Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, vidljiva je samo ako je ukljucen Javascript.

Bugged - Prisluškivan

mt_ignore Čvrsto držeči staru drvenu kosu u ruci, dobro isklepanu i naoštrenu, koncentrirao sam se na disanje i na svaki mišić svog tijela dok sam širokim zahvatima kosio gusto zaraslo polje kupine. S svakim udahom akumulirao sam snagu u tijelo, a u izdahu sam fokusirao najveću udarnu snagu u zamah kose, dok je kupina padala pod mojim nogama. Nakon nekoga vremena toliko sam daleko zašao u polje kupine da sam hodao po mekanom 'tapetu' kupine, shvativši da je vrijeme da zapalim vatru u koju ću baciti pokošenu kupinu, korov i travu.

Nakon cijelog dana košnje i krčenja, vatra je progutala toliko kupine, korova i ostataka trulih stabala da se stvorio mali humak pepela i žara koji je tinjao do dugo u noć. Tog dana sam nosio dotrajale gojzerice (Roy Hobs, trekking shoes iz Italije, kupljene 2014.g.) koje mi više nisu bile korisne za planinarenje, ali radi debelog đona, bile su super za rad u polju i hod preko trnja i vručeg pepela. Na kraju dana sam ih skinuo s nogu i ustanovio da su se potplati/ulošci koji su bili sastavni dio čizama, jednostavno odvojili od podnožja. Lijevi uložak se čak raspao na dva dijela, jer se đon probio, čineći gojzerice više neupotrebljivim. Dok sam pomalo izvlačio uložak iz čizme, ustanovio sam da je na njega nalijepljen neki svjetljucavi metalni aluminijski natpis ili markica. Na desnom ulošku nije bilo ničega. Kako sam bio dosta umoran, prešao bih preko toga, ali s obzirom da imam tehnički 'educirano' oko, pažljivo sam pogledao što je ta aluminijska naljepnica i shvatio da se radi o tzv. 'flat' anteni koja se može naći u mobitelima i sličnim prijemnicima/odašiljačima. U sredini antenskog sustava nalazio se mali krug, ostatak 'wafera' ili tiskane pločice gdje se najčešće nalazi mikroprocesor.

 

mt_ignore

Raspadnuti podložak iz čizme s ultra-film tankim odašiljačem. Čizme su kupljene 2014.g, a ova slika je snimljena u travnju 2018.g.

 

Iako dosta oštećen i razvidno van funkcije, sasvim je bilo jasno da se radi o malom elektronskom odašiljaču ili drugim riječima, uređaju za praćenje, prisluškivanje te eventualno kontrolu uma/svijesti. Shvatio sam da sam 'bugged' odnosno da imam 'bubu' u svojoj čizmi koja služi nekome da prati moje kretanje.

Uređaj za praćenje je napravljen u obliku tankog filma, kao papir debelog. Kako nema vidljivi izvor napajanja u obliku baterije, izvor napajanja može biti kinetička energija koja nastaje usljed kretanja/hodanja ili od apsorbcije okolnog elektromagnetskog zračenja (slično kao pasivni RFID element koji proradi kad se u njega usmjeri signal određene frekvencije) ili pak može imati napajanje iz vakuma što me isto ne bi čudilo. Sumnjam da uređaj ima sposobnost audio prijenosa, odnosno prisluškivanja, jer je u dosta nezgodnoj poziciji. Kako je uređaj postavljen blizu važnih akupunkturnih točaka na stopalu, pretpostavka je da može posredno djelovati i na emocionalno stanje čovjeka, odnosno izazivanje stanja sužene svijesti.

 

mt_ignore

Pogled izbliza otkriva relativno veliku flat antenu s ostatkom mikroprocesora. Dimenzije su 6x4cm, a promjer substrata za mikročip je 8mm.

 

Mislim da je uređaj podmetnut u moju čizmu kako bi se mogle kontrolirati moje kretnje jer sam već davno naučio izbjegavati nositi mobitel s sobom i ostale tech-gadgete koji prvenstveno služe za praćenje. Moja pretpostavka je da sam nekome zasmetao s toliko puno giftanih orgonita, stoga žele znati bar odokativno gdje ih bacam. Stoga u akcijama giftanja orgonita, uvijek s sobom nosim svoj mali 'eterični' disruptor koji izgleda katkad može omesti i elektronske uređaje u blizini.

Druga opcija je da se u sve čizme i patike, svu obuću, te eventualno ostale odjevne predmete, serijski ugrađuju ovakvi uređaji za praćenje, koji se kasnije povežu s 'identitetom' mete za praćenje. Ovo bi čak moglo objasniti praksu zašto se skida obuća kod prolaska kroz 'radarska vrata' na aerodromima. S obzirom da se skoro sva proizvodnja odjeće i obuće prebacuje u Kinu i ostale Azijske zemlje i koncentrira u malom broju tvornica gdje se ili koristi neobrazovana jeftina radna snaga ili roboti, vrlo malo ljudi je svjesno ove prakse, možda čak ni sami vlasnici tvornice obuće, stoga ovakav scenarij nije nezamisliv. Kako Hollywood rado otkriva prljave male tajne svojih mračnih kontrolora (valjda im je to neki fetiš) slični scenarij se može vidjeti i u filmu Kingsman: The Secret Service

Treća opcija koja je isto moguća da se stvarno radi o RFID uređaju/odašiljaču protiv krađe koji se koristi u dućanima. Međutim, ono što se ne uklapa u sliku o RFID uređaju je činjenica da je pronađen s unutrašnje strane podloška čizme koji je bio zaljepljen. RFID tagovi se ne ugrađuju tvornički već trgovci u dućanu zalijepe etikete ili slične naprave s vanjske strane odjeće/obuće koje sadrže RFID elemente. Teško je povjerovati da su u dućanu išli toliko daleko da odljepljuju podloške unutar čizama, stavljaju RFID i zatim ih opet lijepe nazad. Još jedna nelogičnost je relativno ogromna dimenzija uređaja i mikročipa za običan pasivni RFID tag.

Bez obzira koja je opcija u igri, malo sam alergičan na bilo kakav odašiljač, uređaj za praćenje koji nađem kod sebe, pa evo moja reakcija u obliku daljnjeg teksta...

  1. Tko i Zašto
  2. Tehnike praćenja i prisluškivanja
  3. Tehnike kontrole uma
  4. AI vs čovjek
  5. Nepokoreni ratnik - umjetnost svjesnog življenja u nesvjesnom svijetu

 

Uređaj za praćanje se često stavlja u cipele

 

Continue Reading

16.08.2013 - One-O-Eight

mt_ignore

One-O-Eight ili 108 orgonita poredanih u skladu s Cvijetom Života, je po tvrdnjama Don Crofta, jednog od neformalnih vođa orgonitnog pokreta, najjači pasivni orgonit. Osim osnovne funkcije pretvaranja negativne energije u skladnu i harmoničnu energiju, ono što ga izdvaja od drugih orgonita je jaka zaštita od psihotronskih, spiritualnih, eteričnih i magijskih napada. Psi-ratovanje, gledanje na daljinu i ostale vrste eteričnih operacija i opstrukcija u novije doba je postalo uobičajeni dio taktike vojno-obavještajnih aparata mnogih zemalja u svijetu. Prvenstveno SAD-a, te u zemljama tzv. zapadne koalicije, ali i tzv. istočnog bloka, Rusije i Kine. Osim opstrukcije, izazivanja straha, te paralize bilo kakve akcije, što je najčešće usmjereno prema svim aktivistima i ljudima koji drukčije razmišljaju nego što to 'sistem' hoće, David Icke smatra da se čovjek može i fizički eliminirati na daljinu (npr. izazivanje prestanka rada srca). Hollywoodski film 'Ljudi koji su buljili u koze' daje jedan skroman uvid u postojanje i rad takvih jedinica u sklopu američke vojske.

Bitno je istaknuti da svi psi-eterični napadi predstavljaju veliki rizik za malicioznog napadača i da postoje razne tehnike obrane od ovih podmuklih napada. Najvažniji korak u samo-obrani svog svetog prostora, odnosno mentalnog i psihičkog zdravlja je veza s svojim višim JA, s izvorom ili s svojim anđelima čuvarima. Shvaćanje da smo beskonačna bića i to ne samo u iluzornoj vremenskoj dimenziji, već po mnogoćemu drugome, shvaćanje da je naša esencija neuništiva, shvaćanje da je naše tijelo savršeni samoregenerativni vitalni sustav je dobar put k osvještavanju svoje prave biti kao ljudskog bića, svoje svjetlosne snage. Svaki napad, pokušaj kontrole uma, fizička prijetnja je besmislena prema onome koji ovo znanje utjelovljuje, živi i misli.

Ovakva vrsta napada kojima sam i sam bio (i jesam) izložen može samo usporiti razvoj i malo omesti put i intenciju s kojom smo došli na ovu planetu. Ali bez obzira na sve uvijek vraćamo na svoj put još jači, ako ne u ovoj životnoj reinkarnacijskoj liniji, onda u idučoj.. Napadači ovo vrlo dobro znaju, zato im se dobro tresu gaće kad kreću tamnim prolazima, jer nikad ne znaju koliko ih jako može zabljesnuti svjetlo..Više o tehnici samo-obrane od eteričnih napada na EthericWarrior stranicama Don Crofta i u jednom video uratku nazvanom 6 uobičajenih psi-napda.

Zbog svega toga, ali i zbog izazova u pravljenju nečeg novoga, odlučio sam napraviti svoju 108-icu. Prvi korak je bio 'pecanje' 108 manjih TB-ova. Uglavnom od željeza i aluminija s gorskim kristalom. Drugi korak je bio crtanje sheme, odnosno preslika Cvijeta Života na papir u skladu s uputama s Whale-a. Treći korak je bio izrada nosive ploče, koje sam napravio od tri komada ljepenke. Četvrti korak je bio bušenje rupa kroz papir/šablonu na drvenoj podlozi kako bi označio mjesta na koje orgoniti idu. Bez obzira na to, koristio sam tanki konopac kako bi sve orgonite poravnao onako kako treba. Kad sam bio zadovoljan svime, TB-ove sam zalijepio vručim silikonom.

Energija 108-ica je fantastična. Uvelike se osjeća porast harmonije u prostoru. Neko vrijeme sam ga pokušao držati ispod kreveta, ali nisam mogao zaspati od prevelike energije. Stoga mislim da je ovo vrsta orgonita/naprave koja bi se morala držati vanka ili u garaži ili negdje pokraj kuće.

Danas, u lipnju 2018.g, kada pišem ovaj članak, sortirajući arhivu slika orgonitnih poduhvata, ova 108-ica s slike više ne postoji. Zbog raznih selidbi, morao sam je rastaviti radi glomaznosti. Nikad je više nisam sastavio. Ali zato sam iskoristio TB-ove za neka žestoka giftanja, tako da se trud ipak isplatio.

Inače broj 108 je vrlo zanimljiv, jer je dijeljiv s 3, 6 i 9 što su bili najomiljeniji brojevi Nikole Tesle, i to ne slučajno...

 

gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1
gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1 gallery1
gallery1 gallery1 gallery1    

Projekt Tirkizna Šuma

mt_ignoreSjedeći na svom omiljenom mjestu za kontemplaciju na malom brdašcu, dijelu Kozjaka, u neposrednom kontaktu s Majkom Zemljom s svojim bosim nogama, pozornost mi je privukla buka, možda više neodređeni šum gradskog života, možebitno tutnjave cestovnog prometa, možebitno stvarni šum velikih strojeva iz Cemexa (bivšeg Dalmacija Cementa). Svaki planinar koji se penjao na Kozjak zna da se taj neugodni šum čuje s skoro svake točke južne strane Kozjaka, a toliko je prezistentan da se skoro svaki Kaštelanin, ali i svaki čovjek koji živi u gradu i navikao na taj 'bijeli' pozadinski šum.

Ta pozadinska buka gradskog života koju rijetko tko više zamijećuje me upravo i podsjeća na veliki mlinac koji se uporno i uporno okreće i doslovno isisiva život iz ljudi koji jadni u ispunjavanju svojih 'obveza' (kako li to samo stresno zvuči) više i ne primjećuju kako se lagano 'zakuhava' voda u kojoj kao ribe plivaju pokušavajući preživiti. Živeći takvim stilom života (besmislenim ili non-sense) većina ljudii više nije senzitivna  za ono što se događa oko njih, pa štoviše ignorira i ono što se događa i u njima samima često se iznenadivši kako 'najednom' obole. Učestali, skoro svakodnevni zvuci sirena hitne pomoći i prepuni odjeli u splitskim bolnicama više sliče na neke slike iz rata. Kad bolje promislim, rat se uistini vodi, i to nemilosrdni tihi rat protiv čovjeka, njegovog integriteta, mentalnog i fizičkog zdravlja, samog života. Problem je što većina ljudi nije svjesna ovog 'tihog' rata koji nikad nije objavljen i koji se ne prati uživo preko CNN-a ili nekog drugog  televizijskog programa.

Kao što je Andre ispravno primjetio (lik iz filma iz 1981.g) grad predstavlja jedan veliki koncentracioni logor u kojem ljudi ispunjavanju besmislene zadatke, doslovno radeći Sizifov posao, prevrčući jednu gomilu gluposti za drugom. Svaki gradski čovjek je ujedno i stražar logora te čini sve kako bi spriječio ili bar otežao da netko ne odluta iz zacrtanog obrasca razmišljanja i djelovanja koji se možda može svesti na dvije osnovne radnje: zaradi novac, troši novac i opet tako ukrug (kao mali pokusni miš koji se vrti u krug na svom kolutu u svom malom kavezu).

Bez obzira na sve ljudi se ipak većinom bude iz hipnoze, postajući svjesni nakaradnosti sistema u kojem žive. Uviđajući da se čovječanstvo ubrzano budi, vladari iz sjene, oni kojih ima manje od 0.1% svjetske populacije, ali koji drže 90% resursa/novca/poluga moći u svojim rukama, mračne sile kako ih ja zovem, koje imaju itekako koristi držati ljude zagljupljene, uspavane ili u grčevitoj borbi za vlastiti opstanak uviđaju da im kontrolni mehanizmi pomalo pucaju, stoga sav svoj fokus usmjeravaju na ubrzano uvođenje 'nove' tehnologije za koju se nadaju da će im pružiti bolju kontrolu nad svakim pojedincem na planeti te jaki propagandni mehanizam i još jednu moćnu polugu kontrole uma nad masama. Internet, Facebook, tzv. 'pametni' telefoni i ostali komunikacijski, multimedijalni i tehnološki 'gadgeti', naprave i aplikacije toliko okupiraju ljude, tako da i ono malo slobodnog vremena provode fokusirajući svoju energiju na obične gluposti, prepucavanja, tzv. lajkanja i dislajkanja, komentiranja podmetnutih i lažno kreiranih događaja, na seks, nasilje kao što su sport i ratni sukobi i slične stvari koje ljude drže 'zaključane' u niskim vibracijama.

Kako bi se obranio od mora gluposti kojima je zatrpan svaki dan preko svih tzv. novih tehnoloških kvazi-informacijskih (bolje rečeno propagandnih) kanala, čovjek prelazi u tzv. obrambeni mod, jednostvano se 'zatvara', postaje otuđen, neosjetljiv, bez empatije, brine se uglavnom za sebe, a istovremeno postaje vrlo agresivan i nasilan ako nekoga doživi kao prijetnju, odnosno ako mu netko stane na put. U ovom 'obrambenom' modu kad čovjek strahuje za svoju ekonomsku budućnost, kad doživljava druge ljude kao 'konkurenciju' i prijetnju u smislu dobivanja posla, novca, statusa (natjecateljsko razmišljanje koje su nam usadili već u školskim klupama s sistemom ocjenjivanja), čovjek nema jasan uvid u ono što se događa, ne može se razvijati bilo duhovno bilo mentalno, te bira najlaški put, a to je da bude još jedna cigla u zidu, odnosno da ostane u svojoj kocki, da nikad ne razmišlja izvan te kocke (out of box thinking) i da poslušno radi ono što i drugi rade, te ono što su radili njegovi roditelji, što radi većina, zato jer je netko nekad rekao da je to jedini ispravni put.

Vidiš, mislim da je veoma moguće da su 60-te, predstavljalje zadnju erupciju ljudskog bića prije nego što je ono ugašeno i da je ovo početak ostatka budućnosti. Od sada će postojati samo roboti koji hodaju unaokolo, koji ništa ne osjećaju i ništa ne misle. I da gotovo nitko neće ostati da ih podsjeti, da je nekada postojala vrsta zvana ljudi...sa osjećajima i mislima. I da se povijest i sjećanja upravo sada brišu i da se uskoro više nitko neće sjećati da je na planeti postojao život.
Vidiš, stalno razmišljam o tome da nam treba novi jezik, jezik srca, kao u poljskoj šumi, gdje jezik nije bio potreban. Neka vrsta jezika među ljudima, kao neka nova vrsta poezije, poezije koje pčele stvaraju kad plešu pokazujući nam gdje je med. Mislim da češ, da bi kreirao taj jezik, morati  naučiti kako proći kroz ogledalo, u jedan novi vid svijesti, gdje osječaš da si jedno s cijelim svijetom oko sebe i odjednom sve razumiješ.

Andre - My dinner with Andre

Daljni razvoj početne misli:

  1. Čovjek vs Sistem
  2. Planetarna katastrofa
  3. Projekt Tirkizna Šuma
  4. Kodeks ponašanja
  5. Ratnici duginih boja, probudite se!

Continue Reading

28.04.2013 - Dodekaedar svjetlogenerator

mt_ignoreU skladu i harmoniji mog orgonskog laboratorija, te u zajedničkoj ko-kreaciji s jednom Kutinjankom, te davne 2013.g. rodila se misao i želja da se kreira neobičan chembuster top. Originalni chembuster dizajn Don Crofta je u skladu s Cvijetom Života, počelom kreacije te vibracijskim i informacijskim temeljem na kojoj se zasniva naša trenutna 3D stvarnost. Cvijet Života je stari simbol koji se može naći na skoro svakoj lokaciji svijeta, na starim hramovima, piramidama, od Egipta do Kine. Svaki proton, neutron, elektron u atomu, svaka kost u ljudskom tijelu, svaka čestica zraka se razmješta u odnosu na druge elemente i poprima oblik u skladu s informacijama pohranjenom u cvijetu života, odnosno u skladu s svetom geometrijom.

Upravo radi ovog razloga svaka prirodna i organska kreacija kao što je planina, rijeka, stablo, životinja, te sam čovjek je savršena i samodostatna, omogućava nesmetan protok energije i komunikaciju s svime u svemiru. Radeći zgrade, objekte, uređaje ili bilo što po pravilima svete geometrije, čovjek se može približiti tom savršenstvu i postići veću stabilnost, fokusiranost u smislu izrade stambenih objekata povoljnijih za život, otpornijih na potrese i rušenja (dome shape), u smislu izrade uređaja koji mogu generirati električnu energiju iz vakuma (free-energy). A u ovom primjeru, sveto geometrijske postavke su korištene kako bi se povećala i fokusirala snaga chembustera, tj. kako bi se povećao njegov domet koji se obično u prostoru i rasprostire u obliku sfere, te kako bi se pojačao njegov kapacitet prerade negativnog orgona u pozitivni, odnosno kaotične energije u skladnu i životodajnu energiju što je i esencija Cvijeta Života.

Nasuprot ovom prirodnom poretku stvari na Zemlji i u svemiru, danas na planeti Zemlji svi mi iz prve ruke, iskušavamo jedno od najcrnijih perioda ljudske civilizacije koja se guši pod okovima starog arhaičnog sistema koji jednostavno guta ljude u nasilju, u ratovima, izrežiranom terorizmu, ekonomskom i financijskom tlačenju podivljalih bank(gang)stera koji su udruženi s faramaceutskom mafijom i kreirali tzv. države i cijeli robovlasnički sistem u kojem čovjek mora biti rob radeći cijeli život za mrvice da bi preživio u tom sustavu. Sustav je danas bez kontrole, kao Frankenstein, čudovište koje guta sve pred sobom. Ironija je da kako god efikasno uništava nas ljude i cijelu Zemlju, tako efikasno uništava i sam sebe. Sekvenca za autodestrukciju je jednostavno ugrađena u sistem. To da smo na rubu planetarne katastrofe i malo dijete već zna. To znaju i kreatori sustava koji već kopaju rupe pod zemljom ili prave svemirske brodove kako bi se sakrili od posljedica svojih prljavih aktivnosti.

Continue Reading

Hrana?

mt_ignoreVećina prehrambenih artikala kupljenih u obližnjem supermarketu ili dućanu predstavlja potencijalni zdravstveni rizik. Sve češći slučajevi salmonele i ostalih oblika trovanja hranom su samo vrh sante leda problematike današnje ljudske prehrane koja se temelji na konzverviranim, pesticid-iziranim, pasteriziranim, plastificiranim, GMO-inficiranim i na ostale načine kontaminiranim prehrambenim artiklima. Velike korporacije koje kontroliraju proizvodnju i prodaju hrane uopće ne mare za zdravlje čovjeka niti za fatalne ekološke posljedice tzv. industrijske poljoprivrede već se samo brinu za svoj profit.

Rafinirani šečer, obična kuhinjska sol, bijelo brašno i rafinirano biljno ulje te u novije vrijeme sve češći umjetni zaslađivači (aspartman) i umjetni pojačivači ukusa (mononatrijev glutaminat) su toksični elementi toliko štetni za ljudsko zdravlje da su odavno trebali biti zabranjeni. Interesantno je da su ovi toksični sastojci i dalje temelj ishrane većine ljudi i to najčešće u obliku kruha, peciva i slatkiša. Stoga nije čudno da se kruh katkad naziva hrana robova jer deblja, zatupljuje i pasivizira čovjeka na radost vlastodržaca, a istovremeno nema nikakvu hranjivu vrijednost već dapače djeluje toksično na organizam. Interesantno kako je većina ljudi i dalje ovisna o ovoj vrsti namirnice, na sličan način kako je alkoholičar ovisan o alkoholu, pušač o cigaretama, narkoman o drogi, jer bez obzira što i znaju da im to šteti i dalje se vračaju po još. Da li se itko zapitao zašto su razne pekare najposjećenije ustanove nakon uvijek popularnih ugostitetljskih objekata iliti kafića? Pitam se zašto se više trude lagati i uvjeravati nas da živimo u demokratskom sustavu gdje navodno imamo slobodu izbora, kad je u pitanju obično robovlasničko društvo s tim da je faraonski bič zamijenjem tupošću i pasivizacijom čovjekava uma koji se onda dobrovoljno javlja na službu svom gospodaru.

Danas je većina ljudi jednostavno neuhranjena ili ima veće ili manje zdravstvene probleme koje se direktno mogu povezati s lošom ishranom. Zbog uništavanja tla raznim kemikalijama u obliku umjetnih gnjojiva, pesticida, herbicida čak i relativno dobro izbalansirana prehrana temeljena na voću i povrću nije adekvatna jer je tlo osiromašeno nutrijentima (mineralima), stoga ni čovjekovo tijelo ne dobiva zadovoljavajuće kvalitetne nutrijente bez obzira na eventualno veliku količinu onoga što se pojede.

Rješenja su nam na dohvat ruke jer je zdravlje prirodno stanje našeg organizma i možda je za početak dovoljno prestati konzumirati otrove kako bi se stvari pomakle u pozitivnom smjeru. Ovdje možemo naučiti nešto i od životinja (divljih) koje će radije uginuti nego pojesti kontaminiranu hranu. Razlog je vrlo jednostavan, njihova osjetila im govore da to ispred njih jednostavno nije hrana, a kako uvijek slušaju svoj zdrav razum i instinkt (za razliku od većine ljudi), onda tu smjesu jednostavno zaobiđu u širokom luku. Svatko tko je probao post pa čak i kratkotrajni od jedan ili dva dana može svjedoćiti da se osjeća bolje jer mu se organizam u biti odmara od procesiranja otrova koje svakodnevno unosi u sebe misleći da se hrani.

Osim ovog svojevrsnog bojkota plastificirane sintetičke hrane iz blještavih supermarketa, rješenje leži u konzumiranju zdravo uzgojene, ekološke i organske hrane. Danas čak i u Hrvatskoj postoje brojni ekološki uzgajivači hrane, broj OPG-ova svaki dan raste, a tu su i grupe lokalne razmjene gdje se hrana može direktno kupiti od uzgajivača, a koje su dostupne u svim većim gradovima. Stoga nije problem preusmjeriti svoju energiju u obliku volje, vremena i novca podržavajući te ljude i lokalnu zajednicu, a ne gubiti energiju šetajući po trgovačkim centrima i kupovati sintetički otpad u obliku hrane, odjeće, obuće i raznih hi-tech gadgeta. Uzgoj vlastite hrane u svom vrtu ili na svom imanju je nešto što bi trebalo biti omogućeno svakom čovjeku, jer vlastiti vrt osim izvora zdrave hrane, zdravlja i obilja pruža i puno više onome tko se brine o njemu. Da država uistinu radi za dobrobit svojih građana, vrlo lako bi riješila egzistencijalno pitanje svakog pojedinca i obitelji na način da aktivira gomilu zapuštenog poljoprivrednog zemljišta te da ista trajno dodjeli ljudima koji bi onda imali način da se mogu prehraniti i zemlju na kojoj mogu živjeti.

Ovaj tekst sam počeo pisati samo radi jednog slučaja kad mi se pred očima otkrio užasni mehanizam koji se koristi kako bi se uvozno voće konzerviralo prilikom transporta. Iako sam to donekle već znao i slutio, a i često sam gledao u te natpise i upozorenja, sve do sada se nisam na to obazirao. Više to neću ignorirati i da parafraziram meštra iz Velog Mista, više neću mučat! Oho!

Ovako priča počinje: potreba za praznim kartonskim kutijama me odvela do obližnjeg trgovačkog centra gdje sam besplatno došao do pristojnih količina kartonskih kutija u kojima je bilo zapakirano voće koje se prodaje u rinfuzi. Međutim, nisam ni slutio da ću osim kartonskih kutija dobiti i precizne informacije (crno na bijelo) čime se sve tretira voće iz uvoza koje se prodaje kao hrana po policama svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. Naime na svakoj kutiji jasno piše deklaracija artikla i naziv kemikalije kojom se voće tretiralo da se održi tijekom transporta i skladištenja. Pa idemo tamo gdje nas ove informacije vode...

  1. Otrovi koje sam našao na voću
  2. Je li to mi svjesno sebi radimo?
  3. Što je ljudima hrana?
  4. Ishrana
  5. Način ishrane
  6. Postani vrtlar
  7. Vrt moj maleni
  8. Dodatak A: Sjemenka liječnik (Anastazija)
  9. Dodatak B: On će sve sam pripraviti (Anastazija)
  10. Dodatak C: Kako doći do eko hrane..

Continue Reading

Zvjezdano ruho mandrila

mt_ignoreNakon sedam godina, kucnuo je čas da se i mandrilo.com malo pomladi. Misao o laganom redizajnu ovog mog malog kutka u virtualnom računalnom svijetu bitova i bajtova, već me okupirala neko vrijeme, ali tek su me tehnički problemi s starim site-om pokrenuli na akciju. Gledajući unazad, divim se sebi na ogromnoj količini energije, volje, entuzijazima da svoje opservacije, saznanja, slike, misli i osjećaje 'prekucam' u neki smisleni format čitljiv i drugima. I dan danas katkad od gušta pročitam neke svoje stare članke, dijelom radi toga što sam ponešto i sam zaboravio, ali većinom iz razloga da se sjetim i uživim u dobre vibracije kreativnosti i nadahnuća, žestine i britkosti, dok sam u kasne noćne sate kuckao u tipkovnicu stvorivši evo skoro preko 300 članaka.

Većinu članaka sam napisao u višem stanju svijesti povezanosti s svojim višem bićem kad sam mogao bez tenzija, koristeći zdravi razum, objektivno sagledati nešto iz više raznih perspektiva. Iako je možda moja najvažnija perspektiva i misao vodilja pomoću koje sam 'vagao' sve stvari koje sam analizirao je perspektiva moga srca. Znači sve što je usmjereno protiv čovjeka, njegovog boljitka, zdravlja, sreće, slobode je za mene bilo nešto neprihvatljivo, pa čak i kada većina u to čvrsto vjeruje i gorljivo zastupa (kao npr. silom nametnuti robovlasnički sistem koji je danas poznat pod pojmom država, dok termin građanin predstavlja sinonim za dobrovoljnog roba). Otuda i moj moto: uvijek vjeran srcu mom.

Dok ovo pišem, po glavi mi s mota vječno pitanje koje je staro koliko i sama umjetnost, a to je da li sam ovaj blog, svoju kreaciju, svoje malo umjetničko djelo, kreirao za druge ili za sebe. Odgovor je za mene jednostavan: kreiram prvenstveno za sebe i za svoj gušt, jer ovaj blog je moja kreacija u kojoj vlada samo i isključivo moja misao i ideja, koja nije podložna tuđim mišljenjima, bilo pohvalama, bilo kritikama. Ako netko prepozna tu moju vibraciju i primi i razumije ovdje iznesene informacije i misli, to je odlična stvar, jer to znači da ja i svi moji čitatalji zajedno kreiramo nešto novo i uzbudljivo, kreiramo polje svijesti i osjećaje na višoj vibracjskoj razini. Na razini svijesti koja podrazumjeva da ne postoji bolest koja je neizlječiva. Da je čovjekova misao materijalne prirode i da ne postoji ništa što mi ljudi ne možemo ostvariti. Ukratko rečeno razina svijesti koja uviđa probleme u našem ljudskom društvu, ali i koja bez problema može vidjeti i rješenja tih problema i ostvariti bolju budućnost za sve nas. Zbog toga svima kažem da mene i moje stranice i ovaj tekst, koji možda upravo čitate niste našli pukim slučajem nego ste bili vođeni vašom veličanstvenom intencijom i vibracijom koja točno odgovara mojoj vibraciji ili vibraciji teksta kojeg sam napisao. Stoga hvala tebi moj štioce što zajedno osvajamo nova prostranstva misli, dijeleći isti san o lijepšem životu na ovoj našoj planeti.

Kako sam većinu teksta na ovom blogu pisao u noćnim satima kad je razina tišine bila najveća, tj. ludnica gradske buke najmanja, shvatio sam da sam skoro sve napisao pod budnom paskom zvijezda na nebu, stoga me je privukla ideja da za novu pozadinu bloga odaberem mali dijelić zvjezdanog neba. Odnedavno imam priliku pobjeći iz grada na duže periode, te iz prve ruke mogu doživjeti zvjezdano nebo u punom sjaju, kad se i sama mljiečna staza može vidjeti s nebrojeno puno zvijezda. Smatram da je šteta da većina ljudi iz grada uopće ne vidi svu raskoš zvjezda na nebu kad nema ometanja gradska rasvjete, te isto tako što nemaju priliku uživati i kreirati u potpunoj tišini, bez stresnog šuma grada koji se doima kao ogromni mlin koji pomalo jede sve svoje stanovnike.

 

Continue Reading

More Articles ...