealnu poziciju, jer je blizu prometne ulice, a gledanje u sunce kroz prozorsko staklo mi se ne čini baš pametno, stoga kad otvorim prozor moram slušati brujanje i zujanje limenih oktanskih kanti. Da bi ovo nekako prebrodio, pustim malo relaksirajuće muzike, nažalost teško se uspijem baš 100% opustiti u ovakvim uvjetima.

Primijetio sam da ne valja doletjeti iz neke žurbe i odmah početi gledati u sunce. Recimo ako odmah dođete s posla, pa vam u glavi još bruji od stresa vožnje autom kroz gradsku gužvu, od stresa na radnom mjestu i od stresa traženja parkinga i ostalih gluposti. Ili ako se najedem, pa poslije ručka idem gledati u sunce, e to nikako ne ide jedno s drugim. Kad sam tako 'nepripremljen' i kad počnem gledati u sunce, onda mi sunčana kugla titra, nikako je ne mogu fokusirati. Kasnije sam shvatio da ne titra sunce, već ja titram od disanja, od uzbuđenja ili tko zna čega još, interesantno kad se napokon smirim nakon par minuta onda se i sunce smiri. Poanta: prije samog gledanja u sunce probajte se relaksirati, malo se osunčajte bez da gledate u sunce, smirite i usporite disanje i ritam srca, inače je bolje i preskočiti gledanje u sunce, nego nervozan i pod stresom stati pred sunce i gledati u nj.

Nažalost kako prakticiram gledanje u sunce iz stana, nemam baš mogućnost biti u kontaktu s zemljom, ali bar sam u kontaktu s podom u stanu. Kad pretjeram s gledanjem u sunce, odnosno kad gledam u sunce koje je još dosta visoko, iako je unutar pola sata do zalaska, i nakon par minuta odmora očiju vidim slabu žutu mrlju u vidnom polju, stoga moram malo duže odmarati oči da ne bih vidio tu mrlju. Da bih dodatno pomogao očima, nakon gledanja u sunce, provodim lagane vježbe za oči. O ovim vježbama ću pisati detaljnije, ali uglavnom ove vježbe su poznate stotinama godinama: lagani pokreti očiju lijevo-desno, gore-dole, dijagonalno s lijeva na desno, i s desna na lijevo, kružno u jednom smjeru i u suprotnom, te vježbe fokusiranja: fokusirajte palac na 10cm od nosa par sekundi, zatim probajte fokusirati neki objekt na par stotina metara i opet nazad i tako 10-ak puta.

Nažalost kad gledam u sunce i općenito vježbam oči,  nema dana kad ne vidim NATO avione kako zaprašuju nebo na horizontu s kemijskim tragovima, ovo mi odmah budi negativne osjećaje.

Vrlo je interesantan efekt koji doživljavam svaki put netom kad sunce nestaje prilikom zalaska. Taman prije zalaska sunca, kad ono baca zlatne zrake, imam osjećaj da mi se vidno polje širi u horizontalu, kao da krajevima očiju mogu vidjeti mogu vidjeti dva puta više oko sebe nego inače.

Čini mi se da i paraziti i bakterije koje katkad mogu fokusirati u svojim očima kako veselo plešu, bježe od sunca kad gledam u nj.

Što se ukupnog dojma tiče nakon 51 dana prakticiranja sungazinga, ne mogu reći da osjećam spektakularne rezultate, ali osjećam napredak: neki tikovi koje sam imao su nestali (tik očnog kapka) ili nesvjesno grčenje mišića u nogama/stopalu. Čini mi se da mi se i poboljšao vid u desnom oku na kojem slabije nešto vidim. Što se tiče moje svijesti, o tome neću ni govoriti, glad za znanjem raste iz dana u dan, padaju mi na pamet razne ideje o kojima bolje da ne pričam, u biti imam osjećaj da sam u procesu svojevrsnog buđenja.

Preporuka: bacite sunčane naočale u smeće, naučite se na sunce, uživajte u njemu, hranite se njime.



Popis izvora informacija

Print